Piše: Ivana Perković Rosan
Ne tako davne 1997. godine u Hrvatskoj je prva žena postala članicom Hrvatske gorske službe spašavanja. Sada, 25 godina kasnije u HGSS-u ima više od stotinjak žena. Jedna od njih je i Darija Stipišić Polić, Hvaranka koja se nakon završenog studija Turizma i komunikologije preselila u Ogulin gdje živi s obitelji. Ova zaljubljenica u prirodu licencirani je planinarski i turistički vodič i uspjela je ono o čemu mnogi sanjaju. Spojila je ugodno i korisno te radi kao vodič na turama koje uključuju biciklizam, pješačenje, planinarenje, veslanje i kajakarenje.
Prije nego je postala članicom HGSS-a Darija Stipišić Polić godinama se aktivno bavila planinarenjem i bila usko vezana uz ovu dobrovoljnu udrugu, no, kako objašnjava, ipak je čekala da joj kćeri, sada desetogodišnja Una i sedmogodišnja Tara, stasaju kako bi mogla krenuti u akcije spašavanja.
‘Ima sve više žena u HGSS-u, sve je lakše doći u službu, ali nije bilo lako na početku. Službeno sam u HGGS-u od 2019., ali moj je suprug već preko dvadeset godina aktivni član. Čekala sam da moje kćeri malo stasaju da se mogu priključiti akcijama. Prihvatili su me objeručke čim sam izrazila želju da im se pridružim’, rekla je Darija koja je kako bi postala članom prošla razne tečajeve na kojima je naučila sva potrebna znanja: prvu pomoć, spašavanje u ljetnim i zimskim uvjetima te spašavanje iz jama. Nakon svega uslijedio je ispit za gorskog spašavatelja koji je trajao dva dana. Kako objašnjava, sretna je što kao dio HGSS-a može pomoći ljudima u nevolji, i to besplatno.
Darija Stipišić Polić i kći Tara, penjalište Hambarište kod Vrbovskog / Foto: privatni album
‘Dosta često sam sudjelovala u akcijama spašavanja s rijeka, a ponekad su tu akcije poput čišćenja Đulinog ponora kada su poplave. Slažem se s tim da se usluge HGSS-a ne naplaćuju, prvo jer nam je glavni cilj prevencija, drugo kad bi se spašavanje naplaćivalo, ljudi u nevolji možda bi do zadnjeg trena razmišljali hoće li zvati pomoć ili ne i možda bi se još gora situacija dogodila. Ne bismo htjeli da se ljudi boje nazvati kada im je potrebna pomoć’, ustvrdila je Stipišić Polić, koja je ispričala kako se i na privatnim turama susreće s neopreznim turistima.
‘Događa se da turisti budu nespremni, da krenu na turu pa ne mogu više, bude im fizički prezahtjevno. Jednom je došla cijela obitelj u japankama na izlet i onda sam im rekla vi ste za kajake, idemo veslati, promijenili smo izlet. Imala sam situaciju na sedmodnevnoj turi Velebitom gdje sam turistima pričala o poskoku Peri koji živi u tom području, pa su ga, na kraju kad su ga vidjeli, htjeli pomaziti, no objasnila sam im da to ne bi dobro završilo. Ima svega kad nisu svjesni opasnosti oko njih’, ispričala nam je Darija.
Darija Stipišić Polić / Foto: privatni album
‘Jedna od tura koje vodim namijenjena je isključivo ženama i žene su vodiči. Zapravo je poprilično zanimljiv koncept. Na početku sam bila malo skeptična jer sam inače uvijek u muškom društvu. Ali taj me koncept ispunjava jer su žene drugačije kad su u društvu samo žena, puno su opuštenije i otvorenije. Nije to samo turistička tura, već je to i dio nekog osobnog razvoja od svake od tih žena. Svaka od njih ima neki teret koji nosi sa sobom i na kraju ture ga ispušta’, objasnila je ova rođena Hvaranka koja je svoje mjesto pod suncem našla baš u Ogulinu u kojem vidi turistički potencijal.
‘Što se tiče turizma, Ogulin sve više napreduje, sve se više stvara brend i on ima jako puno potencijala od prirode, biciklističkih i planinarskih staza do Đulinog ponora. Postao je poznat kao grad bajki jer se Ivana Brlić Mažuranić rodila u Ogulinu, tako da imamo njenu Kuću bajke, tu se jako puno ulaže i radi’, kaže Darija koja se bavi i skupljanjem ljekovitog bilja, a svoju ljubav prema prirodi usadila je i u kćeri.
Darija Stipišić Polić organizira i posebne ture samo žene / Foto: privatni album
‘Obje vole planinariti i veslati s nama, rado idu u svaku avanturu s nama. Imaju svoje kajake i vole jako skijati. Dosta su spretne i motorički napredne i to mi je baš drago’, ustvrdila je Darija, koju nismo propustili pitati i na što treba paziti prije odlaska u planine.
‘Treba se raspitati o ruti, o vremenskoj prognozi, uzeti rezervnu bateriju za mobitel, treba provjeriti gdje ima signala da se može nazvati pomoć u slučaju potrebe, dovoljno tekućine i zimi i ljeti jer se i zimi može dehidrirati. Važno je i imati slojevitu odjeću jer se čak usred ljeta može pothladiti u planini’, zaključila je.
