Piše: Antonija Dujmović
Ugledni hrvatski glumci Goran Navojec, Ksenija Marinković, Goran Grgić, Igor Kovač, Sandra Lončarić i Ana-Marija Vrdoljak danas su na Zagreb Actors Summitu, sastanku kolektivnih svjetskih i europskih organizacija koje štite audiovizualna prava glumaca, upoznali javnost s diskriminatornom praksom po kojoj jedino glumci nemaju pravo na naknadu za reemitiranje filmova i serija u kojima glume, dok svi drugi autori i izvođači to imaju, počevši od redatelja, scenarista, skladatelja, glazbenih izvođača…
“Jedno od osnovnih načela autorskog prava je da se plaća naknada za svako korištenje autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača. To načelo se u praksi primjenjuje za autore glazbenike, za autore audiovizualnih djela, glazbenike izvođače i sve druge ali se ne primjenjuje za audiovizualne izvođače, odnosno glumce”, istaknula je glumica i predsjednica Hrvatskog društva za zaštitu audiovizualnih izvođačkih prava – AVIP-a, Ana-Marija Vrdoljak.
Nakon što je dobio odobrenje za svoj rad od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, AVIP je 2020. krenuo u borbu za ostvarivanje autorskog prava glumaca. “Mi smo s velikim operaterima obavili tri kruga razgovora, međutim oni nisu urodili plodom. Iako se ista takva praksa primjenjuje za sve druge nositelje prava, za nas se ne primjenjuje i u tom smislu smo diskriminirani”, rekla je predsjednica AVIP-a.
Premda se pitanje naknada glumcima odnosi i za reprize na televizijama i streaming platformama, trenutačni fokus AVIP-a je na teleoperaterima jer oni spadaju u reemitere koji ne sudjeluju u stvaranju sadržaja već ga samo preuzimaju. Ono što posebno muči domaće glumce jest diskriminatoran odnos velikih teleoperatera koji naknadu odobravaju glumcima u zemljama u okruženju, ali ne i u Hrvatskoj.
“Zanimljivo je da u Sloveniji, Srbiji i nekim drugim zemljama ti isti operateri glumcima plaćaju naknade za reemitiranje djela u kojima su izvođači. No, u Hrvatskoj pružaju veliki otpor tome. Tu se ne radi o nekakvim velikim zaradama, već o kolektivnom pravu. To su mala izvođačka prava koja su više pitanje principa i uljuđenog odnosa prema nečijem radu nego pitanje nekakve velike zarade. Nije uopće riječ o tome da će se hrvatski glumci obogatiti na tome, nego da možda jednom kad dođu u penziju neće umrijeti od gladi s obzirom na visine svojih penzija”, kazao je Goran Navojec.
Duboko ukorijenjena nepravda glumce pogađa ponajviše na ljudskoj razini.
“Kako biste se vi osjećali da ste u nekom projektu i svi koji su u tom projektu dobiju naknadu za to što su napravili, za svoje umjetničko autorsko djelo, jedino vi ne dobijete tu naknadu? A vi ste finalni proizvod. Mi glumci smo finalni proizvod svakog filma, svake serije i svi oko nas dobiju tu naknadu od repriziranja, redatelji, kamermani, autori, svi… Ljudi koji gledaju serije i filmove nas mrze i vole, s nama plaću, s nama se smiju, mi smo ti koji daju emociju”, podsjetila je Sandra Lončarić.
Foto: Žene i mediji
O dodatnoj apsurdnosti situacije najbolje svjedoče konkretna iskustva hrvatskih glumaca.
“U bilo kojoj seriji da zapjevaš, naprimjer u Tko te šiša ili Odmori se zaslužio si ili nekoj drugoj, to ti se plati. Mi glumci koji pjevamo u špici za to uvijek dobijemo naknadu redovito bez ikakvog pitanja. Oni to čak sami rješavaju, mi se ne moramo niti prijavljivati. A za glumačku izvedbu ne dobijemo nikada ništa. Kako je to moguće?”, pita se Ksenija Marinković.
Slično iskustvo ima i Igor Kovač. “Snimao sam jednu seriju u kojoj sam pjevao u špici i uredno dobivam naknadu za to. Špica traje po epizodi minutu, minutu i pol. No, ono za što sam se ubio za 45 minuta, ta učenja teksta, plakanja, trčanja i svega onog što je gluma, to ispada bezvrijedno. Nama po zakonu pripada pravo na naknadu od reemitiranja i zato se osjećamo diskriminirano u odnosu na druge umjetnike.” Posebno je istaknuo i težak socijalni status pojedinih kolega i kolegica: “Dužni smo se izboriti i zbog njih, ljudi ostaju bez novaca, odlaze u mirovinu, a njihova lica se vrte na televiziji i stječe se dojam da ti ljudi rade, zarađuju ogromne novce.”
“Govorimo i o budućim generacijama koje će doći, koje čeka tržište još okrutnije nego što je nama bilo, ali govorimo i o generacijama ljudi koji su manje aktivni ili više nisu s nama. Možemo navesti samo neka poznata imena, od Vidovića, Šovagovića, Špire Guberine… Nevjerojatno je da pokojnog Ivicu Vidovića gledamo već godinama svakodnevno u seriji koja je snimljena prije dvadesetak godina, a da od toga njegova obitelj, a niti on dok je bio živ, nemaju niti centa”, naveo je kao primjer Goran Grgić. “Ako netko napiše knjigu i napravi promociju on dobije za to svoj honorar, autorska prava traju jako dugo, svaka ta posuđena knjiga u knjižnici donosi naknadu autoru ili njegovim nasljednicima”, dodao je kao usporedbu.
Iskustva iz Slovenije i Srbije pokazuju kako je itekako moguće na zadovoljavajući način regulirati pitanje naknada izvedbenim umjetnicima u audiovizualnom sektoru.
“Kolektivni sustav ostvarivanja prava u glazbenom svijetu postoji već stotinu godina dok se audiovizualni svijet probudio u tom smislu tek prije 15 godina. I mi smo u Sloveniji imali više krugova pregovora s kabelskim operaterima. Uspjeli smo implementirati odredbu 2022. tako da sada kod operatera imamo tarifu i prikupljamo novce za glumce”, kazao je Peter Kep predsjednik AIPA-e. “Kolektivni sustav ostvarivanja prava je jako bitan. Vi dobijete naknadu za snimanje na setu, ali to djelo ima svoj život još 50 i više godina, a vaša prava vrijede od kada je to djelo počelo postojati pa nadalje”, poručio je.
U Srbiji je prošle godine isplaćena prva naknada glumcima. Tomu su prethodile izmjene Zakona o autorskom i srodnim pravima 2019. u koji je dodana odredba koja omogućava pravo na naknadu glumcima, interpretatorima audiovizualnih djela sa snimka izdatih na nosaču zvuka i slike. Naknade se odnose na emitiranje, reemitiranje, interpretacije, reinterpretacije, javno priopćavanje te na prodaju tehničkih sredstava.
“Zakon je donesen 2019. a Glumačka organizacija Srbije (GOS) je osnovana 2020. Već sljedeće godine GOS je dobila dozvolu Zavoda za intelektualnu svojinu da prikuplja naknade i da ih raspodjeljuje glumcima. Nakon toga u dvije-tri godine donesene su i tarife za ova djela,” kazala je Vladislava Savić, odvjetnica koja zastupa GOS.
Ioan Kaes, glavni tajnik AEPO-ARTIS podsjetio je kako su telekomunikacijski opereteri koji djeluju u Hrvatskoj u vlasništvu velikih kompanija koje posjeduju mnogo televizija i kabelskih distributera diljem Europe te da je u mnogim od tih zemalja praksa isplate naknada glumcima za reemitiranje sadržaja već zaživjela.
“Jako je čudno vidjeti da se najveći korisnici sadržaja kojeg su napravili glumci, dakle emiteri, kabelski distributeri i streaming platforme, tako snažno opiru plaćanju naknada glumcima. A ljudi u 90 posto slučajeva gledaju televiziju zbog glumaca” rekao je Kaes, podsjećajući na važnost uloge glumaca u doprinosu raznolikosti koju Europa ističe u svojim politikama.
Izjave za medije – Hrvatsko društvo za zaštitu audiovizualnih izvođačkih prava (AVIP)
Jedno od osnovnih načela autorskog prava je da se za svako korištenje autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača plaća naknada (propisano čl. 26. st. 3. ZAPSP-a).
Načelo plaćanja naknade je u praksi i ostvareno za autore, glazbene umjetnike izvođače, autore audiovizualnih djela, ali ne i za audiovizualne umjetnike izvođače – glumce čije se snimljene izvedbe koriste bez plaćanja naknade pa su na taj način glumci diskriminirani u odnosu na sve ostale umjetnike.
Hrvatsko društvo za zaštitu audiovizualnih izvođačkih prava – AVIP od 2022. godine (kad je dobilo odobrenje od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo za kolektivno ostvarivanje prava glumaca) nastoji dogovoriti i ugovoriti naknadu za korištenje snimljene audiovizualne – glumačke izvedbe prvo u reemitiranju, a onda i u prijenosu izravnim protokom s velikim teleoperatorima Hrvatski Telekom, A1 i Telemach.
AVIP je donio Cjenik naknada za korištenje snimljene izvedbe u reemitiranju i izravnom protoku na temelju kojeg je s operatorima obavio obimnu pisanu korespondenciju i tri pregovaračka sastanka.
Međutim, iako su operatori inicirali pregovore, pristupili su im s omalovažavanjem značaja i vrijednosti korištenja audiovizualne, odnosno glumačke umjetničke izvedbe.
Također problematizirali su ovlaštenje AVIP-a u ostvarivanju prava glumaca.
Slijedom opisane situacije AVIP je bio prisiljen poduzeti opsežne zakonom propisane korake u postupku utvrđivanja visine naknade za glumce pred Vijećem stručnjaka na području autorskog prava.
Vijeće stručnjaka je krajem prošle godine donijelo Mišljenje u kojem je utvrdilo:
1. da je AVIP ovlašten zastupati sve domaće i strane glumce pred operatorima jer za to ima odobrenje nadležnog državnog tijela,
2. da je Cjenik kojim je AVIP predložio glumačke naknade za reemitiranje i izravni protok usklađen sa Zakonom o autorskom pravu,
3. da operatori koriste glumačku izvedbu bez odobrenja AVIP-a kao zastupnika glumaca i bez ugovorene naknade pa se time naknada plaća u postotku od prihoda operatera za reemitiranje
4. da je predmet zaštite – reemitiranje fiksirane glumačke izvedbe – nužno za djelatnost telekomunikacijskih operatora
5. da operatori moraju s AVIP-om u dobroj vjeri u pregovorima utvrditi visinu naknade za glumce s obzirom na gledanost i korištenje, odnosno konzumaciju glumačkih prava u kanalima operatora
6. da su operateri dužni AVIP-u dostavljati relevantne podatke za izračun naknade.Naglašava se da bez umjetničke izvedbe glumaca operateri ne mogu koristiti niti jedan film i televizijsku seriju kao audiovizualno djelo, a to znači da ne mogu uopće obavljati svoju djelatnost, jer im je glumačka izvedba jedan od osnovnih alata za njihovo djelovanje.
Nažalost, u novom krugu pregovora s operatorima nailazimo na neprihvaćanje ili slobodno tumačenje mišljenja Vijeća stručnjaka, problematiziranje AVIP-a kao ovlaštene udruge za zastupanje prava svih glumaca i relativiziranje značaja glumačke izvedbe.
Naglašavamo da se radi o diskriminaciji glumaca kao umjetnika u odnosu na sve ostale umjetnike koji su autori i izvođači, jer su operatori sa svima ostalima zaključili ugovore i redovno vrše isplate za korištenje njihovih djela i izvedbe. Telekomunikacijski operatori i dalje odbijaju primijeniti istu metodologiju obračuna naknada koja postoji u praksi za autore glazbe, umjetnike izvođače glazbenih djela i autore AV djela – redatelje, scenariste, direktore fotografije, montažere.
Praksa plaćanja za reemitiranje glumačke izvedbe primjenjuje se u Europi od 1991. godine, a u hrvatskom zakonodavstvu je od 2003.godine., ali u praksi nije provedena do danas.
Također primjenjuje se u susjednim zemljama Sloveniji i Srbiji, u zemljama EU u Danskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Francuskoj, Švedskoj, Portugalu i dr.
Telekomunikacijskim operatorima glumačka izvedba nužna je za djelatnost , jer ne mogu reemitirati film i seriju, a da u njoj nema glumaca.
Ista naknada za reemitiranje isplaćuje se glazbenim autorima i izvođačima, redateljima filmova i serija, ali glumcima ne.
