Piše: Bojana Guberac
Međunarodna rukometna federacija (IHF) početkom listopada je izmijenila seksističku regulativu prema kojoj su rukometašice na pijesku bile prisiljene nositi uske bikini gaćice.
U novim propisima se također ne odustaje od pripijene odjeće. Pa tako sada stoji da se ženski rukometni dres sastoji od pripijene majice bez rukava i kratkih uskih hlača, dok za muškarce vrijede ista pravila kao i prije.
Promjena je uslijedila nakon peticije koju je pokrenula australska aktivistica Talitha Stone koja živi u Norveškoj i organizacija za zagovaranje rodne ravnopravnosti Collective Shout. Peticija koja se vodila pod parolom „Let Them Wear Shorts“ i kojom se zahtijevala promjena u vidu ženskih rukometnih dresova prikupila je više od 61.000 potpisa. Nakon promjene regulative Stone je proglasila „pobjedu“.
“Nadam se da je ovo početak kraja seksizma i objektivizacije žena i djevojaka u sportu i da će u budućnosti sve žene i djevojke moći slobodno sudjelovati u sportu bez straha od odjeće i seksualnog uznemiravanja”, napisala je Stone u priopćenju.
Do peticije je došlo nakon što je na ljeto izbio skandal kada su norveške rukometašice u susretu za 3. mjesto na Europskom prvenstvu u Varni odbile nositi bikini gaćice smatrajući kako se nošenjem takvog dresa potiče seksualizacija rukometašica.
Podsjećamo, Međunarodna rukometna federacija tada im je zaprijetila kaznom, koju su na kraju i dobile jer nisu odustale od nauma. Svaka igračica morala je platiti kaznu od 150 eura, a IHF se branio propisima. Kazne je u znak podrške podmirio Norveški rukometni savez te su iz saveza poručili kako su ponosni na svoje reprezentativke.
Hrvatske rukometašice daleko su od ravnopravnosti
U Hrvatskoj je u travnju objavljen je znanstveni članak „Ženski sport nije pravi sport“: negativni stereotipi prema sportašicama i doživljaj rodne neravnopravnosti u rukometu u Hrvatskoj. Autorice su Zrinka Greblo Jurakić (Fakultet hrvatskih studija, Sveučilište u Zagrebu), pravobraniteljica Višnja Ljubičić i Lidija Bojić-Ćaćić (Hrvatski rukometni savez), a u okviru rada tada je provedeno je istraživanje na uzorku od 522 rukometaša/ica (289 mladića i 233 djevojaka) u dobi od 14 do 17 godina.
Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi koliko se često mladi rukometaši i rukometašice susreću s negativnim stereotipima prema sportašicama. Također je ispitano razlikuju li se sportašice koje su u različitom stupnju izložene negativnim stereotipima u doživljaju rodne neravnopravnosti koja se očituje u nejednakim uvjetima treniranja i nejednakom načinu vrednovanja sportskih postignuća mladića i djevojaka koji treniraju u njihovom sportskom klubu.
Prema dobivenim rezultatima, s negativnim se stereotipima prema sportašicama i/ili sportu u kojem sudjeluju djevojke susrelo 94,5% mladića i 95,6% djevojaka. Mlade su sportašice češće izložene stavu prema kojem sport nije aktivnost namijenjena djevojkama, odnosno stavu koji podrazumijeva da sport u kojem sudjeluju žene nije atraktivan. Djevojke koje se češće susreću s negativnim stereotipima prema sportašicama statistički značajno češće navode da sportaši i sportašice u njihovom klubu ne treniraju u jednakim uvjetima te da se njihovi sportski uspjesi ne vrednuju na isti način.
