Piše: Antonija Dujmović
Premda se naizgled po ničemu ne izdvaja od većine svojih vršnjakinja, krčka jedriličarka Illa Rodman po mnogo čemu je posebna. Ova sedamnaestogodišnja djevojka nježnog glasa i pojave krije u sebi neobičnu čvrstinu i izdržljivost. O tome najbolje svjedoče njezini rezultati iza kojih su ustrajni i zahtjevni treninzi, posebice oni tijekom zimskih mjeseci. Prošle je godine osvojila drugo mjesto u Primorsko-goranskoj županiji u klasi Laser 4.7 u mješovitoj konkurenciji dok je na Krčkoj regati bila treća sveukupno.
“Na brojnim natjecanjima osvajala sam pehare, ukupna mjesta, ali najznačajnije rezultate postigla sam 2018. i 2019. Ove sam godine prešla u Laser Radial jer ću skoro 18 godina, a kako je to najveća klasa jako se veselim novom izazovu”, kaže zadovoljno.
Uz sportske uspjehe ova učenica ekonomskog smjera Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir iz Krka uspješna je i u školi iako treninzi i natjecanja često iziskuju izostanke s nastave. Ove će ih godine biti manje zbog online nastave i situacije s korona krizom, kaže osvrćući se na nove okolnosti.
Osim što se natječe na regatama, Illa Rodman već drugo ljeto vodi školu jedrenja za uzrast od 7 do 13 godina. Svaki dan, kada to vremenske prilike dozvoljavaju, putuje svojim motociklom iz Punta do Krka gdje ju na Plavu čekaju mali jedriličari. Bez obzira na sadašnju situaciju s COVID-om 19 kaže da je broj polaznika/ca škole jedrenja jednak prošlogodišnjem, ali ipak zapaža jednu promjenu.
“Ove godine imamo više djevojčica nego dječaka, imamo svega četiri-pet dječaka, kad sam ja išla u školu jedrenja njih je uvijek bilo više. Dugo sam bila jedina cura u klubu, a sada su nas već tri među ukupno trinaest ”, kaže ova članica Jedriličarskog kluba Plav iz Krka.
“Fora mi je voditi djecu po moru, objašnjavati im, zadovoljna sam kako me slušaju, a da mi bude lakše napravila sam dvije grupe. Baš radim ono što volim, jedini je problem što ja ne stižem svoje treninge odrađivati ali i to ćemo nadoknaditi”, dodaje.
Iako rođena u Zagrebu povezanost s morem osjetila je odmah po preseljenju na otok Krk, a tada je rođena i ljubav prema jedrenju. Sve je počelo u četvrtom razredu osnovne kada je prezentirana škola jedrenja na koju se prijavila uz poticaj mame Mirene. Nakon, ljetne obuke i usvojenih osnova odlučila je nastaviti trenirati i tijekom zime. Posebno ističe kako je volja u njenom slučaju bila najvažnija.
“Po zimi treniramo dva-tri puta tjedno, ovisno o vremenu trener nam dan prije pošalje poruku.
Drugi mi znaju reći, pa ti si luda što treniraš po zimi, bura, hladno je, ja se smrzavam na kopnu, a kamo li ti na moru… Ali nije to tako strašno kako se nekome čini, imamo odijela koja nas štite, znamo se prevrnuti u more, okupamo se ali nas odijela ipak štite od hladnoće.”
Glavni trener u klubu je Mladen Jurešić koji ih vodi na regatna natjecanja po cijelom Jadranu, od Dubrovnika do Pule. Kao i u svakom sportu, zna biti i napetih situacija koje zajednička druženja i uspjehe čine uzbudljivijima.
“U Dubrovniku smo bili na regati kada se počela spremati oluja, odjednom se zamaglilo pa su nas suci tražili po moru. Skupljali su nas u grupe, naš trener uspio nas je naći i izišli smo nekako van. Napeto je bilo i u Malom Lošinju, tamo se znaju inače podići jako veliki valovi dva do tri metra, jednom je jako puhalo i čak se jedan gumenjak prevrnuo pa je trener rekao da nećemo riskirati i ostali smo tada na kopnu. Tako da iako nismo bili u opasnosti bilo je napeto”, prisjeća se Illa.
Nakon što završi srednju školu pokušat će upisati Pomorski fakultet u Rijeci, velika želja joj je biti skiperica ili kapetanica broda.
“Nema puno žena skiperica, a i ne primaju ih baš puno na brodove. Ako se jave muško i žensko, uvijek će prije primiti nekog muškarca. Iskreno, nemam pojma zašto je to tako. Ali ja bih se htjela time baviti, da mi je to posao, iako me većina odgovara od toga – jer kao nema baš puno žena na brodovima i onda kao da neću uspjeti… ali to ćemo još vidjeti”, poručuje nenametljivo uz blagi osmijeh mlada jedriličarka.
Naslovna fotografija: regate.com.hr