Piše: Antonija Dujmović
Zabavnim programom za oko 50-ak članova različitih obitelji obilježen je 19. ožujka Dan očeva u prostorima osječkog Dječjeg kreativnog centra DOKKICA. Djeca i mame su na kreativnoj radionici pripremili originalnu čestitku za tate, za koje je pak osmišljena posebna aktivnost – nagradni kviz simboličnog naziva Tatokviz. Kviz je vodio Miljenko Gambiraža, supertata i poznati osječki radijski voditelj. Ovaj je događaj realiziran u okviru projekta “I tata je važan” s kojim nas je bolje upoznala njegova voditeljica Ines Novak, ujedno i predsjednica centra DOKKICA.
Koji je glavni cilj projekta “I tata je važan”? Koji osnovni zaključci proizlaze iz dosadašnjeg provođenja projekta?
Glavni je cilj projekta promicanje aktivne uloge oca u obitelji i odgoju djeteta, a tijekom proteklih godina proveli smo brojne aktivnosti u koje smo uključili različite društvene dionike – od zdravstvenih ustanova, centara za socijalnu skrb, fakulteta, osnovnih škola, vrtića, udruga, lokalnih samouprava do centara za kulturu.
S provedbom projekta “I tata je važan” započeli smo s 2018. godine i nastavili sve do danas kada ga provodimo četvrtu godinu. Prve godine provedbe projekta proveli smo istraživanje o stavovima djece o uključenosti očeva u odgoj u suradnji s osječkim Fakultetom za odgojne i obrazovne znanosti te pokrenuli savjetodavni program podrške za očeve pod nazivom Ured za supertate. Od brojnih aktivnosti izdvajamo predavanja o aktivnoj ulozi oca u obitelji te pozitivnim učincima ravnopravnosti roditeljskih uloga na razvoj djeteta, u sklopu Tečaja za trudnice i partnere u Domu zdravlja Osijek. U okviru kampanje u tristotinjak domova zdravlja širom Hrvatske promovirani su naši plakati s autentičnim aktivnim očevima, a video spot “I tata je važan” putem sustava monitora prikazivao se u četrdesetak domova zdravlja.
Promotivni plakati pobudili su veliku pažnju javnosti s obzirom na to da smo odabranih 13 očeva na plakatima predstavili kroz koncept njihovih različitih profesija. Ideja je bila predstaviti očinsku ulogu iz njihovih različitih društvenih i profesionalnih okruženja od kojih svaki šalje svoju jedinstvenu poruku. Tako npr. otac koji je instruktor u autoškoli na plakatu poručuje “Tata – instruktor za cijeli život”, nastavnik likovne kulture na plakatu je predstavljen u svom likovnom ateljeu s kćerkom koja crta njegov portret, i poručuje “Biti tata je umjetnost”, dok npr. tata koji je računalni programer poručuje “Ovakvu sreću ne mogu programirati”, a tata odvjetnik na plakatu poručuje “Biti tata je zakon” itd.
U suradnji s Filozofskim fakultetom u Osijeku organizirane su izložbe promotivnih plakata na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i dislociranom studiju u Slavonskom Brodu, a u suradnji s Udrugom Veličanka u Velikoj te u suradnji s Udrugom KREDA u Suhopolju i Virovitici. U trećoj godini provedbe izdali smo online priručnik i edukativni video Uloga oca u odgoju, a izložbe promotivnih plakata s aktivnim očevima nastavile su se u Našicama, Donjem Miholjcu, Valpovu i Belom Manastiru. Svake godine organizirali smo i proslavu Dana očeva u okviru koje smo pokrenuli i nagradni kviz za tate Tatokviz. Jedna od aktivnosti – kreativni natječaj Moj tata i ja bio je prilika školama za motiviranje učenika na kreativno promišljanje odnosa djeteta i oca. Zahvaljujući projektu nedavno smo ostvarili suradnju i s predstavnicima udruge STATUS M iz Zagreba koji se također bave temom aktivnog očinstva te smo dogovorili suradnju u organizaciji predstojećeg Festivala tata u Osijeku.
Generalno gledajući jako smo zadovoljni razvojem projekta tijekom proteklog vremena i pozitivnim povratnim informacijama suradnika, građana i medija, a ponajviše očeva koji su ciljna skupina projekta pa nas veseli čuti glas očeva, poput “Hajde da je napokon netko progovorio o nama…” ili “Hvala što ste pomogli da se i mi osjećamo važnima.”
Pokrenuli ste podcast o supertatama, što time želite postići? Kakve su reakcije, je li bilo teško naći supertate koji su željeli sudjelovati?
Odlučila sam iskoristiti svoje višegodišnje iskustvo u medijskom prostoru i pokrenuti ovaj podcast kako bi se priče aktivnih očeva mogle širiti na društvenim mrežama koje danas predstavljaju najbrži način informiranja. Smatram da najbolji utjecaj mogu imati autentične osobe i zato su gosti u podcastu upravo aktivni očevi. Podcast o supertatama prilika je za predstavljanje realnih životnih priča očeva različitih po strukturi obitelji, profesiji, životnom stilu, a vrlo sličnih po razmišljanjima o odnosu s djecom i partnericom odnosno o aktivnoj roditeljskoj ulozi.
Produkcija podcasta financirana je sredstvima Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade u okviru projekta “I tata je važan”, a osim podcasta, u lipnju planiramo održati panel “Ravnopravno roditeljstvo – nedostižan ideal ili moguća stvarnost.”
Dio sugovornika u podcastu odabrani su na temelju intervjua nakon prijava, a prijedloge na poziv za prijavu supertata za gostovanje u podcastu poslale su njihove supruge. Dio očeva odabrali smo prema saznanjima o njihovoj aktivnoj ulozi u obitelji. Svi su odmah rado prihvatili svoju ulogu promotora kroz gostovanje u podcastu.
SUPERTATE
“I tata je važan jer je uvijek snažan.” – kaže Marijan Gubina, tata četvero djece, te nastavlja kako bi u svrhu promocije supertate prikazao oca koji nosi vrećice iz trgovine, nosi bebu na dlanu, djecu na leđima, drži krevet jednom rukom a drugom usisava s djetetom na leđima… Kako izgleda obiteljski život šesteročlane obitelji možete pogledati na YouTube kanalu I TATA JE VAŽAN gdje supertata Marijan naglašava veliku važnost kvalitetnog partnerskog odnosa u izgradnji sretne obitelji. Smatra da je ljubav, a s njom i međusobno razumijevanje i poštivanje, najveća snaga za uspješno nošenje s izazovima roditeljstva i obiteljskog života.
Osim njega, u podcastu će gostovati supertata Marin Seleš, otac dvoje djece, jedan od rijetkih osječkih očeva koji je prije pet-šest godina ponosno nosio bebu u nosiljci i koji je od prvog dana projekta “I tata je važan” uključen u promotivne aktivnosti. Marin uvijek rado priča o svojoj nekadašnjoj ulozi Walkingbed-a (Hodajućeg kreveta) i rado se odaziva promovirati svoju aktivnu očinsku ulogu, a na društvenim mrežama nerijetko dijeli lijepe trenutke slobodnog vremena sa svojom djecom.
Vanja Marić još je jedan supertata čiji je posao vezan uz (pre)odgoj djece s problemima u ponašanju, a o svojoj aktivnoj očinskoj ulozi progovorio je i na svom Instagram profilu Sretna obitelj – sretno dijete na kojemu ga prati više od dvanaest tisuća pratitelja.
Dragan Kovačević, tata, IT-ovac, voli sport i prirodu i smatra da je biti uključen otac važno jer tate znaju neke stvari koje mame ne znaju.
Tata Nikica Torbica svoju očinsku ulogu shvaća, kako kaže, ne samo kroz brigu o fiziološkim potrebama djeteta, nego kroz aktivno sudjelovanje u djetetovom životu, od najranije dobi. To uključuje igranje, zabavu, učenje i istraživanje svijeta i svoje uloge u njemu. Smatra kako takav, prisutan roditelj, osigurava djetetu da izraste u cjelovitu osobu koja je svjesna sebe, svojih potreba i potencijala. U 21. stoljeću ta roditeljska uloga nije vezana samo uz majku, nego nju podjednako nose svi uključeni roditelji. “I zato svaki tata koji shvaća svoju važnost i ravnopravno dijeli odgovornosti sa svojom partnericom, jest supertata.” – kaže tata Nikica, i zaključuje: “I tata je važan jer je aktivno očinstvo prvi korak prema boljem društvu za svu djecu!”
U okviru projekta “I tata je važan” izrađen je i kalendar sa supertatama
Što je glavna prepreka aktivnijem očinstvu? Koliko još uvijek imaju snažan utjecaj naslijeđeni društveni obrasci?
Glavne su prepreke aktivnijem očinstvu nedostatak svijesti roditelja o posljedicama neaktivnog očinstva na cjelokupni razvoj djeteta, nedostatak vlastitih potencijala i roditeljskih vještina zbog, najčešće, čvrsto ukorijenjenih obrazaca naučene očinske uloge. “Ni moj se otac sa mnom nije igrao i bavio pa, evo, živ sam, i što mi fali?!” – nerijetko možemo čuti od očeva koji ne vide potrebu većeg uključivanja u odgoj djeteta. Takvi tvrdokorni očevi najčešće ne vide potrebu za aktivnijim uključivanjem u brigu i odgoj djece i najčešće su i nezahvalni partneri svojim suprugama. Nažalost, ne postoji način uvida u budućnost djece odgajane od roditelja kroz neravnopravan roditeljski i partnerski odnos, ali postoje brojna istraživanja i savjeti stručnjaka. Tako će svatko vidjeti rezultat vlastite roditeljske uloge tek kad dijete odraste. Ono što mnogi roditelji zaborave jest da odgajanjem svog djeteta pomažu, ili ne pomažu, svom djetetu da postane odrasla osoba – čovjek. Negativni društveni obrasci izazov su svima koji žele djelovati u smjeru podrške roditeljstvu i ukazati na dobrobit aktivnog roditeljstva. Svijest je uvijek bilo najteže mijenjati i zato je dobro ulagati napore u društvene inicijative koje pokušavaju doprijeti do većeg broja korisnika.
Zašto je tako važno isticati aktivnu ulogu očeva u brizi i odgoju djece? Koje sve koristi to donosi društvu?
Kao aktivni građani u zajednici i kao društvo trebamo neprestano tražiti načine stvaranja uvjeta za kvalitetniji život. DOKKICA je orijentirana na stvaranje boljih uvjeta za djecu, a krajnji korisnici projekta “I tata je važan” upravo su djeca. Djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima su oba roditelja uključena u brigu i odgoj sretnija su i imaju bolje predispozicije odrasti u zadovoljnije i uspješnije ljude. Zadovoljni pojedinci stvaraju sretniju zajednicu. Brojna istraživanja govore tome u prilog. S obzirom na to da se u našem društvu još uvijek snažno isprepliću tradicionalni obrasci, od kojih neki imaju negativan predznak i da su teme rodne ravnopravnosti kao i teme aktivnog roditeljstva nedovoljno zastupljene u javnom društvenom i medijskom prostoru, važno je isticati aktivnu ulogu očeva i poticati društvo na dublje promišljanje odnosa unutar obitelji u skladu s razvojnim potrebama djeteta. Živimo u vrijeme velikih društvenih transformacija kao i transformacije svijesti i sve je više potrebno progovarati o društvenim i životnim vrijednostima. Pitanja mentalnog zdravlja zauzimaju sve veći prostor razmišljanja i djelovanja znanstvenika i stručnjaka, posebno zbog sve većih mentalnih poteškoća i poremećaja u dječjoj populaciji. Psihijatar Drobnjak smatra kako je zakazala obitelj kao nukleus odgoja i mjesto gdje bi djeca trebala primati prve smjernice o ponašanju, o ljubavi, o empatiji.
