Piše: Antonija Dujmović
Kako bi se poboljšala medijska reprezentacija romske zajednice, ali i drugih ranjivih skupina, zavrtio se Inkluzivni kotač. Riječ je o projektu kojega u partnerstvu provode Udruga Ri Rock i Romska organizacija mladih Hrvatske s ciljem smanjenja učinka neadekvatne medijske reprezentacije na marginalizaciju Roma te uvođenja pozitivnih promjena unutar zajednice.
Inkluzivni kotač započeo je u rujnu ove godine kada je održan i okrugli stol „Položaj Roma u Primorsko-goranskoj županiji – izazovi i rješenja“ na kojem je predstavljena inicijativa za izradu Akcijskog plana za uključivanje Roma PGŽ-a, a nastavno na provođenje Nacionalnog plana za uključivanje Roma. Upravo je to jedna od ključnih aktivnosti projekta – osnažiti Rome da traže svoja prava te da se transformiraju iz pasivnih primatelja pomoći u ovlaštene nositelje prava – samosvjesne građane.
Projektom su planirane i edukativne radionice za medijske djelatnike, a prvi krug edukacija je već održan. Detaljnije o tome upoznala nas je voditeljica projekta Marina Jakšić.
“Radionice radijskog izvještavanja o ranjivim skupinama i proizvodnja medijskog sadržaja održat će se on line u drugoj polovini 2023. Želimo da ti sadržaji budu dostupni što većem broju medijskih djelatnika iz cijele države pa će snimke biti postavljene na podcast platformu Mixcloud gdje će se moći pogledati i nakon održavanja. Planirano je minimalno šest polaznika, a edukacije će voditi radijski urednik Radio Rože, ujedno urednik radijskih emisija projekta Inkluzivni kotač.”
Jakšić ističe da negativna medijska slika najčešće uključuje teme iz područja crne kronike u kojima su Romi počinitelji prekršajnih i/ili kaznenih djela, uz premalo pozitivnih primjera što pridonosi većoj marginalizaciji Roma.
“Čak 46,2% hrvatskih Roma (podaci Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina) misli da su u medijima najčešće prisutni u navedenom kontekstu. Daljnjom analizom medijskih diskursa vidljivo je da su Romi u medijima najčešće prikazani kao 1) žrtve društva i socijalno ugrožena skupina, 2) kriminalci, nasilnici i privilegirana manjina u društvu, 3) žrtve nacionalizma te 4) segregirana skupina u obrazovnom sustavu. Budući da su mediji osnovni izvor informiranja i komunikacijski kanal putem kojeg se informira većina građana demokratskih država i prema tome se stvara općenita percepcija o nekoj nacionalnoj manjini/ranjivoj skupini, u ovom slučaju Romima, neadekvatno medijsko predstavljanje dovodi do još veće marginalizacije istih. Usprkos velikom broju romskih udruga koje su osnovane s ciljem prevencije diskriminacije i jačanja građanske svijesti o romskim pravima, većina je nedovoljno vidljiva i premalo surađuje s medijima te nedostatno radi na povezivanju s drugim OCD-ima i zajedničkom djelovanju u svrhu povećanja utjecaja na širu zajednicu”, ističe Marina Jakšić.
U okviru projekta pokrenute su i radijske emisije u kojima Romi/kinje izvještavaju o pripadnicima/ama svoga naroda, a uskoro bi trebali krenuti i s izdavanjem časopisa.
“Cilj radijskih emisija Inkluzivni kotač je adekvatno izvještavanje o relevantnim romskim temama s naglaskom na pozitive i poticajne primjere. Prva emisija je emitirana 29. studenoga na Radio Roži, riječkom on line radiju zajednice, a druga emisija bi se trebala emitirati u prvoj polovini prosinca. Sve emisije će biti dostupne na Mixcloudu nakon emitiranja, a reprizirat će ih Radio Rojc, Radio Kastav i KLFM”, kaže voditeljica projekta.
Bend Rinkluzije je bend sastavljen od polaznika radionica projekta Rinkluzija, Udruge Ri Rock i RoMorčić koji nastoji glazbenim stvaralaštvom razbiti predrasude prema romskoj zajednici / Foto: Inkluzivni kotač
U provođenje projekta posebice se nastoji uključiti mlade članove romske zajednice. Manifestacija „Zavrtimo inkluzivni kotač“ održana u studenome u prostoru Omladinskog kulturnog centra Palach način je kako nastoje upoznati građane s romskom kulturom i identitetom kroz glazbu i umjetnost. Tom prilikom je izvedena predstava Imamo li izbora o kojoj nam je nešto više rekao Siniša Senad Musić iz Romske organizacije mladih Hrvatske.
Tko je Štefica, o čemu progovara? U predstavi se čuje fraza “Romkinje su mašine za rađanje djece”…
Štefica predstavlja Romkinju iz romskog naselja, pratimo njezin život od malena i kroz njezin život prikazujemo diskriminaciju koju doživljava zbog svoje narodnosti od većinske zajednice i diskriminaciju koju doživljava zbog svoga spola unutar romske zajednice. Ona zapravo predstavlja mlade Romkinje u RH, a predstava progovara o diskriminaciji općenito. Spomenuta fraza u samom pitanju odnosi se na predrasude prema Romkinjama ali i na predrasude prema svim ženama. Naime, biti mašina za rađanje djece podrazumijeva da žene budu doma, svoj posao obavljaju kući (čišćenje, kuhanje i sl.) i vode brigu o djeci.
Njezin lik osmislile su tri mlade Romkinje, koliko je važno da nam neku temu približe upravo osobe koji poznaju zajednicu iznutra?
Tri mlade Romkinje su kreirale predstavu, a mnogi mladi Romi i Romkinje su svojim svjedočanstvima kreirali situacije u predstavi u kojima se nalazi Štefica. Legitimiteti situacija su veoma bitni jer Romi i Romkinje prvo prepoznaju, a potom i progovaraju o diskriminaciji s kojom se susreću. S obzirom na publiku prikazujemo različite scene i skoro uvijek se susrećemo s ljudima iz većinske zajednice ali i romske zajednice koji osporavaju određeni vid prikazane diskriminacije u predstavi. Upravo u takvim raspravama je potreban legitimitet onih koji te situacije prikazuju, ali isto tako i znanje oko statistike. Imali smo situacije da su stariji romski lideri ili stariji Romi, bili nezadovoljni predstavom govoreći da to nije tako, a istovremeno su pokazivali stav da se njih mora slušati jer su muškarci i da takva predstava šteti romskoj zajednici. Također, smo imali komentare iz većinske zajednice da su predrasude opravdane jer su oni imali osobno negativno iskustvo ili su pak osporavali statističke podatke koji su prikazani od vladinih institucija ili istraživanja. Sve to govori u prilog tome da je lakše diskriminirati nego upoznati, jer je potrebno vrijeme da se određene stvari pročitaju, analiziraju i da predrasuda koja je građena desecima godina bude razbijena.
Predstava je interaktivnog karaktera, kakve su reakcije publike?
Reakcije publike su različite. Osobe koje smatraju da to nije tako kako je prikazano često ne reagiraju, neki jednostavno smatraju da ne mogu pružiti rješenje i padaju u očaj, a niti suze nisu isključene među publikom. Ljudi koji reagiraju uglavnom su osviješteni pojedinci i rade intervencije koje kasnije propitujemo jesu li moguće u trenutnoj situaciji gledajući pri tome stanje u društvu. Zanimljivo je da interakcija publike često bude s pozicije moći, pa dodaju nove aktere u predstavu koji imaju moć nad onim koji diskriminiraju. Također je bitno da svatko djeluje sa svoga stajališta, tako da nemamo situaciju da ne-Romi interveniraju unutar scene gdje su samo Romi, ili da Romi interveniraju na način da glume ne-Rome u sceni.
Foto: Inkluzivni kotač
Na manifestaciji „Zavrtimo inkluzivni kotač“ Severina Lajtman izvela je ulomak iz romana Plesala je jedno ljeto švedskog pisca Per Olof Ekström i pjesmu Andrije Miloševića srpskog glumca pod nazivom Za sve nas dođoše. Jedina je osoba u Hrvatskoj koja je tri puta zaredom sa županijskog natjecanja u Lidranu poslana na državna natjecanja. Završila je privatnu umjetničku gimnaziju u Zagrebu, a za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja također je prisustvovala državnom natjecanju iz Lidrana u 2021. godini. Glumila je u nagrađivanoj kazališnoj predstavi Pogledaj Me kojoj je dodijeljena i Nagrada hrvatskog glumišta. 2022. godine u svojoj prvoj prijavi na Akademiju došla je do najužeg izbora, što je za nju bio veliki uspjeh s obzirom na to da se prvi puta prijavila za Akademiju. Trenutno studira rumunjski i ukrajinski jezik na Filozofskom fakultetu.
Kako prema Vašem mišljenju društvo danas percipira Rome, poglavito mlade Romkinje?
Ne želim generalizirati, mislim da je viđenje Roma drugačije u različitim područjima. Naravno većinom imaju negativnu konotaciju, često ih se gleda kao neobrazovane, lakovjerne uz to se negativizira njihov fizički izgled (boja kože, odjeća). Čest predmet sprdnje je naglasak kojim se koriste kada govore hrvatski jezik te generalno njihovo nepoznavanje hrvatskog jezika. Smatram da se zbog toga i dobiva taj dio gdje ih se smatra neobrazovanim. No postoje pojedinci koji su vrlo “open mind” i koji će dati priliku upoznati osobu romske nacionalnosti, mislim da se polako mijenja situacija ili se barem nadam. Kao što sam i rekla ne želim generalizirati to doista ovisi o pojedincu.
Što vidite kao poseban problem mladih Romkinja unutar njihove nacionalne zajednice? Po čemu su najčešće diskriminirane u odnosu na muškarce u svojoj bližoj sredini?
Postoji pregršt problema, ono što bih ja trenutno izdvojila jest podređenost muškarcima ili bolje rečeno društveno nametnutom moralu. Ono što je normalizirano i što se nameće jest ideja da je žena isključivo predodređena za kuhinju, rađanje djece i slično, što zapravo nije dio samo romske zajednice već cjelokupnog društva. Stoga kad žene imaju pritisak na globalnoj razini taj se pritisak u jednoj tradicionalnoj zajednici još više osjeća, više je izražen. Također, znala sam puno puta čuti žene koje su doživjele fizičko nasilje od strane partnera da govore da su one same to i zaslužile odnosno da im je to trebalo.
Rikardo Osmanović i Severina Lajtman / Foto: Inkluzivni kotač
Svojim javnim djelovanjem suprotstavljate se i nekim tradicionalizmima, nailazite li i sami na neodobravanja ili loše kritike, ružne komentare na društvenim mrežama? Kako se nosite s time?
Da, ja jesam avangardan tip i dosta se opirem tradiciji, prvi oblik neodobravanja je bio u mojoj obitelji odnosno od strane roditelja. Često se nisu slagali s mojim stavovima i mišljenjima, no nisam obraćala pozornost kao ni što sada ne obraćam pozornost na negativne komentare šire zajednice. Nekako sam oduvijek imala taj štit kojim sam se na neki način branila i nisam dopustila da mi bilo tko nametne nešto s čime se ne slažem, tako da me nije bilo briga što drugi misle o mojim stavovima. To je jedan savjet za sve koji se bave ili se žele baviti javnim poslom, samo trebate imati ogroman štit jer ima ljudi koji će uvijek pisati ili govoriti o vama u lošem kontekstu. To bih svakako poručila i svom kolegi Rikardu Osmanoviću koji je nastupao sa mnom.
Rikardo je izveo Bizarne misli Roberta Fulghuma i Frajersku pjesmu Jure Karakaša, nastupao je i na županijskim natjecanjima u Lidranu. Koliko su mladi Romi inače zainteresirani za izvedbene umjetnosti i što ih sprječava da se uključe još i više?
Mislim da se situacija s mladima polako mijenja i to na bolje. Izvedbena umjetnost je nešto što nas karakterizira, nešto po čemu smo prepoznatljivi još od davnina. Imamo vrlo slavne romske glumce, jedan od njih je i Charlie Chaplin. Mislim da je nedovoljna motivacija i nisko očekivanje, prvo roditelja, zatim školskih učitelja pa na kraju i samih sebe, prepreka u uključivanju u izvedbenu umjetnost, s obzirom na to da ona sama po sebi zahtjeva samopouzdanje što kod Roma često nije slučaj.
Projekt “Inkluzivni kotač” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtensteina i Norveške u okviru EGP grantova.
