Antonija Dujmović
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, dobila je nedavno još jedan mandat za obnašanje te dužnosti. Tim povodom, za portal Žene i mediji, osvrnula se na proteklo osmogodišnje razdoblje i ujedno dala smjernice budućeg djelovanja. Pravobraniteljica Ljubičić iznijela nam je svoje viđenje napretka po pitanju ravnopravnosti spolova u hrvatskom društvu i medijskom izvještavanju, istodobno ukazujući na prostor za poboljšanje.
Hrvatski sabor Vam je na sjednici od 31. listopada povjerio drugi mandat pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Postoje li naznake što bi moglo biti u posebnom fokusu Vašeg rada sljedećih godina?
U proteklom 8 godišnjem mandatu nastojala sam pomicati granice izvan zadanih financijskih i formalno zadanih okvira na način da sam djelovala pro-aktivno, nastojala biti prisutna kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj i regionalnoj razini te podići vidljivost institucije, prvenstveno kroz apliciranje na EU fondove i uspješnu provedbu 4 EU projekta zajedno s projektnim partnerima. Kroz EU projekte smo adresirali neke bitne društvene teme poput neravnopravne zastupljenosti žena i muškaraca na upravljačkim pozicijama, neravnopravne podjele poslova i obaveza u privatnoj sferi brige za djecu i kućanstvo, neravnopravan položaj žena na tržištu rada, jaz u plaćama i mirovinama te nasilje prema ženama i femicid.
Ono što će biti u fokusu moje institucije u narednom razdoblju bit će nastavak započetih aktivnosti u okviru postojećih EU projekata, osmišljavanje novih projekata, razvijanje suradnje s institucijama, povjerenstvima za ravnopravnost spolova na lokalnoj razini i organizacijama civilnog društva, prisutnost i vidljivost kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini, provedba novih neovisnih istraživanja i analiza, aktivno sudjelovanje u javnim raspravama o zakonima, politikama i strategijama koje se odnose ili imaju posljedice na ravnopravnost spolova i, naravno, jačanje povjerenja građana i građanki u instituciju Pravobraniteljice.
Koje biste projekte i aktivnosti realizirane u prethodnom mandatu izdvojili?
Izdvojila bih apliciranje na EU fondove s 4 projekta: „„Uklanjanje staklenog labirinta – jednakost prilika u pristupu pozicijama ekonomskog odlučivanja u Hrvatskoj˝, „Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života“, „Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama“ i „Jednaka prava – jednake plaće – jednake mirovine“. Svi EU projekti kojima smo bili nositelji trajali su po dvije godine i ukupna vrijednost im je oko 1,5 milijuna Eura.
Uz to smo i partnerska institucija na projektu „Parents@work: changing preceptions! – Promjena različitih implikacija (mogućeg) roditeljstva za žene i muškarce“, koji je započeo s provedbom u svibnju 2019. godine. Nositelj projekta je L&R Sozialforschung Wien (L&R institut za društvena istraživanja) iz Austrije, a osim nas partneri na projektu su Pravobraniteljica za jednako postupanje Republike Austrije (de. Gleichbehandlungsanwaltschaft) te organizacija CESI- Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje.
Pored toga kao rezultat i naših višegodišnjih napora i zalaganja, ratificirana je Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koja je stupila na snagu 1. listopada 2018.
Osnovali samo 2017. Promatračko tijelo za sveobuhvatno nadgledanje, prikupljanje podataka, analizu slučajeva ubojstava žena i izvještavanje – „Femicide Watch“ te započeli s prikupljanjem podataka i detaljnom analizom slučajeva ubojstava i teških ubojstava žena od strane njima bliskih muškaraca za razdoblje 2016. – 2018. u suradnji s Ravnateljstvom policije, Ministarstvom pravosuđa, Visokim prekršajnim sudom, Pravnim fakultetom, Ministarstvom za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
Proveli smo 41 neovisno istraživanje i 75 analiza u području zapošljavanja i rada, nasilja, obrazovanja, medija, političke participacije (vrijeme izbora), zatvorskog sustava, sudske prakse).
Jeste li uočili neke razlike u vrsti i broju pritužbi tijekom proteklih osam godina? Na što se odnose trenutno najčešće pritužbe građana koji Vam se obraćaju za pomoć?
Iako postotak pritužbi unutar pojedinih područja varira, na prvom mjestu po broju pritužbi već godinama su one koje se odnose na područje rada i radnih uvjeta i socijalne sigurnosti, uključujući i područje socijalne skrbi, mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, osiguranja za slučaj nezaposlenosti. U posljednjih 8 godina postotak kojim su pritužbe vezane uz ovo područje bile zastupljene u ukupnom broju svih pritužbi kretao se od 52-69%. U najvećem postotku pritužuju se žene (oko 75%), dok njihov udio u pritužbama vezanim uz spolno uznemiravanje na radnom mjestu iznosi 100%.
Ove ste godine objavili Medijski kodeks – vodič za profesionalno i senzibilizirano izvještavanje o nasilju prema ženama i femicidu. Koliko se medijske kuće, potpisnice Kodeksa, pridržavaju njegovih smjernica?
Medijski kodeks, koji smo razvili u okviru EU projekta „Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama“, predstavili smo 8. ožujka 2019. i do danas je Sporazum o prihvaćanju smjernica Medijskog kodeksa potpisalo 13 medijskih nakladnika. Upravo provodimo follow-up analizu medijskog izvještavanja o nasilju prema ženama i femicidu kako bismo rezultate usporedili s onima koje smo dobili iz Analize medijskog izvještavanja pet internetskih portala o nasilju prema ženama i femicidu u razdoblju od 2012.-2016. Ova analiza će biti manjeg opsega, uključit će svih pet portala prethodne analize, ali u razdoblju od 3 mjeseca.
Iako je follow-up analiza u tijeku i nemamo još detaljnu statistiku, temeljem prikupljanih članaka i pripadajućih fotografija možemo reći da se, promatrano iz kuta smjernica Medijskog kodeksa, smanjio broj članaka u kojima se nagađa o motivima nasilja, umjesto da se iznose činjenice, da se smanjio broj senzacionalističkih naslova, kao i broj članaka u kojima se otkriva identitet žrtve, broj članaka u kojima se žrtva okrivljuje za nasilje počinjeno nad njom i broj članaka u kojima se nasilje dovodi u kontekst ljubavi, dok se s druge strane povećao broj članaka u kojima se za komentar traže relevantni sugovornici/e i broj članaka u kojima se nasilje prema ženama promatra kao društveni problem.
Naravno, to ne znači da uopće nema propusta na koje smo Medijskim kodeksom i Smjernicama za izvještavanje o nasilju prema ženama i femicidu upozorili (npr. neprimjerenu fotografsku (dakle uredničku) opremu članka o nasilju prema ženama, objavljivanje fotografija žrtve i počinitelja iz „sretnih“ vremena, objavljivanje krvavih detalja s mjesta zločina, objavljivanje svjedočanstava susjeda o „dobroti“ počinitelja i šoku i nevjerici zbog zločina koji je počinio i sl.), no njihova pojavnost je rjeđa.
Koje su najučestalije pritužbe vezane uz medijsko izvještavanje?
Najčešće su pritužbe vezane uz reklame u medijima, a potom uz seksizam u izjavama javnih osoba koje mediji prenose. Građani i građanke se sve više pritužuju na medijske sadržaje jer su nezadovoljni načinom na koji se žene stereotipiziraju i prikazuju u ograničenim rodnim ulogama. Smeta ih i fokusiranje medija na fizički izgled žena koji je uvijek u prvom planu neovisno o kome se radi. Gotovo svakodnevno svjedočimo medijskom trendu komentiranja izgleda i oblačenja političarki čime se na neki način banalizira ono što rade, a pozornost skreće na njihov izgled što nije slučaj kada se radi o političarima.
Reagiraju li građani i šira javnost na štetne rodne stereotipe u medijima ili se oni još uvijek prihvaćaju kao nešto na što smo navikli?
Iz pritužbi našoj instituciji možemo zaključiti da javnost postaje osjetljivija na seksizam i spolne stereotipe u javnom prostoru, pa tako i u medijima. U proteklih 8 godina bilježimo kontinuirani rast pritužbi na medijske sadržaje. Građanima/kama više nije prihvatljivo ismijavanje žena temeljem njihovog izgleda, šale na račun nasilja prema ženama ili spolni stereotipi u reklamama u kojima se ogoljeno žensko tijelo koristi za privlačenje pažnje na potpuno nevezane proizvode i usluge, npr. akumulatore, strojeve za čišćenje, provjeru vida i slično.
U svim slučajevima u kojima utvrdimo da medijski sadržaji uključuju spolne stereotipe i seksizam, upućujemo upozorenja i preporuke medijima i oglašivačima. U slučajevima grubog kršenja odredbe čl.16.st.2. Zakona o ravnopravnosti spolova, koja zabranjuje javno prikazivanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način temeljem spola, izlazimo s javnim priopćenjima.
O svim trendovima medijskog kršenja načela ravnopravnosti spolova izvještavamo i Hrvatski sabor. Naša godišnja izvješća sadrže brojne opise konkretnih slučajeva u kojima smo reagirali, upozoravali i izdavali preporuke kao i provedenih analiza medija iz aspekta ravnopravnosti spolova. Izvješća su dostupna na našim web stranicama.
Kako biste ocijenili promjene u hrvatskom društvu po pitanju rodne ravnopravnosti? U kojim segmentima uočavate potrebu i potencijal za napredak?
Rekla bih da je bilo pozitivnih pomaka u koje bih uključila uspostavljanje institucionalnih mehanizama za zaštitu od diskriminacije temeljem spola i vezano za to zakonodavnog okvira te kontinuiran rad na poboljšanju zakona, politika i strategija koje se odnose na ravnopravnost spolova. Donesena je nova Nacionalna strategija zaštite od nasilja u obitelji 2017. – 2022., a prošle godine je ratificirana i Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. RH je jedna od rijetkih zemalja koja ima Strategiju razvoja poduzetništva žena 2014.-2020. Broj žena poduzetnica u Hrvatskoj porastao za 23% u posljednjih 15 godina.
Sve je više kampanja osvještavanja u koje više nisu uključene samo organizacije civilnog društva, već i državna tijela, mediji, obrazovne institucije. Počelo se govoriti o posljedicama neravnopravnosti žena i muškaraca na tržištu rada na negativne demografske trendove kao i o podzastupljenosti žena na mjestima na kojima se donose političke i gospodarske odluke.
Dalje nas čeka učinkovita provedba Istanbulske konvencije u smislu daljnjeg poboljšanja zakonodavstva, kao i rad na prevenciji nasilja kroz sustavnu i sveobuhvatnu edukaciju na svim razinama obrazovanja. Mnogi oblici nasilja poput ekonomskog ili psihičkog još nisu dovoljno prepoznati. Penalizacija kaznenih djela trebala bi biti takva da nedvosmisleno šalje jasnu poruku o nultoj toleranciji na nasilje.
Nadalje, stranke bi trebale više raditi na osnaživanju žena i poticanju njihovog aktiviranja u većem broju u unutarstranačke strukture, kako bi ravnopravna zastupljenost žena u političkim strankama posljedično rezultirala ravnopravnom zastupljenošću žena i muškaraca kao kandidatkinja i kandidata na svim izborima u Republici Hrvatskoj.
Uvjeti na tržištu rada morali bi ići na ruku zaposlenim roditeljima što pretpostavlja smanjenje jaza u plaćama, veći broj muškaraca očeva koji koriste rodiljne, odnosno roditeljske dopuste, širenje infrastrukture jaslica, vrtića i cjelodnevnih boravaka te domova za starije i nemoćne.
Sljedeće godine obilježava se 25 godina Pekinške deklaracije i Platforme djelovanja. U kojoj je mjeri Hrvatska realizirala ciljeve ovih strateških dokumenata?
U odnosu na Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje kao strateške dokumente UN-a možemo reći da su mnogi ciljevi postignuti, a da na nekima još treba raditi. Takav je slučaj i u drugim zemljama koje su ratificirale ove dokumente i dužne davati izvješća o napretku.
Republika Hrvatska je u proteklih 25 godina donijela anti-diskriminacijske zakone i nacionalne akcijske planove te osnovala i osnažila institucionalne mehanizme za promociju ravnopravnosti spolova na nacionalnoj i lokalnim razinama. Ravnopravnost spolova je 2000. upisana u Ustav RH kao jedna od vrednota. U području zaštite od nasilja prema ženama doneseni su zakoni, strategije i protokoli o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji. Razvijena je mreža skloništa i savjetovališta za žrtve nasilja u obitelji, provode se kampanje osvještavanja o raznim problemima vezanim uz rodno uvjetovano nasilje, položaj trudnica na tržištu rada, reproduktivno zdravlje.
Žene već desetljećima čine natpolovičnu većinu visoko obrazovanog kadra (60%),a istovremeno čine većinu nezaposlenih, onih koje rade u slabije plaćenim sektorima i na slabije plaćenim radnim mjestima. Teret brige za obitelj i kućanstvo pada više na žene zbog još uvijek prevladavajućih tradicionalnih rodnih uloga što se sve reflektira na jaz u plaćama (oko 11%) i posljedično mirovinama (oko 21%) između žena i muškaraca. Žene su više izložene riziku siromaštva, a dob i majčinstvo su im i dalje najveće prepreke prilikom zapošljavanja ili zadržavanja posla.
Na nacionalnoj, a pogotovo lokalnim razinama nedostaje rodno budžetiranje. U obrazovnim materijalima još uvijek postoje rodni stereotipi, a u medijima imamo jednu pomalo šizofrenu situaciju u kojoj s jedne strane isti medij objektivno izvještava o zakonima, rezolucijama, preporukama, direktivama, raznim nacionalnim i međunarodnim dokumentima koji prepoznaju seksizam kao stvarnu prepreku postizanju ravnopravnosti spolova, a onda se malo dalje koristi obilno ženskim tijelom kao objektom privlačenja pažnje – često na granici pornografije – ne uočavajući i/ili ne mareći što su takvi sadržaji u kontradikciji jer sami prakticiraju ono protiv čega se formalno zalažu ili što osuđuju kada se radi o nekom drugom.
Dakle, 25 godina od Pekinške deklaracije i Plana djelovanja u RH se mnogo učinilo u raznim područjima. Ne mislim da se svi ciljevi mogu postići u cijelosti, već da su oni putokaz u kojem smjeru treba ići kontinuirano radeći na unaprjeđenju postignuća.
Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je najmanji pravobraniteljski ured i jedini koji nema podružnice u drugim gradovima Hrvatske. Zadovoljavaju li kapaciteti Ureda potrebe javnosti za vašim uslugama?
U instituciji Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova trenutačno radi 11 osoba i koordinator i koordinatorica dva EU projekta. Ponosni smo što tako mali kolektiv uspijeva uspješno provoditi sve aktivnosti tijekom godine, a koje osim EU projekata obuhvaćaju zaprimanje i postupanje po pritužbama građana i građanki iz svih područja po osnovama spola, bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije, neovisne analize i istraživanja, suradnju na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini, edukacije raznih ciljanih grupa, sudjelovanja u radnim skupinama za donošenje zakona, samostalnu organizaciju okruglih stolova i događanja u cilju promocije tema i područja o kojima se malo govori (npr. spolno uznemiravanje u sportu), javna reagiranja na diskriminatorna postupanja, pojave u društvu ili izjave pojedinaca/ki te sudjelovanje na okruglim stolovima, konferencijama i stručnim skupovima na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
