Piše: Nikolina Blažanović
Često se može čuti kako žene ne prate sport, pogotovo nogomet. Iako možda u manjoj mjeri, žene ga itekako gledaju, igraju i sude. Prije nekoliko mjeseci naša je Ivana Martinčić postala prva glavna sutkinja u povijesti Prve HNL. Sudila je utakmicu HT Prve lige između Gorice i Hrvatskog dragovoljca, a zatim nastavila rušiti barijere i predrasude. Za naš portal otkriva što ju je privuklo suđenju, kako je biti žena u svijetu nogometa i u čemu vidi razliku između ženskog i muškog nogometa.
Martinčić je rođena u Koprivnici gdje je prvo počela igrati tenis, a uz brata zatim i nogomet. Sa šesnaest godina se priključila ženskom nogometnom klubu Podravka u kojem je igrala sve do 2008. godine kada je, uz nagovor oca koji je također bio nogometni sudac, završila Sudački tečaj. Prvu seniorsku utakmicu u ulozi glavne sutkinje sudila je 2010. godine u 2. Županijskoj ligi, a 2014. postaje međunarodnom sutkinjom.
„Od tada sam se malo više i ozbiljnije posvetila suđenju jer sam shvatila da je to posao, odnosno poziv koji me ispunjava i čini sretnom s jedne strane, a s druge omogućuje mi putovanje po raznim zemljama i upoznavanje s kolegicama diljem Europe i svijeta. U tri godine sam sudjelovala na tri Europska prvenstva za mlađe kategorije, a 2018. sam sudila i finalnu utakmicu. Nakon tog finala sam promovirana u Elitnu skupinu UEFA sutkinja što mi je pomoglo i u napredovanju na našu 2. HNL. U sezoni 2020./2021. sam promovirana na Listu sudaca 1. HNL, a 10. rujna 2021. mi je Komisija nogometnih sudaca dala priliku da kao prva žena glavna sutkinja sudim utakmicu Prve HNL. Bila je to utakmica 8. kola, Gorica – Hrvatski dragovoljac“, priča s ponosom.
Prije ovog debija Martinčić je u 1. HNL bila četvrta sutkinja od 2019./2020., dok je u 2. HNL sudila kao glavna sutkinja u dvanaest utakmica između 2018. i 2020. godine. Sudila je i završnicu Europskog prvenstva 2015. godine za igračice do 17 godina, a zatim i Europsko prvenstvo za nogometašice do 19 godina 2016. i 2018. Od 2019. međunarodna je sutkinja najviše kategorije, UEFA-ine Elitne skupine. Sudila je i kvalifikacijske utakmice za svjetsko i europsko prvenstvo za žene te utakmice ženske lige prvakinja. Pored svih ovih postignuća suđenje u Prvoj ligi HNL-a posebna je kategorija.
„Kada mi je predsjednik Sudačke komisije Bruno Marić javio tu vijest, bila sam jako sretna i uzbuđena jer sam znala da je to prilika koju treba iskoristiti, ali isto tako i odraditi najbolje što znam jer će pritisak biti veliki. Tako je i bilo. Kad je vijest puštena u javnost svakodnevno sam primala jako puno poziva na intervjue, slikanja… Na to nisam navikla i to mi je predstavljalo ogroman pritisak, a opet znala sam da i taj dio moram odraditi jer ću na taj način približiti žensko suđenje većini ljudi koji za nas niti ne znaju. Sama utakmica je prošla i više nego dobro i tu moram izraziti veliku zahvalu cijelom mom timu koji mi je pomogao da sve dobro prođe. Igrači obiju momčadi su također pomogli svojim korektnim ponašanjem i utisci su bili i više nego pozitivni. Naravno da je bilo najbitnije da je Komisija sudaca zadovoljna odrađenim jer je ipak i na njima bio veliki pritisak. Sve u svemu – sve je dobro prošlo i to mi je omogućilo da evo do danas imam još dvije utakmice na najvišem stupnju natjecanja“, ističe.
Iako će joj utakmica Gorice i Hrvatskog dragovoljca ostati u najljepšem sjećanju, poseban osjećaj je bio kada je samo nakon mjesec dana dobila poziv za suđenje utakmice između Njemačke i Lihtenštajna: „Kada sam primila tu obavijest od Brune Marića, mislila sam da se šali… Zar meni utakmica četverostrukih svjetskih prvaka??? Ma nije moguće… Upitnici su se samo redali iznad moje glave, ali kad me je uvjerio da je to istina prvo što mi je palo na pamet – Sanja mora ići sa mnom na tu utakmicu kao pomoćna sutkinja. Odmah sam nazvala i mentorice Snježu i Blažu da podijelim s njima ovu veliku vijest jer su one sa mnom radile od početka i one najbolje znaju koliko sam truda uložila da dođem do svega ovoga.“
Iza spomenutog tria – Sanja, Snježa, Blaža – kriju se njezine kolegice, sutkinja Sanja Rođak-Karšić i bivše sutkinje, a sada instruktorice suđenja Snježana Fočić i Blaženka Logarušić. Njihov odnos najbolje govori koliko je ženama važna međusobna podrška u zanimanjima u kojima dominiraju muškarci.
Martinčić ne trpi seksizam na svom terenu te je 2019. prijavila igrača zbog seksističkog napada. Za nju je to bio prvi i jedini seksistički ispad, a igrač je kažnjen od strane disciplinske komisije.
Kada je riječ o razlici između ženskog i muškog nogometa, sutkinja Martinčić prije svega ističe da vrhunske ženske ekipe igraju jako dobro i brzo. Klubovi su organizirani vrlo profesionalno i svakoj utakmici se pristupa studiozno. No, priznaje da je muški nogomet još uvijek koplje iznad. I to ne zbog tehničke ili taktičke izvedbe, već zbog količine uloženog novca, medijske popraćenosti i više registriranih igrača. Plaće su puno veće i dečki se isključivo bave nogometom, a djevojke često uz igru rade, brinu o obitelji i djeci, a sve je to teško uskladiti.
Smatra da sutkinje, naspram sudaca, moraju puno više raditi i trenirati, moraju istrčati muške norme kako bi sudile muške utakmice. „Ukoliko se stvarno žena ili djevojka želi posvetiti suđenju vrlo ozbiljno i ujedno da bude spremna na te napore i svakodnevne treninge, teško je to uz normalan posao i vlastitu obitelj. Sve moje kolegice koje su do sada sudile u svojim zemljama, utakmice na najvišem stupnju natjecanja, isključivo se bave suđenjem bez dodatnih poslova i obitelji. To je ta strana koja je nama ženama puno teža, nego kolegama jer oni imaju supruge koje brinu o obitelji dok oni putuju, treniraju, sude…“, objašnjava.
Iz HNS-a navode kako je Martinčić kandidatkinja za Svjetsko prvenstvo u Australiji i Novom Zelandu koje će se održati 2023. godine. Naglašavaju kako je Hrvatska jedna od samo pet država u kojima u prvom stupnju natjecanja sude žene. Tako stojimo rame uz rame s Francuskom, Češkom, Walesom i Ukrajinom.
Ivana Martinčić prošle je godine sudjelovala na Liderovoj konferenciji „Žene u biznisu“ gdje se našla u društvu žena na vodećim pozicijama u raznim tvrtkama. „Vrijedilo je slušati njihova iskustva, kako one usklađuju sve poslovne obaveze sa svojim privatnim obavezama, kako se nose sa svakodnevnim stresom koji njihov posao nosi. Stvarno sam uživala i dobila sam još veću motivaciju da pokažemo da se i na nas žene treba računati u svim sferama društva, u svim poslovima, a ne da ih dijelimo na muške i ženske jer na kraju se cijeni uspjeh i vrhunski rezultati, neovisno tko je na rukovodećem mjestu. Usudila bih se reći da smo mi žene studioznije, da ozbiljnije prilazimo svim izazovima i tražimo najbolje načine da dođemo do krajnjeg rezultata – vrhunskog rezultata. Zato… dajte nam više povjerenja i rezultati neće izostati“, poručuje za kraj.
