Piše: Nikolina Blažanović
Dolaskom ljeta dolaze i priče o ‘tijelu za plažu’. Iako se posljednjih godina taj diskurs pokušava promijeniti i ukazati da je svako tijelo spremno za plažu, temelj problema leži u svima individualno. Od malena smo bombardirani prikazima ‘savršenog tijela’, pogotovo žene. Zbog toga se u svojim tijelima osjećamo nesigurno i nedovoljno dobro. Ista stajališta se, nažalost, prenose s koljena na koljeno čime se nove generacije uče mrziti svoje tijelo, a da ga još nisu ni razvili. U Americi je 50% djevojčica do trinaeste godine nezadovoljno svojih tijelom, a do sedamnaeste čak 80%. Oko 80% adolescentica boji se da će biti pretilo. U Njemačkoj se 36% djevojčica i adolescentica osjeća pretilo, u Španjolskoj 50% želi biti mršavije, iako imaju normalnu kilažu, a percepcija tijela među četiri je najveće bojazni mladih žena.
O ovoj temi više smo saznale od Ive Jureković, magistre psihologije i jedne od koordinatorica savjetodavnih linija i e-savjetovanja u udruzi Hrabri telefon. Uz svakodnevni rad u ulozi koordinatorice i starije savjetovateljice, u stručnom radu posebno se interesira za teme teškoća u odnosu s tijelom i hranom, a posljednjih nekoliko godina radi s osobama koje doživljavaju ovu vrstu teškoća.
Važnost slike o svom tijelu
Jureković kaže da djeca od vrlo rane dobi mogu iskazivati nezadovoljstvo svojim tijelom, a ono je veće kod djevojčica. Tako prema nekim istraživanjima djeca, posebice djevojčice, nezadovoljstvo tijelom mogu iskazivati već od šeste godine.
„Posebno izazovno razdoblje predstavlja adolescencija. Naime, društveni ideal fizičkog izgleda koji se nameće kroz medije, ali i socijalne interakcije te očekivanja okoline, jest i dalje vrlo nerealističan. Drugim riječima, u ideal tijela koji se smatra poželjnim uklapa se tek malen broj pojedinaca. Ovo je posebno izraženo kod djevojaka, kod kojih se tipično cijeni ekstremna vitkost, no naglašeno je i kod muškaraca kod kojih se kao idealno ističe tijelo s vrlo naglašenim mišićima. Međutim, u razdoblju puberteta i adolescencije dolazi do značajnih promjena u izgledu tijela, potaknutih biološkim sazrijevanjem. Ova promjena može biti posebno izazovna za djevojčice, jer tipične promjene koje dolaze s pubertetom (povećanje udjela masnog tkiva, razvoj oblina) nerijetko dovode do ‘udaljavanja’ od nerealističnog ideala tijela. Također, u fokus dolazi mišljenje okoline, a posebno vršnjaka. Zbog toga je ovo razdoblje posebno rizično za razvoj nezadovoljstva vlastitim tijelom, koje kod neke djece i mladih može prerasti i u ozbiljnije teškoće psihičkog zdravlja poput poremećaja hranjenja, tjelesne dismorfije, depresivnosti i drugih. Štoviše, istraživanja nam sustavno pokazuju kako je danas određen stupanj nezadovoljstva tijelom kod adolescenata gotovo normativan, a predstavlja jedan od najznačajnijih uzroka brige i uznemirenosti“, objašnjava izazove percepcije tijela u adolescenciji.
Zadovoljavajuća slika o tijelu vrlo je važna. To znači da se osoba dobro osjeća u svom tijelu, zadovoljna je svojim izgledom i onime što njeno tijelo može napraviti. Nezadovoljstvo je pak negativna procjena svog tijela, a takva narušena slika povezana je s ponašanjima koja su rizična za razvoj drugih smetnji psihičkog zdravlja i koja mogu značajno narušiti kvalitetnu života. To su, na primjer, ekstremne dijete, pretjerano vježbanje, konstantno mjerenje i provjeravanje vlastitog tijela, izbjegavanje situacija u kojima bi tijelo moglo biti u fokusu te procjenjivanje vlastite vrijednosti na temelju izgleda.
„Ako osoba ustraje u navedenim ponašanjima i ne dobije podršku kako bi svoju vrijednost naučila temeljiti na drugim aspektima svog identiteta, postoji povećan rizik za razvoj poremećaja hranjenja, tjelesnog dismorfnog poremećaja, depresivnosti i drugih smetnji koje mogu ugroziti psihičko i fizičko zdravlje. Općenito je vrlo rizično kada osoba svoju vrijednost temelji isključivo na jednom aspektu svog identiteta. Kada je taj aspekt fizički izgled, dodatnu teškoću predstavlja činjenica da se radi o nečem vrlo promjenjivom, pa tek mala promjena u izgledu kod osoba koje su na njega vrlo fokusirane može dovesti do značajne neugode i osjećaja osobne patnje“, dodaje o važnosti zadovoljavajuće slike o tijelu.
Foto: Iva Jureković, mag. psych.
Utjecaj roditelja na djetetovu percepciju svoga tijela
Roditelji značajno utječu na razvoj slike o tijelu kod djece, a taj utjecaj je posebno velik kad su djeca najmlađa. Prije adolescencije i utjecaja vršnjaka, roditelji i druge bliske osobe su prvi i najvažniji, nekad i jedini, izvor informacija o svijetu. Upravo od njih uče načine ponašanja, usvajaju stavove i grade osjećaj vlastite vrijednosti prema onome što čuju i vide od odraslih.
Utjecaj roditelja na sliku o tijelu djece je višestruk: „S jedne strane, roditelji mogu izravno nepovoljno utjecati na djetetovu sliku o tijelu učestalim komentiranjem djetetovog izgleda, inzistiranjem da dijete dobije ili izgubi na tjelesnoj težini, ali i na pozitivan način razgovorom s djetetom o svemu čemu tijelo služi, a da nije povezano s izgledom. S druge strane, istraživanja pokazuju da i način na koji roditelji govore i ponašaju se u vezi vlastitog izgleda uvelike utječe na djetetovu sliku o tijelu. Naime, kada roditelj negativno komentira vlastiti izgled i oblik tijela, opetovano se upušta u dijete s ciljem mršavljenja i pokazuje stalnu preokupaciju vlastitim izgledom, dijete uči da je tijelo nešto na što je potrebno konstantno biti usmjeren, nešto što određuje vrijednost osobe, ali i nešto što ne treba poštivati, već predstavlja izvor nezadovoljstva. Posljedično djeca mogu i sama razviti nezadovoljstvo svojim tijelom i upuštati se u štetna ponašanja poput dijeta i pretjeranog vježbanja od najranije dobi. Pritom je važno napomenuti kako djeca primjećuju roditeljevu preokupaciju izgledom i ako ona nije izravno izgovorena pred djetetom – djeca više uče iz postupaka roditelja nego iz njihovih riječi. Utjecaj preokupacije tijelom izražen je neovisno o spolu roditelja i djeteta. Konačno, način na koji roditelji komentiraju druge osobe u svojoj okolini, poput drugih članova obitelji, poznanika, vršnjaka djeteta ili osoba u medijima također oblikuje stavove i uvjerenja koje dijete ima u vezi fizičkog izgleda“, govori Jureković.
Predlaže da roditelji za početak razvijaju pozitivniju sliku o vlastitom tijelu i prihvaćanju onakvog kakvo ono jeste. Naglašava kako je slika o tijelu promjenjiva i da je uz podršku stručne osobe moguće povećati zadovoljstvo vlastitim tijelom. Tek kad roditelji prihvate svoje tijelo, mogu biti svjesniji postupaka koje prikazuju pred djecom, a zatim birati nježan i prihvaćajući pristup kad govore i razmišljaju o vlastitom te tuđem tijelu.
Koraci za razvijanje pozitivne percepcije o tijelu
Jureković savjetuje izbjegavanje negativnog komentiranja svog i tuđeg izgleda pred djetetom. Ako je pak potrebno s djetetom razgovarati o izgledu, a ni sami niste zadovoljni svojim tijelom, pokušajte se usmjeriti bar na jedan aspekt s kojim jeste zadovoljni i pohvaliti ga. Poželjno je i potražiti podršku jer se s nezadovoljstvom tijelom ne morate nositi sami.
Izbjegavajte kritike i procjene djeteta na osnovnu njegovog izgleda. Kod djeteta treba osvještavati na koje je sve načine njegovo tijelo posebno i čemu pomaže, a da to nema veze s izgledom. Na primjer, omogućuje mu da trči, skače, pliva, igra se. Dijete treba naučiti da fizičku aktivnost povezuje s ugodom, a ne postizanjem određenog rezultata. To je moguće činiti kroz poticanje motoričkog razvoja, zajednički boravak u prirodi i druge fizičke aktivnosti koje su djetetu zabavne i zanimljive već od rane dobi. Važno je da dijete od roditelja dobije poruku kako se treba brinuti o svom tijelu i biti aktivno, ali da je najvažnije da se pritom osjeća ugodno.
Treba razvijati različite interese kod djeteta i pohvaljivati aktivnosti koje čini, a koje nemaju veze s izgledom. Isto treba činiti i kada komunicirate o vlastitim ili tuđim aktivnostima i postignućima. Nastojite se usmjeriti na druge aspekte osim izgleda. Također treba pohvaljivati djetetov uloženi trud, a ne konačni rezultat. Potičite kod djeteta prihvaćanje različitosti i različitih oblika tijela što možete činiti kroz zajedničko komentiranje sadržaja u medijima i okolini. Djeca su izložena nerealističnim idealima tijela na društvenim mrežama i u medijima, stoga to treba i istaknuti.
„Ne zaboravite značaj topline, nježnosti i otvorenosti u pristupu djetetu. Svaki znak pažnje i topline usmjeren prema djetetu, poput zagrljaja, pohvale i poljupca, kao i uvažavanje djetetovog mišljenja i slušanje onoga što govori, pokazuju djetetu da je vrijedna i važna osoba, što povoljno djeluje na razvoj njegove slike o sebi, pa tako i slike o tijelu“, ističe za kraj.
Dodaje kako za sve ove teškoće postoji stručna pomoć i da nitko nije sam. Jedna od takvih je Hrabri telefon koji ima savjetodavnu liniju za mame i tate na broju 0800 0800 i e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Djeca se pak mogu javiti na broj 116 111 ili na chat kojem mogu pristupiti putem web stranice Hrabrog telefona te im pisati na istu e-mail adresu.
Suncu, vodi i soli svako tijelo je savršeno tijelo, a ljeto je prekratko za brigu. Svaki dan je novi dan za prihvaćanje svoga tijela, a djeca su odraz svojih roditelja. Stoga pazite što i kako govorite te ih učite da vole svoje tijelo, ne da kroz njega gledaju svoju vrijednost.
