Piše: Nikolina Blažanović
Sonja Švec Španjol diplomirana je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja. Radi kao nezavisna kustosica i likovna kritičarka koja organizira i otvara izložbe diljem Hrvatske. Uz to je urednica portala o likovnoj umjetnosti PerceiveArt te urednica i voditeljica emisije o kulturi i umjetnosti KolibriS. S njome smo se dotaknuli položaja umjetnica i umjetnika te same umjetnosti, projekta ZILIK i mnogih drugih tema.
„Umjetnost je duhovna hrana društva, ona nas uči kritički razmišljati, otvara nam nove vidike i svjetove te predstavlja identitet svakog naroda. Za mene je umjetnost najveća manifestacija bogatstva ljudskog uma i duše. Zamislite koliko bi bio otužan svijet bez glazbe, plesa, filmova, knjiga, koncerata, kazališta i izložbi“, započinje Sonja.
„I od čega bi onda umjetnici trebali živjeti?“
Iz njezinog opisa moglo bi se zaključiti da je umjetnost iznimno bitna, ali nas je zanimalo koliko se zapravo cijeni u Hrvatskoj. Sonja smatra da je ona u Hrvatskoj već desetljećima u potpunosti marginalizirana i degradirana. Kaže da izdavanja za kulturu ne čine niti jedan posto državnog proračuna, a samostalnim umjetnicima koeficijent za izračun osnovice budućih mirovina jedinima nije vraćen s 0,8 na 1,2. Umjetnici ne mogu doći do ateljeja, a gradski prostori zjape prazni. Prisjetila se i zatvaranja mnogih kino dvorana i galerija: „Državni vrh se sjeti umjetnika samo kada ih treba “iskoristiti” u predizborno vrijeme ili za prezentaciju u inozemstvu, a kada ih treba nagraditi, angažirati na kvalitetnim projektima i pritom platiti onda nekako svi utihnu i nestanu. Država koja ne vodi računa, ne njeguje i ne vrednuje vlastitu umjetnost i kulturnu baštinu teško može biti okruženje koje će iznjedriti narod koji brine za opće dobro i dobrobit zajednice i društva. Kultura i umjetnost su dio identiteta svakog naroda i prostora, pa tako i našeg.
Imamo nevjerojatnu raznolikost i bogatstvo kulturne baštine i umjetnosti te umjesto da istaknemo, cijenimo i s ponosom njegujemo i vrednujemo to što imamo, mi smo umjetnike sveli na razinu socijalnog slučaja. Kada se riješi egzistencija i prođe kriza, kvaliteta života ovisi o puno više faktora negoli o stanju na bankovnom računu.“
Naglašava i probleme s plaćanjem: „Paradoksalno je da ustanove koje na temelju svog godišnjeg programa dobivaju financije od Ministarstva kulture, Grada i Županije, prilikom realizacije izložbe podmire troškove svih uključenih (grafičkog dizajnera, tiskare, tehničara, fotografa, čistačice itd.) osim umjetnika na temelju kojeg su i dobili financije. Vjerujem da nije potrebno naglašavati kako umjetnici, u pravilu, sami financiraju produkciju vlastitih radova. Kako većina galerija i muzeja spada pod gradske ili državne ustanove one se ne bave prodajom umjetnina, a već duži niz godina muzeji ne otkupljuju djela od autora za svoj fundus. I od čega bi onda umjetnici trebali živjeti?“
Otvorenje izložbe Lene Kramarić u Domu Marina Držića
Kao nezavisna kustosica nije vezana uz određenu ustanovu, nego radi samostalno od projekta do projekta. Iako joj ovakav rad daje puno slobodu kod organizacije i odabira projekata, ima neredovite i male prihode ili ih uopće nema. Ovisi samo o sebi i svojim vještinama prilagodbe, a krize kao što je ova pandemija iznimno puno utječu na njezinu mogućnost rada.
„Svaki moj angažman je referenca za budući angažman. Naime, većinu poslova dobivam preko usmene preporuke zadovoljnih naručitelja tj. suradnika na projektima. Upravo zato sam uvijek maksimalno posvećena svakom projektu koji prihvatim bilo da je riječ o prvoj samostalnoj izložbi mladog umjetnika ili o bijenalnoj ili trijenalnoj žiriranoj međunarodnoj izložbi. Za mene ne postoji razlika između klijenata tj. uvijek dajem 100% od sebe, jer sam zahvalna na ukazanom povjerenju i želim da projekt bude maksimalno profesionalno i uspješno realiziran na zadovoljstvo svih uključenih. No, upravo iz tog razloga vrlo pomno biram projekte, suradnike i umjetnike s kojima želim surađivati“, ističe.
Prva sezona emisije KolibriS ugostila je 37 umjetnica i umjetnika
Sonja je još tijekom studija pisala likovne osvrte, tematske članke i intervjue kao vanjska suradnica art magazina „Kontura“ i „Vijenac“. No, ona je htjela pisati o umjetnicima, izložbama i projektima o kojima se nije pisalo, a iznimno su kvalitetni. Na prijedlog supruga je 2013. godine pokrenula vlastiti portal PerceiveArt. Na njemu se može pročitati o raznim umjetnicima različitih generacija iz cijele Hrvatske koji djeluju u različitim područjima umjetnosti. Na portalu piše i o problemima u struci s kojima se svi susreću, a tamo je i rubrika putopisa s naglaskom na kulturno-umjetničku ponudu grada ili zemlje koju je posjetila. „Mislim da je PerceiveArt i dalje jedina web stranica u Hrvatskoj posvećena isključivo likovnoj umjetnosti, ali i portal koji pojedini muzeji i galerije uzimaju kao referentnu točku za otkrivanje umjetnika što me iznimno veseli“, kazuje.
Nedavno smo pisale o izloži „Women about women“ koja se održala u Samoboru i čija je bila kustosica. Ovaj međunarodni projekt bio je sufinanciran od strane Europske unije i u njemu je sudjeluje pet država i 25 umjetnica. Sonja je izložbom jako zadovoljna jer je bila jako dobro posjećena, ali i medijski popraćena. Dodaje i da su problematizirane teme umjetnica iznimno bitne te da se o njima puno češće treba govoriti kako bi se senzibilizirala javnost i upoznala s djelovanjem i životnima umjetnica u Hrvatskoj. Iako smatra da su žene dovoljno zastupljene u likovnoj umjetnosti, pita se imaju li iste mogućnosti napredovanja, etabliranost i zastupljenost u medijima.
Od lipnja 2020. godine Sonja vodi i emisiju KolibriS. Cilj emisije je kreiranje kvalitetnog sadržaja iz područja kulture i umjetnosti koji bi na zanimljiv i jedinstven način približio svijet umjetnosti široj javnosti. Emisija je s emitiranjem započela na YouTube-u, a zatim i na Plavoj tv, Kanalu Ri, Varaždinskoj televiziji, Osječkoj tv, TV Jadranu, Dubrovačkoj televiziji, Trend Tv-u i Diadori TV. Do sada je emitirano 37 epizoda i ugošćeno isto toliko najrazličitijih umjetnica/ka iz cijele Hrvatske. Govora je bilo o slikarstvu, filmu, keramici, nakitu, modi, vitrajima, tetoviranju, glazbi, likovnom odgoju i mnogim drugim temama. Podrške za emisiju od strane publike nije nedostajalo, ali im fale sponzori.
Tri su ključne odrednice koje emisiju KolibriS razlikuju od ostalih. Za početak, stavlja gošće i goste u fokus, a njihov umjetnički opus je popratni sadržaj: „Cilj je usmjeriti pažnju gledatelja na ljude koji stoje iza umjetničkih djela, na pojedince koji stvaraju sve te divne likovne, glazbene, književne, filmske, kazališne i ine umjetničke opuse te ih na taj način potaknuti da dodatno istraže opuse i djelovanje gostiju koje smo predstavili u emisiji KolibriS.“
Dodaje i kako je velika prednost što emisiju vodi osoba iz struke koja je u svakodnevnom kontaktu s umjetnicama/ima te zna kako žive i s kojim problemima se susreću. Uz to se u emisiji ne predstavljaju poznate i slavne osobe iz javnog života, nego je cilj bio široj publici predstaviti nepoznate individue koji se izabiru na temelju njihove osobnosti, kvaliteti rada i jedinstvenosti. Na emisiji, uz Sonju, u stvaranju emisije sudjeluje i akademska slikarica Mateja Rusak, tvrtka Broadcast.hr i Tomislav Židanić iz tvrtke Abant studio.
Sonja Švec Španjol
Nedavno je emitirana posljednja epizoda prve sezone emisije, a u pripremi je i druga: „U drugoj sezoni gledatelji svakako mogu očekivati novi niz kvalitetnih, jedinstvenih i raznolikih umjetnika i tema koje ćemo obraditi s time da ćemo staviti malo veći naglasak na književnost i glazbu. Naime, kako osobno surađujem najviše s likovnim umjetnicima, njih je zasigurno bilo i najviše u prvoj sezoni, ali sada svakako planiramo proširiti područje i na druge vrste umjetnosti. Već imamo dogovoreno nekoliko gostovanja, a samu sezonu planiramo otvoriti sa zvučnijim imenom iz područja glazbe. Također ćemo aplicirati na natječaje za financiranje, pa ako dobijemo financije velika želja i cilj nam je da KolibriS proputuje Hrvatskom tj. ne samo da ugošćujemo goste iz različitih dijelova Hrvatske već da primjerice tim KolibriS posjeti Osijek, Rijeku, Split i u nekoliko dana snimimo emisije u ateljeima, kazalištima ili glazbenim studijima naših gostiju kako bi dobili jednu novu dimenziju prezentacije umjetnika i njihovog djelovanja.“
ZILIK djeci približava umjetnost
Uz sve ovo, Sonja radi i na jednoj posebnoj likovnoj koloniji ZILIK koja je osnovana 1974. godine. Bila je to inicijativa tadašnjeg predsjednika Udruženja naivnih umjetnika Hrvatske, Petra Grgeca, njegove supruge Dane Grgec i ravnatelja Doma za djecu bez adekvatne roditeljske skrbi Vladimira Nazora u Karlovcu, Petra Cara. „Naime, ZILIK ili Zimska likovna kolonija osnovana je s ciljem osmišljavanja kvalitetnih i kreativnih sadržaja za djecu iz doma i održava se svake godine posljednji tjedan u siječnju u nekadašnjem domu za djecu, a danas Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor. ZILIK je podijeljen na Mali ZILIK i Veliki ZILIK. Mali ZILIK obuhvaća likovne radionice koje vode akademski umjetnici i na kojima sudjeluju djeca iz doma Vladimir Nazor, ali i djeca iz drugih domova, osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske. Na radionicama djeca uče nove likovne tehnike, kreativno se izražavaju, a pritom se i druže i sklapaju nova prijateljstva. Uz Mali ZILIK traje i Veliki ZILIK koji okuplja akademske umjetnike iz cijele Hrvatske koji tjedan dana borave u domu za djecu slikajući i družeći se s djecom. Ove godine se trebao održati 48. ZILIK no zbog epidemioloških mjera nismo ga mogli realizirali, ali vjerujem da ćemo nastaviti iduće godine u tradicionalnom pozitivnom, poticajnom i kreativnom ozračju“, objašnjava.
ZILIK – grupna fotografija
Na koncu nam je Sonja predložila i neke zanimljive izložbe koje bismo trebali posjetiti. Preporučila je izložbu Antona Vrlića pod nazivom „Preobrazbe“ u Galeriji Klovićevi dvori koja traje do 18. srpnja i izložbu međunarodnog umjetničkog projekta „Female correspondence“ koja se može razgledati do 18. lipnja u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga. „Od budućih izložbi svakako bih najavila izložbu Želimira Fišića “Vanishing Point” 25. lipnja u Domu kulture Nova Gradiška i izložbu mlade umjetnice Nataše Vuković “Distorzije 2” koja se otvara u istom prostoru 15. srpnja, a posebno me veseli samostalna izložba hrvatske umjetnice Sandre Radić Parać koja punih sedam godina živi u Berlinu, a ovo ljeto, preciznije 27. srpnja, predstavit će se recentnim ciklusom u Galeriji Sv. Krševana u Šibeniku“, zaključila je.
