U emisiji Put pobjednice kod Tee Rožman Svedrović na Sportskoj televiziji gostovala je Lada Rojc, jedna od rijetkih Hrvatica koje se mogu pohvaliti uspješnom karijerom u nogometu. FIFA-ina sudačka instruktorica i prva žena VAR-a u Hrvatskoj, profesorica je geografije i povijesti s dugogodišnjom školskom karijerom. Silne edukacije, znanje i stručnost u području nogometa, sve više su joj otvarale nove mogućnosti te je prije nekoliko godina morala odlučiti: škola ili nogomet. Danas je potpuno posvećena nogometu i poslu na kojem joj mnogi zavide.
– U sportu sam cijeli život, a prvi je bio košarka. Počela sam trenirati još kao djevojčica, a nogomet je došao kasnije i sasvim slučajno, jer se u Gorici oformio klub Radnik 1999. Kretali su od nule, nisu imali poznanstava i mene su nagovorili da se priključim, jer sam bila sportski tip. Pristala sam i krenula čisto iz znatiželje, a bilo mi je i blizu doma. Trajalo je to neko vrijeme, igrali smo i Prvu ligu, čak i finale Kupa Hrvatske. Onda sam se poslije još dala nagovoriti da se priključim jednom seminaru za suce, jer je kao nedostajalo sutkinja, pa sam i to završila i evo me danas u nogometu, a da to uopće nisam planirala, rekla je Lada Rojc.
– Bila sam u povjerenstvu VAR-a, koje je revidiralo sve klipove u sezoni 2023./2024. Kao službena FIFA-ina VAR instruktorica bila sam predsjednica tog Povjerenstva u kojem su bili još kolege Grgić i Čeferin iz Slovenije. To je zapravo bio jednokratni posao.
Radili ste u školi kao profesorica geografije i povijesti?
– Da, ja sam tada počela raditi u Zrakoplovnoj školi, a potom sam dobila posao u Osnovnoj školi Eugen Kumičić u Velikoj Gorici, koju sam i sama pohađala. Tamo sam radila do 2021. kada sam dala otkaz i potpuno se posvetila nogometu. Korona je na neki način utjecala na sve naše živote, ali me rad u školi u to doba spasio, jer smo imali online nastavu, stalno si zaposlen, glava radi i nije ti dosadno. To mi je bilo odlično iskustvo i puno sam naučila o online procesima.
Jesu li djeca u školi bila zainteresirana za vaša putovanja i nogometna poznanstva?
– Da, pa, apsolutno, dečki malo više, ali bilo je tu i cura koje su pokazivale interes. Bilo je tu i situacija u kojima su oni htjeli malo skrenuti pažnju sa sata geografije, pa se baviti nečim drugim, da izbjegnu ispitivanje ili tako nešto. Ali dečki koji su igrali nogomet uvijek su se interesirali, ili su me pitali jesam li vidjela neku spornu situaciju, je li bio kazneni udarac itd. Dakle, uvijek smo imali te debatice početkom tjedna, vezano uz vikend prije, uz neke utakmice. Apsolutno su ti klinici čudo. Oni prate nogomet, znaju i više igrača od mene. Tako da se uvijek nogomet prožimao, plus ta putovanja na koju sam išla. Često sam putovanja povezivala s osobnim iskustvima koje sam doživjela boraveći tamo, objašnjava Lada Rojc.
– Sjećam se situacije s našim reprezentativcem Antom Budimirom. On je tada bio sedmi razred i pričala sam im o Španjolskoj, kako se čovjek brzo navikne na taj jedan noćni život tamo.
– Mjesec dana sam živjela na jugu Španjolske i tamo je najnormalnije da ideš u šest na plažu, da se u devet, pola deset vratiš s plaže, da je oko jedanaest večera i onda se izlazi van. Vidjela sam klince u parku u ponoć s roditeljima kako se njišu na ljuljački. Pričala sam to svojim učenicima u razredu i oni nisu mogli vjerovati da je to istina. Nakon nekoliko godina stiže poruka od Budimira, koji je tada igrao u Španjolskoj, da sam bila u pravu, da je 22:30 i da oni upravo s bebom u kolicima izlaze na večeru. Španjolska ima takav život i vrlo brzo se priviknete na to.
Koliko vam je bilo teško uskladiti sva putovanja sa školom?
– Često sam uzimala neplaćeno, iako sam bila u redovnom random odnosu i tu sam zahvalna ravnateljicama koje su mi to omogućavale. Bilo je jako naporno prije puta, jer ste trebali sve unaprijed organizirati, pa doslovno svaki sat, svaki ispit pripremiti, isprintati ispit koji će se pisati možda za tri tjedna i naravno, onda kad se vratite, imate sve odraditi, pregledati i ocijeniti. Bilo je zahtjevno, ali uz dobru organizaciju moglo se izvesti.
Kako su ukućani, gledali na to sve?
– Stvarno sam imala uvijek podršku i veselili bi se kad bih dobila neko putovanje. Vladala je euforija i bili su mi velika podrška. Nikad nisu pitali zašto baš to radiš ili što ti to treba.
Lada Rojc / Foto: privatni album
Sudili ste mnoge utakmice najvišeg ranga, od olimpijskih igara do europskih i svjetskih prvenstava. Koliko ih je ukupno bilo, brojite?
– Evo, to želim. Kad bi me neko pitao što bih napravila drugačije, onda je to da bih uzela jednu veliku bilježnicu tvrdih korica, nikakav kompjutor. Upisivala bih sve utakmice koje sam imala, gdje, kada, s kim, rezultat. A to nemam. Tako da ne mogu reći koliko sam utakmica odsudila i to mi jako nedostaje. Kad danas vidim mlade sutkinje prvo im kažem neka si vode evidenciju.
– Nešto sam ja to kao pisala na kompjutor, a onda uzmete novi, ovo negdje propadne, izgubi se i ja nemam danas tu neku kronologiju. Bila sam i na svjetskim seniorskim prvenstvima, u Njemačkoj, 2011. recimo. Bila sam na svjetskim prvenstvima do 12 godina, do 17, na Europskom prvenstvu, na Olimpijskim igrama u Londonu. Prošla sam sva moguća natjecanja u ženskom nogometu tada.
– Mogla sam još suditi nakon što sam to sve zaokružila, ali sam si mislila, možda bolje da krenem ranije u ove instruktorske vode, da tu skupljam iskustvo kao predavačica i danas se to pokazalo super odlukom, tako da sam ja s 42 godine prestala suditi, iako sam mogla još 3 godine biti na FIFA listi i krenula opet u ove školske vode. Danas kao instruktorica. Predavanje i edukacija, tu se osjećam slobodno i volim to.
Kakav je omjer muškaraca i žena?
– Ja sam u ženskom suđenju. Mi na utakmicama imamo isključivo ženske sutkinje, s tim da otkako je 2019. uveden VAR, imali smo i muške VAR suce. U FIFA-i još uvijek nema dovoljno educiranih ženskih VAR sutkinja, tako da moramo uzimati muške i tu je naš Ivan Bebek koji je bio na Olimpijskim igrama i VAR sudac na finalu ženske utakmice. Jer, na Olimpijskim igrama je bilo miješanja. Dakle, žene su sudile muškima i obrnuto. Općenito je više muških sudaca, pa je jasno da je i omjer u njihovu korist. Recimo, sljedeće sezone UEFA uvodi žensku Europsku ligu koju nogometaši već godinama igraju. Tako da, mora biti više muških sudaca, jer je veći broj muških utakmica. U Hrvatskoj imate dva ženska ranga natjecanja i sedam muških. Normalno da je veća potreba za muškim sucima.
Kakvo je vaše mišljenje općenito o VAR-u?
– Ja sam veliki poklonik VAR-a od početka i na njega gledam kao na jedan alat, jer ovaj nogomet je prebrz, a sudac mora donijeti odluku u sekundi. Koji put je nemoguće vidjeti nešto, pogotovo ruka u kaznenom prostoru ili slično. Tako da VAR čisti greške suđenja.
– Uvijek ističem primjer suca Martina Hanssona, on je suprug moje prijateljice, koji je sudio utakmicu Francuska-Irska kad je Thierry Henry postigao pogodak rukom. I on to nije vidio i nije prijavio, normalno. 100 % sam sigurna da bi on sve dao da imao VAR tada. Jer, njemu od tog trenutka karijera ide dolje. On ide u Južnu Afriku na Svjetsko prvenstvo, ali tamo je četvrti sudac i ne dobiva utakmicu. Dakle, njemu je ta velika greška uništila karijeru. Oštetio je ekipu koja nije išla na Svjetsko prvenstvo, pa i zbog te ruke. VAR je odličan. Znam da je koji put zahtjevno i može potrajati, ali je korisno. Ekipi koja neće biti oštećena sigurno neće smetati sve te minute čekanja, jer će profitirati iz te situacije.
– Zatim ona situacija na utakmici Hrvatska-Maroko za treće mjesto u Dohi. Ono je čisti kazneni bio na Jošku Gvardiolu, a koji sudac nije na terenu vidio. I to možemo donekle razumjeti da nije vidio, međutim uz onih 30 kamera sudac u VAR sobi vidi sve, ali ne reagira. E, tu je sad problem. Taj sudac više nije na FIFA-inoj listi VAR sudaca, jer to je sad već velika pogreška. Ne toliko na terenu, koliko ako imate dokaz s 10-15 kamera i vi ne vidite jedan klasični faul.
Lada Rojc i predsjednik FIFA-e Gianni Infantino, Kolumbija / Foto: privatni album
Uživate u svom poslu?
– Da, super mi je. Smatram da sam dovoljno stručna i ne trebam se nešto previše pripremati. Moj posao je gledati utakmice, tražiti situacije i instruiram kasnije. Nisam planirala dočekati starost u školi, kao profesorica. Mislila sam si što ću klincima sa 60 godina pričati, tko će me slušati?! Ali nisam se niti nadala da će nogomet biti moja profesija.
– Svaki svoj seminar s mladim kolegama u Hrvatskoj počinjem: Vi niste glavni u nogometu i morate poštovati igrače. Jer te cure, pogotovo u ženskom nogometu, gdje treniraju navečer pola devet, po snijegu, ledu, mrazu i ne znam čemu, jer ne mogu trenirati prije iz čitavog niza razloga, moraš ih poštovati. Ne možeš doći na žensku utakmicu i reći to je ženski nogomet, ja neću trčati. Ja ludim na to, na takav pristup i kod pionira i kadeta ili kod djece. Suci moraju znati da se svijet ne vrti oko njih, da nisu oni glavni. Naravno, ne možete početi niti završiti utakmicu bez sudaca. Ali igra se zbog igrača, koji tu daju sigurno veću žrtvu. Ja kažem da onaj sudac koji ima pristup na pionirima, pionirkama, kadetkinjama, ženama isti kao i kad sudi Prvu ili Drugu ligu, da je to budući elitni sudac, tvrdi Lada Rojc.
Ostajete do kraja?
– Ne znam, volim to što radim. Sad smo već u ciklusu za Svjetsko prvenstvo u Brazilu za žene, koje je za 2027. Onda su Olimpijske igre u Los Angelesu. Vidjet ćemo što će biti.
Koliko imamo baš stručnih žena u hrvatskom nogometu? Osobno sam upoznala jako puno, međutim nekako se čini da su više u pozadini. Ne ističu se ili se nemaju priliku istaknuti?
– Mislim da je možda i do nas žena. Ne probijamo se koliko bismo trebale, ali činjenica je da imamo stručnjakinje. To nije upitno. Zašto žena ne bi mogla biti stručna u nogometu? Mi vani više uopće ne pričamo u ženama u nogometu. Ili ste stručni i kompetentni ili niste. Mene je recimo angažirala američka MLS, profesionalna sudačka organizacija u kojoj sam online kontrolor. Ja sam im poslala CV, odradila razgovor i oni su na temelju toga donijeli odluku o mom angažmanu. Svejedno im je jesam li ja muško, žensko, dinosaur ili što već. Ako sam ja stručna, dobila sam posao. Ja sam danas kontrolor na muškoj i ženskoj Prvoj američkoj ligi.
– Kod nas u Hrvatskoj je to već drugačije. Ne, ti si žena, ti ne možeš ići na Prvu ligu, jer nisi nikad sudila Prvu ligu. A ja ju nisam sudila, jer nisam dobila priliku niti doći na norme, jer sam žena. Tako da u Hrvatskoj imate to muško i žensko. Koliko god mi pričamo tu da se stvar popravlja, ona se popravlja ne znam čijim, mišjim koracima. A to bi trebalo biti puno, puno brže. Uvijek kasnimo za svijetom, ali ipak pratimo. Vjerujem da će situacija za par godina biti drugačija, da ćemo razgovarati o nekim drugim temama i da će to biti sve puno bolje i zato se trebamo boriti. Moramo raditi na stručnosti, jer znanje ti ne može nitko uzeti. Meni nitko ne može uzeti moje znanje i nitko mi ne može reći da zato što sam žena, da ja to ne znam. Ja znam o čemu mogu pričati i što mogu predavati. Mogu predavati geografiju, ne mogu kemiju. Jer se osjećam sigurno u svom području, isto tako se osjećam u nogometu, objašnjava Lada Rojc.
– Ne može ti nitko uzeti znanje, ali ti može uzeti poziciju ili te može spriječiti u napredovanju. Sve nekako dođe na svoje. Ja sam i u Hrvatskoj nekako znala, da će doći moje vrijeme. Ako imate znanja, dođe trenutak da to znanje pokažete. I onda je to to. Vjerujem da sam muško, da bih sigurno radila negdje vani i možda vodila neku sudačku organizaciju u inozemstvu. Kao što to rade moje kolege koje su u FIFA-i. Ali nema šanse da mene pozovu u Saudijsku Arabiju ili Katar ili Emirate, jer sam žena.
Lada Rojc / Foto: privatni album
Saudijska Arabija se u posljednje vrijeme ipak počela otvarati.
– Definitivno. Oni su vrlo ozbiljno pristupili ženskom nogometu i suđenju. Imaju dobro organiziranu ligu koja apsolutno još nije kvalitetna. Ali imaju selekcije. Jedna naša kolegica, trenerica Stela Gotal radi u Saudijskoj Arabiji sa selekcijom U-17.
Bi li vam bilo žao ostaviti ovdje sve i otići raditi isključivo u inozemstvo?
– Ne mogu to reći sad. Volim živjeti u Hrvatskoj i lijepo mi je tu. Putovati, pa se opet vratiti. To je predivno. Malo je država u kojima bih živjela, ali nikad ne reci nikad. No, dugoročno se vidim u Hrvatskoj, ne bih htjela doživjeti starost u nekoj drugoj državi.
Bili ste svojedobno na menadžerskim pozicijama jednog hrvatskog kluba iz Gorice.
– Da, bila sam do prošle godine, u HNK Gorica. Tu sam se uključila iz nekog lokal patriotizma, jer volim dati doprinos svojoj lokalnoj zajednici. Mislila sam da mogu pomoći i nadam se da sam pomogla.
Iz Velike Gorice ste, kao i mnogi naši proslavljeni sportaši, među kojima i bivša odbojkašica Senna Ušić Jogunica kojoj ste i kuma.
– Da, ja sam joj krizmana kuma, znamo se jako dugo, a čak sam joj i predavala jedno polugodište u OŠ Eugen Kumičić u Velikoj Gorici. Vjerujem da je sigurno jedna od top 5 poznatih sportaša Gorice, definitivno, tvrdi Lada Rojc.
Jeste li bili strogi?
– Pa, klinci kažu da jesam, ali morate biti malo strogi. Oni su uvijek znali zašto sam ja stroga, nisam nikad bila stroga bez razloga. I mogu reći da su me voljeli. Kad sam izašla iz škole, dugo, dugo sam još slušala, falite, falite i tako dalje. Bilo je lijepo i veselo, ali smo i radili.
Zahvaljujući sportu, proputovali ste pola svijeta. Brojite koliko država?
– Nisam se još odlučila brojati u koliko država sam bila. Ali nije problem to zbrojiti, tu mi se spojila geografija i sport. Sad putujem u države u koje ne bih sama sigurno s nekim svojim ekstra novcima doputovala. Samo u 2024. Sam bila recimo, u Kolumbiji i u Dominikanskoj Republici. Bila sam i u nekim europskim državama, ali ovo izdvajam, naravno, jer ne idete svako malo. Predivno mi je bilo u Dominikanskoj Republici, oduševio me taj njihov lagani način života, predivne plaže, ali najviše me fascinira izbor voća i sokova. Stalno nešto novo otkrivam, ističe Lada Rojc.
Koja su vam natjecanja najdraža?
– Olimpijske igre u Londonu, ali i Svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj, zatim Europsko prvenstvo u Finskoj 2009., tu sam sudila utakmice otvaranja i finala, pa mi je to možda najdraže. Otkako putujem kao instruktorica također ima lijepih uspomena, a ove godine se veselim odlasku u Rio de Janeiro, Maroko, pa po treći put u Kostariku koju bih recimo izdvojila kao jako lijepu državu za život. Dobra klima, dobri ljudi, veseli, ima posla, standard je OK i naravno, imaju puno finog voća, zaključuje Lada Rojc.
Izvor: Tea Rožman Svedrović / Skitnice
