Piše: Nikolina Blažanović
Kvote od najmanje 40% zastupljenosti podzastupljenog spola na izbornim listama se u Hrvatskoj primjenjuje od prošlih lokalnih izbora održanih 2017. godine. One se od tada moraju poštivati na svakim izborima, a u slučaju nepoštivanja predviđene su novčane kazne. Tako se pred svake izbore razgovara o pozitivnim i negativnim stranama kvota.
Na lokalnim izborima koji će se održati 16. svibnja kvota od najmanje zastupljenosti svakog spola nije poštivana na 315 lista od ukupno 2462. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, upozorava da je to samo mala promjena u usporedbi s lokalnim izborima iz 2017. godine kada 14% lista nije poštovalo Zakon o ravnopravnosti spolova.
„Ukupan udio kandidatkinja i kandidata također je vrlo sličan podacima s prošlih lokalnih izbora – na ovim izborima na kandidacijskim listama zastupljeno je 43% žena i 57% muškaraca (na prošlim izborima omjer je bio 42% Ž – 58% M). Preostaje za vidjeti hoće li na ovim lokalnim izborima biti izabrano više žena nego na prethodnima (kada ih je u sva predstavnička i izvršna tijela izabrano ukupno 24%)“, naglasila je pravobraniteljica ukazujući na problem lošijeg pozicioniranja žena na kandidacijskim listama.
Najlošije stoje Dubrovačko-neretvanska županija s 27% lista na kojima nije poštivana kvota. Tu je zatim Splitsko-dalmatinska s 25%, Zadarska s 24% i Vukovarsko-srijemska s 21% lista na kojima nije poštivana kvota. Prve tri navedene županije su i na prošlim lokalnim izborima bile pri vrhu s najviše lista koje su kršile kvote. Na ovim izborima kvote na listama su se najmanje kršile u Krapinsko-zagorskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koje su imale manje od 4% kandidacijskih lista bez kvote. Ono što je iznimno zanimljivo jest da niti jedna kandidacijska lista nije imala manje od 40% zastupljenosti muškaraca.
Zanimalo nas je i provode li se zaista predviđene kazne. Pravobraniteljica je rekla kako ne raspolaže tim informacijama i upozorila: „Iz izvješća DORH-a za protekle godine vidljivi su samo okvirni pokazatelji o broju prekršajnih postupaka pokrenutih temeljem Zakona o ravnopravnosti spolova – navedeni su zbirno za kalendarsku godinu te iz njih nije vidljivo na koju odredbu Zakona o ravnopravnosti spolova i na koje političke izbore se odnose. Istovremeno, na naše zahtjeve za dostavom detaljnijih podataka DORH nam ne dostavlja odgovore, stoga raspolažemo vrlo ograničenim informacijama. Na ove poteškoće ukazali smo u našem Izvješću o radu za 2020. godinu (str. 162.), ali i u izvješćima o radu za prethodne godine.“
Prednosti i nedostatci
Kvote su metoda pozitivne kompenzacije koje se najčešće koristi za uključivanje podzastupljenih društvenih skupina. Zbog toga se u državama mogu naći kao pomoć većem uključivanju žena u politiku. Britanska politologinja Anne Phillips jer rekla da “one koje su u prošlosti bile obespravljene, marginalizirane ili ušutkane, trebaju sigurnost zajamčenog glasa, i u razdoblju prijelaza prema punom i jednakom pravu građanstva demokracije moraju učiniti nešto kako bi ispravile neravnotežu koju su nanijela stoljeća nepravde“.
Kvote osiguravaju jednaku zastupljenost i unaprjeđuju demokraciju. One pritišću političke stranke na veće uključivanje i razvijanje žena. Pružanje prednosti ženama bi potencijalno moglo dovesti do poticanja većeg uključivanja žena a kvote bi se uvele do izjednačavanja broja političarki i političara. Kvote stvaraju mogućnost probijanja žena kroz ustaljene prakse nadzastupljenosti muškaraca i veće predstavljenosti žena koje čine 50% stanovništva. Cilj je na izborima dobiti kvalitetne i sposobne predstavnice/ke, ali za različite sektore, različitih pozadina i iskustava. Znanje i sposobnosti žena se nerijetko podcjenjuju, a ovo je prilika da one zauzmu svoje mjesto i pokažu što znaju te budu primjer i poticaj drugim ženama.
Iako kvote imaju puno zagovornica/ka, imaju i puno protivnica/ka. Kako se ženama daje prednost, kvote ne odgovaraju demokratskim načelima jednakih mogućnosti. One također impliciraju da su žene izabrane samo zato što su žene, a ne na temelju njihovih kvalifikacija. Uz to, one mogu pomoći nedovoljno kvalificiranim ženama da dođu na nezaslužene položaje, a problem je i ako su one planirane kao trajno rješenje ili ako se stanje uz njih ne popravlja. Iako je ovo dvosjekli mač jer će se naglašavanjem više ukazati na probleme i nužnost intervencije, isto tako bi zbog naglašavanja moglo doći do većeg animoziteta prema ovom pitanju, a to se vidi i danas. Uz to, žene ne žele biti izabrane samo zato što su žene.
Ono što se još događa jest da, usprkos 40% kandidatkinja na listama, one ostaju na dnu lista. Sad je na ženama, kandidatkinjama, političarkama i svim ostalim saveznicima da to ne dopuste, već da iznimnim ženama dopuste da za svoje sugrađanke i sugrađane kreiraju bolji život.
