Josipa Bubaš
S Markitom Franulić, ravnateljicom Tehničkog muzeja Nikola Tesla, koji ove godine obilježava sedamdesetogodišnjicu djelovanja razgovarala sam o odnosu umjetnosti i znanosti, planovima za daljnji rad muzeja, kao i planu rodne ravnopravnosti i ravnopravnosti općenito, koju je Muzej donio.
Ravnateljica ste Tehničkog muzeja Nikola Tesla (TMNT) koji je za vrijeme vašeg mandata postao prepoznatljivo mjesto za izlaganje suvremene umjetnosti. Kako je došlo do tog pomaka?
Po struci sam povjesničarka umjetnosti pa je izlaganje suvremene umjetnosti od samog početka bio jedan od mojih programskih ciljeva. Bitno je reći da su izložbe suvremene umjetnosti u TMNT uvijek u određenoj vezi s misijom, zbirkama i poviješću Muzeja te znanstvenim disciplinama i područjima kojima se Muzej bavi. Ono što mi je bilo bitno prilikom uvođenja takvog programa jest visoka razina umjetničke vrijednosti izložbi, autora i radova te da to budu izložbe koje su relevantne i u umjetničkom svijetu. Uloga povjesničara umjetnosti u Tehničkom muzeju bitna je u postavljanju kriterija te kreiranju i odabiru programa povezanih s umjetnošću.
Radovi koji uspostavljaju dijalog umjetnosti sa znanosti i tehnologijom, problematiziraju ili istražuju njihov međusobni odnos ili ga naprosto prepoznaju i reprezentiraju, poprilično su zastupljeni u suvremenoj umjetničkoj praksi, a to sam željela prezentirati i u TMNT, uvijek imajući u vidu kontekst Muzeja. Istovremeno to je bila prilika za privlačenje nove publike, one koja nije bila tradicionalna publika muzeja tehnike nego umjetničkih, odnosno kulturnih događanja općenito.
Neke od izložbi koje smo imali bile su kolaborativni projekti, imali smo velik broj međunarodnih suradnji, dio izložbi obuhvaćao je u interpolacije u stalni postav. Posljedica takvog programa je i to da smo predmete iz fundusa počeli prezentirati kroz prizmu dizajna ili autorske umjetničke interpretacije. Takav primjer je recentna izložba o slovoslagarskom stroju Linotype kojeg je postavom i svojim umjetničkim radovima interpretirao Viktor Popović.
Svoj ravnateljski mandat u TMNT započela sam upravo umjetničkom izložbom radova Branka Vlahovića. Izdvojila bih izložbu “At your Service / Vama na usluzi” iz 2014., koju su kreirali Tehnički muzej iz Beča i Erste Fondacija, a koju smatram prijelomnom za percepciju Tehničkog muzeja kao relevantnog mjesta izlaganja suvremene umjetnosti. Muzej je i ranije imao nekoliko umjetničkih programa, kao što su Tendencije 5 (1973.), te projekt “Broadcasting”, posvećen Nikoli Tesli, kustoskog kolektiva WHW, no to nije bio dio programske orijentacije Muzeja.
Istaknula bih još izložbu u sklopu EU projekta “Skrojene budućnosti?” s radovima na temu radnika i radnica, industrije, tranzicije…, potom izložbu i knjigu “Digitalna umjetnost u Hrvatskoj 1968. – 1984.”, na kojoj su osim umjetničkih radova, bili izloženi predmeti iz našeg fundusa pomoću kojih je nastajala rana digitalna umjetnost. Prošle godine imali smo izložbu Sanje Iveković, tj. njezina rada posvećenog Nadi Dimić, što smo povezali s deindustrijalizacijom i industrijskom baštinom te radničkim otporom u vrijeme tranzicije i prelaska u kapitalizam. Izložba “Fotokemika” Silvestra Kolbasa također je dobar primjer izlaganja umjetnost u kontekstu tehnike i industrijske baštine, odnosno njezina propadanja.
Jedan od budućih ciljeva je formiranje zbirke “znanost/ tehnika i umjetnost”.
Markita Franulić, Stelarc i Sibila Petlevski / Foto: privatni album
Suvremene umjetničke prakse tijekom 20. stoljeća često su djelovale u odnosu na tehnološka dostignuća. Što možete reći o tom odnosu? Pridonosi li umjetnost znanosti ili ju popularizira?
U idealnim okolnostima, znanost i umjetnost se ne bi smjele potpuno razdvajati i samo povremeno uspostavljati komunikaciju jer imaju iste težnje spoznaje svijeta, koristeći različite diskurze. Nekada one nisu bile razdvojene no mi smo naslijedili podjelu koja se dogodila tijekom povijesti.
To je složeno pitanje i odgovor može biti da umjetnost pridonosi znanosti i popularizira je, kao i obrnuto no to se ne smije generalizirati. Mislim da to uvijek ovisi o pojedinom umjetniku odnosno znanstveniku i njihovu pristupu te da tu kustosi moraju biti filteri, a muzeji “mjerilo kvalitete”.
Što mislite o STEAM-u?
STEM je važan, oduvijek je bio, samo se nije tako zvao. Još je važniji STEAM, no taj A često se u kombinaciji sa STEMOM simplificira i svodi na formu. STE(A)M nije sve i smatram da nije dobro, kao što je čest slučaj kad je nešto u trendu ili fokusu, da se STEM programi favoriziraju, programski i financijski, nauštrb primjerice umjetnosti, filozofije, klasičnih jezika i niza drugih humanističkih disciplina ili onoga što se u školi obično naziva “odgojem”. Odgoj u svakom pogledu jednako je bitan kao i obrazovanje.
Svjedočila sam nekim STE(A)M programima, koji su posljednjih godina obilno financirani iz EU fondova, koji su bili sjajni i drugima koji primarno zadovoljavaju formu, a korisni su samo onima koji su financirani da ih provode.
U muzejima znanosti i tehnike „hands on – hearts on – minds on“ pristup učenju o znanosti i tehničkoj baštini jest nit vodilja u razvoju funkcije izlaganja znanstveno-edukativnih sadržaja i tema, te edukativnih radionica i to je jedan oblik STEAMA.
Unazad desetak godina, umjetničko obrazovanje u školama se reducira nauštrb tržišno korisnijih znanja. Koje su, po vašem mišljenju, posljedice takvog trenda? Je li, i zašto je potrebno znanje o umjetnosti?
Razlozi i posljedice takvog trenda jest stvaranje radnika korisnih kapitalu i onom malom broju najbogatijih i najmoćnijih koji raspolažu “sredstvima rada”. Široko obrazovanje i dobra škola (i dobri muzeji), razvijaju i potiču kritičko mišljenje, što kapitalizmu nije u interesu.
Dovodi li tehnologija umjetnost nužno u bliži odnos s kapitalom, budući da su umjetnička djela koja koriste tehnološka postignuća često produkcijski zahtjevnija? Postoji li još uvijek umjetnička low-tech scena i može li opstati?
Kad se i ne radi o vezi tehnologije i umjetnosti, neki su umjetnici i njihova djela u bliskijem odnosu s kapitalom i tržištem nego drugi. Filmovi su produkcijski zahtjevniji zbog same prirode medija no i dalje postoji određena low-produkcijska filmska scena. Mislim da je tako i s low-tech scenom. Još od 2013. u našem muzeju, svojim izložbama gostuje makerspace Radiona svojim radovima koji su primjer DIY i low-tech pristupa. Takvi radovi su bitni za istraživanje određenih tema i koncepata, tehnologije i kustoskih praksi, a izrazito su netržišni, često i privremenog karaktera. Takva scena velika je i međunarodno je umrežena tako da čvrsto vjerujem u njezinu budućnost jer je održiva, edukativna i humana.
Markita Franulić / Foto: privatni album
Koji je vaš odnos prema novim tehnologijama i UI?
Općenito imam pozitivan stav prema novim tehnologijama no biram koristiti se onima za koje smatram da su mi korisne, privatno ili za posao. Ljudi su ti koji zloupotrebljavaju tehnologiju, barem za sada, ne tehnologija sama. Istovremeno zastupam ideju o “slow” muzeju, što je možda teško povezivo s muzejom znanosti i tehnike.
Koncept “slow” muzeja vidim kao okvir za strateško planiranje Tehničkog muzeja Nikola Tesla u smislu valorizacije postojećih vrijednosti i planiranje razvoja primjerenog mogućnostima TMNT i održivosti, s obzirom na geografske, gospodarske i druge lokalne i globalne okolnosti koje utječu na Muzej. TMNT se mora mijenjati, obnoviti, (re)interpretirati, redizajnirati, opremati… ali uz uvažavanje i primjerenu valorizaciju onoga što je jedinstveno i specifično za nas (pa makar u nekim aspektima zastarjelo).
Riječ je o holističkom pristupu koji uzima u obzir širok raspon materijalnih i društvenih čimbenika, kratkoročne i dugoročne utjecaje kao i faktore kulturne, društvene i ekološke jedinstvenosti i raznolikosti.
Unatoč velikom broju projekata koji su u tijeku, implementacija umjetne inteligencije u muzejima još je u povojima. Moj osobni pokušaj upotrebe UI u interpretaciji predmeta iz fundusa izloženih u postavu pokazao se neuspješnim, vjerojatno zbog malog broja podataka o tim predmetima na internetu. Naime, ideja je bila da se uz legendu predmeta koju je napisao kustos, prezentira i legenda koju je generirala UI no rezultat je bio pun netočnosti, što bi samo izazvalo zabunu kod posjetitelja. Cilj projekta bila je primjena UI u kuriranju usmjerenom na interakciju i iskustvo posjetitelja. Također, cilj je bio i primjena UI u radu TMNT te ukazivanje na njezinu prisutnost i potencijale na tom polju. Smatram da je potrebno nastaviti raditi na tome.
Povezivanje UI i već niz godina prisutnog digitalnog kuriranja sigurno će biti tema i pristup o kojemu će biti više govora sljedećih godina. To zasigurno vodi ka potrebi i planiranju novog profila stručnjaka i novih kompetencija kustosa.
Praktična i brzo ostvariva upotreba UI je njezina primjena u svrhu brzog prijevoda tekstova s obzirom na sve veći broj posjetitelja iz različitih dijelova svijeta, što bi im na taj način omogućilo pristup potrebnim informacijama i sadržaju Muzeja na njihovu materinjem jeziku.
Dugoročno, planira se suradnja s fakultetima, umjetnicima i drugima u osmišljavanju programa vezanih uz UI.
Markita Franulić / Foto: privatni album
Kako danas funkcionira Tehnički muzej Nikola Tesla i kako biste opisali njegove strateške i programske prioritete?
Pod motom “Muzej u zajednici, za zajednicu, sa zajednicom” plan rada i razvoja TMNT podržava neke od prioriteta javnih politika: društvenu jednakost; kvalitetne i dostupne javne programe i usluge; učinkovito i održivo upravljanje prostornim resursima; zelenu tranziciju i digitalnu transformaciju.
Prioritet plana i preduvjet razvitka Muzeja je rekonstrukcija i obnova objekata te prilagodba za nove sadržaje i usluge. Planirana realizacija projekta ”Teslino novo ruho – muzej znanosti i tehnike za 21. stoljeće” znači građevinsko i infrastrukturno uređenje jedne muzejske hale, realizaciju novog stalnog postava, obnovu izložbene dvorane, uređenje prostora za edukativne programe, restauratorske radionice, omogućavanje pristupa invalidima u sve dijelove Muzeja, proširenje usluga te podizanje standarda i kvalitete posjeta.
Uz ostvarenje novog postava imperativ je i sadržajna i interpretativna obnova postojećih dijelova postava, uz njihovu društvenu, političku i drugu kontekstualizaciju.
Paralelno se planira raditi na cjelovitom rješavanju pitanja depoa muzejske građe te odgovarajućem smještaju i uređenju knjižnice i arhiva te jačanju kapaciteta konzervatorsko-restauratorske radionice u smislu prostora, opreme i stručnjaka.
Tome valja pridodati i uređenje hale V kao otvorenog depoa i izložbenog prostora za edukativno-interaktivni postav temeljnih znanstvenih disciplina.
U programskoj djelatnosti uspostavljen je dobar omjer između programa koje koncipira i producira Muzej i vanjskih suradnji, što se planira nastaviti. Prezentaciju povijesti i suvremenih kretanja u znanosti i tehnici, kao i trendova za budućnost, nužno je popratiti njihovom prostornom, vremenskom, društvenom, političkom i drugom kontekstualizacijom kao i (kritičkom) interpretacijom, korištenjem kako klasičnih prezentacijskih modela, tako i muzeografskih sredstava utemeljenih na eksperimentiranju, interaktivnosti i animaciji.
Uz predstavljanje muzejskog fundusa, neki od programskih ciljeva su: problematiziranje povijesnih i aktualnih tema, razvoj kritičkog mišljenja, programi koji povezuju znanost / tehniku i umjetnost, poticanje interesa mladih za znanost i tehniku kroz programe edukacije i popularizacije znanosti.
Razvijen je izvrstan sustav organizacije i provedbe rada s publikom te snažna povezanost i suradnja s obrazovnim i kulturnim ustanovama na svim razinama. Nastavit će se suradnja s ustanovama, pojedincima i udrugama vezanima uz područja djelovanja i programe Muzeja, kao što su fakulteti, instituti, škole, udruge popularizacije znanosti, udruge tehničke kulture, DIY udruge, znanstvenici, izumitelji i umjetnici.
Težit ćemo ostvarenju koncepta „zelenog muzeja“ koji u svojem djelovanju, programima i prostorima uključuje prakse održivog razvoja i energetske učinkovitosti.
Snaga Muzeja ogleda se u jedinstvenim muzejskim sadržajima, među kojima se, uz muzejsku građu u stalnom postavu, zanimljivu svim profilima i generacijama posjetitelja i posjetiteljica, ističu Demonstracijski kabinet Nikole Tesle, Planetarij, model rudnika i ogledne pčelinje košnice, smješteni u samom srcu grada, u kojima se znanje stječe metodom vlastitog iskustva i osobnim doživljajem.
Posebnost i dodana vrijednost Muzeja jest smještaj u zaštićenom spomeniku kulture, vrhunskom arhitektonskom ostvarenju arhitekta Marijana Haberlea iz 1949. godine, kao i izvanredna lokacija u gradu, što su temelji izgradnje identiteta i razvoja Muzeja.
Ove godine obilježavamo 70. godišnjicu osnutka Muzeja pa će program u drugoj polovici godine biti u znaku obljetnice no nastavit ćemo i s temama vezanima uz “žene i tehniku”, radničko organiziranje i otpor.
Markita Franulić/ Foto: Branimir Prgomet
Jedini ste muzej u Hrvatskoj koji je donio plan rodne ravnopravnosti. Koji je bio motiv za to i što plan obuhvaća?
Poznati su mi primjeri muzeja u svijetu koji su donijeli takve planove, to je u Hrvatskoj bila obveza fakulteta pa je to bio neposredni povod da donesemo takav plan. Po sadržaju, riječ je zapravo o planu rodne i druge ravnopravnosti, čiji je cilj promicanje i provedba rodne i druge ravnopravnosti zaposlenika i zaposlenica te posjetitelja i posjetiteljica, kao i provedba programa i aktivnosti inkluzije i integracije svih članova i skupina društva u nepovoljnom položaju.
U organizaciji rada glavni ciljevi su osigurati radno okruženje bez diskriminacije na temelju spola, roditeljstva ili usklađivanja poslovnog, obiteljskog i osobnog života; osigurati poštivanje načela ravnopravnosti između žena i muškaraca te nediskriminacije u odnosima; podržavati i poticati radnike i radnice da iskoriste svoje individualne vještine, interese i okolnosti kako bi ostvarili svoj puni potencijal.
Također, plan se odnosi i na programske aktivnosti u smislu razvoja izložbi i programa koji uključuju i tematiziraju rodnu ravnopravnost općenito, a osobito na područjima znanosti i tehnike; te integraciju dimenzije rodne ravnopravnosti u programske sadržaje.
Kako vidite ulogu žene u današnjem profesionalnom okruženju?
Profesionalno muzejsko okruženje je takvo da je došlo do feminizacije profesije, što obično znači da da je na tom polju manje financijskih sredstava pa posljedično u njemu počinju prevladavati žene. Poznato je da se kultura u Hrvatskoj kreće oko 1% proračuna pa je li to razlog ili neki drugi teško je reći bez konkretnog istraživanja.
Osobno, nikada u svojoj profesionalnoj karijeri nisam doživjela pa ni osjetila negativan odnos prema sebi zato što sam žena. Sve svoje profesionalne bitke vodila sam zbog određenih ideja i stavova, a ne zbog spola.
