Piše: Vesna Ribarić, mag.iur.
Svake godine 25. studenog obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan posvećen podizanju svijesti o nasilju kojem su žene diljem svijeta izložene. Ovaj dan nije samo prilika za odavanje počasti žrtvama, već i za pozivanje na djelovanje kako bi se spriječilo daljnje nasilje i omogućila sigurna budućnost za sve. Ovaj datum odabran je u spomen na sestre Mirabal iz Dominikanske Republike, koje su brutalno ubijene 1960. godine zbog svoje borbe protiv diktature Rafaela Trujilla. Ujedinjeni narodi su 1999. godine službeno proglasili ovaj dan Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, čime je ova borba dobila globalni karakter.
ŠTO JE NASILJE NAD ŽENAMA I KOJI SU RAZLOZI?
Nasilje nad ženama uključuje fizičko, psihičko, seksualno, ekonomsko i institucionalno nasilje, koje se događa u obiteljskom, društvenom ili radnom okruženju. To je najrašireniji oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja, pravo na život bez mučenja i nečovječnog postupanja). Prema statistikama, svaka treća žena doživi neki oblik nasilja tijekom svog života, što ukazuje na ozbiljnost problema. Nasilje nad ženama proizlazi iz sustavne neravnopravnosti između muškaraca i žena, koja je duboko ukorijenjena u povijesti, kulturi i društvenim strukturama. Neravnopravnost spolova podrazumijeva situaciju u kojoj žene imaju manje moći, resursa i prilika u usporedbi s muškarcima. Ova nejednakost stvara okruženje u kojem se nasilje nad ženama ne doživljava kao ozbiljan društveni problem, već se često tolerira ili opravdava.
Društvene norme i stereotipi igraju ključnu ulogu u održavanju ovog stanja. Primjerice:
• Patrijarhalni obrasci ponašanja promoviraju ideju da muškarci trebaju biti “glava obitelji”, dok se od žena očekuje poslušnost i podređenost.
• Rodni stereotipi podržavaju stavove poput “žene su emotivne i slabije” ili “muškarci su prirodno dominantni”, što može opravdavati nasilničko ponašanje.
• Normalizacija nasilja u nekim zajednicama vodi do percepcije da je fizičko, verbalno ili psihološko zlostavljanje prihvatljiv način rješavanja sukoba.
Osim toga, društva koja ne pružaju dovoljno zakonske, institucionalne i socijalne zaštite ženama dodatno pridonose ovoj neravnopravnosti. Kada žene nemaju jednaku mogućnost sudjelovanja u donošenju odluka, obrazovanju i ekonomskim resursima, postaju ranjivije na nasilje i manje sposobne zaštititi se. Promjena ovih duboko ukorijenjenih normi i stavova ključna je za iskorjenjivanje nasilja nad ženama, što zahtijeva kolektivni trud kroz obrazovanje, zakonske reforme i podršku zajednice. Jedan od ključnih razloga je neravnoteža moći, gdje počinitelji nasilja koriste kontrolu i dominaciju kako bi uspostavili ili zadržali nadmoć. Tome pridonosi i tolerancija društva prema nasilju, predrasude te tradicionalni stavovi o rodnim ulogama. Siromaštvo, alkoholizam, trauma i nedostatak obrazovanja često pojačavaju rizik od nasilničkog ponašanja, dok nedostatna zaštita i podrška žrtvama omogućuju da nasilje ostane neprepoznato i nekažnjeno.
STATISTIKA U HRVATSKOJ I EUROPI
• Učestalost nasilja: Procjenjuje se da u Hrvatskoj svaka treća žena doživi neki oblik nasilja tijekom života. Prema podacima iz 2022. godine, svakih 15 minuta jedna žena doživi nasilje.
• Porast nasilja: U prvih osam mjeseci 2022. godine zabilježen je u Hrvatskoj porast od 6,1% u broju žrtava kaznenih djela nasilja u obitelji u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine, što čini ukupno 1.223 žrtve. 44% žena u EU iskusilo je psihološko nasilje od strane partnera.
• Femicid: U 2023. godini u Hrvatskoj je ubijeno 9 žena. Više od 3000 žena u Europi svake godine ubije partner ili član obitelji. Prema podacima iz 2022. godine, u Europskoj uniji zabilježeno je približno 800 slučajeva femicida, što predstavlja najekstremniji oblik nasilja nad ženama. Najveći broj ovih zločina zabilježen je u Italiji (120), Francuskoj (118), Njemačkoj (113) i Španjolskoj (83).
• Prijavljivanje nasilja: Unatoč ozbiljnosti problema, mnoge žene ne prijavljuju nasilje zbog straha, srama ili nepovjerenja u institucije. Prema istraživanju Agencije Europske unije za temeljna prava, svaka treća žena u EU doživjela je fizičko i/ili seksualno nasilje od svoje 15. godine života.
• Seksualno uznemiravanje: 32% počinitelja seksualnog uznemiravanja u EU-u dolazi iz poslovnog okruženja.
POSLJEDICE NASILJA NAD ŽENAMA ZA OBITELJ
Posljedice nasilja nad ženama su duboke i višestruke. One utječu na emocionalno, psihološko, ekonomsko i socijalno blagostanje članova obitelji, osobito djece. Evo nekoliko glavnih posljedica:
• Trauma i tuga: Smrt člana obitelji kroz nasilje ostavlja duboke emocionalne rane. Osjećaj gubitka često prati ljutnja, krivnja i nemoć.
• Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): Svjedoci ili članovi obitelji žrtava femicida često pate od PTSP-a, koji uključuje noćne more, anksioznost i sl.
• Mentalno zdravlje djece: Djeca koja su svjedočila nasilju ili izgubila majku često razvijaju depresiju, anksioznost ili teškoće u ponašanju.
• Stigmatizacija: Obitelji žrtava femicida mogu biti stigmatizirane, osobito u manjim zajednicama gdje se nasilje ponekad pogrešno doživljava kao “obiteljski problem.”
• Izolacija: Članovi obitelji mogu se povući iz društvenog života zbog osjećaja srama ili nesposobnosti da se nose s gubitkom.
• Gubitak prihoda: Ako je žrtva bila financijski doprinositelj u kućanstvu, obitelj može ostati bez stabilnog izvora prihoda.
• Troškovi skrbi: Obitelj može snositi troškove psihološke i zdravstvene skrbi za preživjele članove, što dodatno opterećuje njihovu financijsku situaciju.
• Gubitak roditelja: U većini slučajeva femicida, djeca ostaju bez majke i često su prisiljena živjeti s posljedicama nasilja koje su doživjela ili svjedočila.
• Problemi u obrazovanju: Traumatični događaji utječu na dječju sposobnost učenja, koncentracije i interakcije s vršnjacima.
• Intergeneracijski prijenos nasilja: Djeca koja odrastaju u obiteljima gdje je prisutno nasilje imaju povećan rizik da i sama postanu počinitelji ili žrtve nasilja u odrasloj dobi.
• Sudski procesi: Obitelji često prolaze kroz dugotrajne sudske procese, što može dodatno produbiti njihovu traumu.
• Skrbništvo nad djecom: Ako oba roditelja postanu nedostupna (npr. jedan je ubijen, a drugi u zatvoru), djeca često završe u sustavu socijalne skrbi, što dodatno destabilizira obitelj.
KAŽNJAVANJE NASILNIKA
U Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj zakonodavni okvir nastoji osigurati stroge kazne za nasilnike:
• Istanbulska konvencija: Obvezuje države članice EU-a na zaštitu žrtava i kažnjavanje nasilnika.
• Kazneni zakon RH: Propisuje kazne za nasilje u obitelji, silovanje, prijetnje i femicid, uz strože kazne za ponovljene počinitelje.
Iako zakoni postoje, njihova primjena često nailazi na prepreke:
• Blage kazne: U nekim slučajevima nasilnici dobiju uvjetne kazne, što kod žrtava izaziva osjećaj nepravde i nesigurnosti.
• Neefikasna provedba zabrana približavanja: Nasilnici ponekad krše zabranu približavanja bez ozbiljnih posljedica.
• Nedostatak specijaliziranih sudova: U mnogim zemljama nedostaju specijalizirani sudovi ili obučeni suci za slučajeve rodno uvjetovanog nasilja.
• Dugotrajni sudski procesi: Dugi postupci mogu dodatno traumatizirati žrtvu i omogućiti nasilnicima da izbjegnu pravdu.
NAJBOLJE PRAKSE U KAŽNJAVANJU NASILNIKA
• Brzi i efikasni procesi: Specijalizirani sudovi za obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje mogu ubrzati postupke i pružiti bolje rezultate.
• Oštrije kazne: Kaznena politika koja osigurava da počinitelji ozbiljnih djela, poput femicida, silovanja ili teškog obiteljskog nasilja, budu strogo kažnjeni.
• Obavezne edukacije i rehabilitacija: Kombinacija kazne i rehabilitacije može smanjiti rizik od ponavljanja nasilja.
• Zajednički rad s institucijama: Policija, sudovi i centri za socijalnu skrb moraju surađivati kako bi osigurali zaštitu žrtve i nadzor nad nasilnikom.
KAKO MOŽEMO DJELOVATI?
1. Podizanje svijesti
Edukacija o pravima žena i prepoznavanju nasilja ključna je u borbi protiv ovog problema. Informiranje zajednice uvelike bi pomoglo u razbijanju predrasuda i poticanju prijavljivanja nasilja.
2. Podrška žrtvama
Osiguravanje dovoljnog broja i dostupnosti skloništa, pravne pomoći i psihološke podrške ženama koje su pretrpjele nasilje može značajno pomoći u njihovom oporavku.
3. Prevencija
Ulaganje u obrazovanje i programe prevencije i spječavanja nasilja kod djece i mladih dovelo bi do toga da se stvaranju generacije koje prepoznaju i osuđuju nasilje.
4. Prijavljivanje nasilja
Svaki građanin ima odgovornost prijaviti nasilje ako ga prepozna, bilo da se događa u obitelji, školi ili na radnom mjestu, a time bi se pomoglo žrtvama da dobiju potrebnu zaštitu i podršku, a društvu da izgradi sigurniju i pravedniju zajednicu.
GLOBALNI I LOKALNI NAPORI
Svjetske organizacije neumorno rade na suzbijanju nasilja nad ženama. U Hrvatskoj djeluje niz organizacija posvećenih suzbijanju nasilja nad ženama i pružanju podrške žrtvama. Žrtve obiteljskog nasilja, pored policije, mogu zatražiti pomoć kod Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Pučke pravobraniteljice, Pravobraniteljice za djecu, u savjetovalištima, a na raspolaganju su i SOS telefoni i različite inicijative. Također, postoje Sigurne kuće koje pružaju konkretne resurse i podršku.
PORUKA ZA KRAJ
Nasilje nad ženama nije privatna stvar, već društveni problem koji zahtijeva zajednički odgovor. Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, pridružimo se globalnom pokretu solidarnosti, jer svaka žena zaslužuje živjeti u svijetu bez straha i nasilja.
Ako ste žrtva bilo koje vrste nasilja, ne oklijevajte, potražite pomoć i zaštitite se!
