Piše: Ivana Perković Rosan
Mia Dimšić, jedna od malobrojnih istaknutih hrvatskih kantautorica, ima pune ruke posla u zadnje vrijeme. Prije nekoliko mjeseci ova 32-godišnjakinja je izdala svoj peti studijski album pod nazivom ‘Društvena pravila’, a odnedavno je postala članica žirija showa ‘The Voice Kids’. O novom albumu, dojmovima iz showa ‘The Voice Kids’, kao i o ženama u glazbi razgovarale smo s Miom Dimšić.
Nedavno ste izdali novi album i istoimeni singl ‘Društvena pravila’ u kojem progovarate i o pritisku društva da uvijek budete savršena, odnosno ‘tako fina’. To je, vjerujem, osjećaj s kojim se mogu poistovjetiti mnoge žene?
Žene se u svakodnevnom i javnom životu i dalje suočavaju s puno očekivanja i osude, ali u cijeloj toj priči me najviše žalosti što po ženama i dalje u velikom postotku pljuju upravo druge žene. Kad vidim neki ružan komentar na svoj račun od žene i to još mojih godina, to me baš razočara. I razumijem da u teoriji žena-je-ženi-vuk priča ima evolucijskog smisla, ali stvarno je vrijeme da to polako pokušamo svjesno mijenjati. U pjesmi ‘Društvena pravila’ provlače se niti svega toga. Čak mi nije bila svjesna namjera ići u tu tematiku, nego mi je očito trebao ventil za neke frustracije koje su se skupile i pjesma je tu uvijek najbolji prijatelj. Na albumu se osim toga nalazi još 13 pjesama koje su rezultat rada i skladanja s mojim timom u zadnje 3 godine. Ovo mi je peti studijski album na kojem sam dosad najviše zvučno eksperimentirala i izlazila iz zone komfora, što me jako veseli.
Prošle godine ste napravili i duet s dubrovačkom pjevačicom Doris Kosović ‘Uzalud ti sve’. Ženski dueti su na sceni rjeđi, zašto je to tako i možete li nam reći kako je došlo do suradnje?
Pretpostavljam da su ženski dueti do sada bili manje zastupljeni jer je većina pjesama ljubavna. Od prvog info dema za pjesmu ‘Uzalud ti sve’ sam u finalnoj verziji čula Doris Kosović, a ona je netom prije toga izašla iz benda Silente pa nisam bila sigurna hoće li se uopće htjeti vratiti pod svijetla reflektora i jako me razveselilo kad je pristala i pronašla se u priči pjesme. Doris je baš žena kojoj se divim. Zdravo samouvjerena, neopterećena, puna empatije i mudrosti i pozitivnog pogleda na život, a uz sve to toliko talentirana. Pjesmu smo zajedno izvele na prošlogodišnjem Zagrebačkom festivalu i kroz nju smo zapravo i postale prijateljice, a ne samo kolegice.
Prije četiri godine u Hrvatskom društvu skladatelja bilo je samo 18 posto žena, je li se u međuvremenu što promijenilo, što mislite zašto je to tako i jesu li autorice dovoljno medijski vidljive?
Nisam upoznata s tom statistikom, a ni sa sadašnjom, ali koliko mogu primijetiti, sve više je mladih žena, a često i kantautorica, na sceni i mislim da one sve više dominiraju i njihov se glas čuje.
Lijepo je vidjeti da u žiriju ‘The Voicea’ napokon imamo jednak broj žena i muškaraca. Kakvi su Vaši dojmovi nakon audicija, što Vam je bilo najvažnije kod kandidata?
Prilikom audicija pokušavala sam se što više prepustiti emociji, ali naravno da je i mozak radio sto na sat i analizirao. Budući da kandidate nismo vidjeli i nismo o njima ništa znali, vjerojatno smo ih čuli puno drugačije nego publika ispred malih ekrana. Osim toga smo stalno morali paziti koliko dosad kandidata imamo da timove ne popunimo ishitreno jer smo u stvarnosti čuli puno više audicija nego što je prikazano na televiziji. Ipak, u trenutku kad stisneš gumb mislim da je ipak emocija zaobišla racionalno razmišljanje i u trenu odradila svoje. Bila sam nervozna prije početka snimanja blindova, ali kad su audicije krenule brzo sam se opustila i uspjela uživati u tim nevjerojatnim malim talentima. O tome kome smo se okrenuli a kome ne su stvarno odlučivale sitne nijanse.
Zanimljivo je da supotpisujete tekst pjesme ‘Through the dark’ Marka Tolje s kojom će Vaš kolega iz ‘Voicea’ nastupiti na ovogodišnjoj Dori?
Marko i ja smo već godinama dobri prijatelji i često si međusobno šaljemo i komentiramo pjesme prije nego što izađu. Imali smo i duet pa nam je ova autorska suradnja sad došla dosta prirodno. Slučajno se dogodilo da istovremeno zajedno i sjedimo u žiriju, ali na pjesmi smo počeli raditi prije nego što smo to saznali. Želim mu puno sreće na Dori i znam da će se predstaviti dostojanstveno kao i uvijek.
Vi ste primjer da nikad nije kasno za njegovati i otkriti svoje talente, naime gitaru ste počeli svirati u 16-oj godini?
Baš to uvijek volim naglasiti i svojim natjecateljima u Voiceu, da su tako mladi već postigli toliko puno, a za početak stvarno nikad nije kasno. Volja za glazbom je uvijek bila tu i pjevanje sam počela njegovati vrlo rano, ali gitara je bila prvi instrument i toliko sam ju zavoljela da sam zapravo jako brzo napredovala i uz gitaru su krenule intenzivno nastajati i prve autorske pjesme. Mogu reći da mi je stvarno promijenila život i bila najbolja odluka ikad.
Kakva su Vaša iskustva s medijima, što bi savjetovali djevojkama koje su na početku karijere?
Mediji imaju, kao i sve drugo, i dobrih i loših strana. Moj bi savjet bio da se od medijskih natpisa što prije disociraju i razviju nonšalantan stav jer je to jedino nad čime će nažalost imati kontrolu ako dostignu neki veći level medijske eksponiranosti. Danas se piše svašta, jako se puno izvlači iz konteksta, informacije se često ne provjeravaju i olako prenose i s tim se svatko tko se odluči na showbiz mora naučiti nositi. Što, naravno, ne znači da nema i puno predivnih novinara s kojima je užitak stvarati priloge i nikad neću prestati biti zahvalna na tome što mogu izraziti svoje mišljenje o temama koje smatram važnima i koje duboko osjećam i zbog medija to ima šansu doprijeti do velikog broja ljudi. Sve je to dvosjekli mač, ali treba se fokusirati na ono pozitivno koliko možemo.