Ružica Ljubičić
Doc. dr. sc. Mirela Holy je jedna od najistaknutijih hrvatskih znanstvenica i političarki koja se aktivno bavi pitanjima i problematikom rodne ravnopravnosti. Trenutno je zaokupljena pisanjem romana Pad Matrie koji se bavi temama jednakopravnosti spolova, kao i ostalim projektima. Za Žene i mediji osvrnula se na svoja protekla poslovna i znanstvena iskustva. Najavila je nove radove na području manipulativne komunikacije koje je dosta zapostavljeno u medijskim i akademskim krugovima. Prisjetila se pozitivnih ali i negativnih iskustava koje su je osnažile kao ličnost i motivirale je na nastavak karijere. Holy je objasnila područje i značaj ekofeminizma i komentirala stanje rodne ravnopravnosti i rodne diskriminacije u Hrvatskoj.
Imate bogatu karijeru kao političarka, znanstvenica i sveučilišna profesorica, što biste izdvojili kao najuspješniji period svoje karijere ili možda najbolje tek dolazi?
Imam sreću pa radim ono što me ispunjava, a ispunila sam i političke ambicije. Bila sam zastupnica u Gradskoj skupštini Zagreba, u Hrvatskom saboru, izabrana sam u Europski parlament te sam obnašala funkciju ministrice. Radila sam i u agenciji za odnose s javnošću gdje sam brzo napredovala, baš kao i u Ministarstvu zaštite okoliša gdje sam u tri godine napredovala od volonterke do šefice Kabineta ministra. Ako govorimo u karijernim kategorijama najveća postignuća moje karijere su dualna. To što sam zahvaljujući vlastitim zaslugama izabrana u Europski parlament, to je priznanje javnosti. U smislu pozicije, najviša funkcija je ona ministrice. No, to je ujedno i razdoblje mojeg života kada sam bila najnesretnija jer sam izgubila veliki dio svojih političkih iluzija pa osobno to ne smatram vrhuncem karijere. Najljepši posao koji sam do sada radila je ovaj koji radim. Drago mi je da moji poslodavci cijene moj rad jer obnašam funkciju pročelnice na čak četiri studija. Sviđa mi se posao koji radim te ne planiram zaokrete u karijeri, samo bih voljela imati više vremena kako bih završila i objavila fantasy roman koji pišem par godina.
Objavili ste dvije knjige Apokalipsa i Mitski aspekti ekofeminizma, o čemu trenutno pišete?
Objavila sam ukupno pet autorskih, jednu koautorsku knjigu te dvije eko slikovnice. Trenutno radim na dvije stručne knjige iz područja komuniciranja te pišem, kada mi to poslovne obaveze dopuste, fantasy roman Pad Matrie koji se bavi temama jednakopravnosti spolova i našim odnosom prema prirodi i okolišu.
U posljednje vrijeme ste usredotočeni na istraživanja o manipulativnom komuniciranju, kakva su Vaša zapažanja? U kojoj ste fazi rada na tome?
Predajem manipulativnu komunikaciju, spin i propagandu, ali i etiku komuniciranja. Morate dobro upoznati studente s manipulativnim komuniciranjem kako bi ga znali prepoznati i učinkovito suzbijati. Medijska pismenost u tom smislu nema alternativu. Nažalost, mnogi ljudi danas lako nasjedaju na lažne vijesti koje se ne šire samo putem društvenih mreža, već i medija, a dosadašnja istraživanja su pokazala da se lažne vijesti puno češće doživljavaju kao vijesti no stvarne informacije i zbog toga se brže i učinkovitije šire. One u pravilu donose nešto novo, senzacionalno ili bizarno, a to ljudi smatraju vijestima. Konzumenti medijskih sadržaja često ni ne znaju na koji način mogu provjeriti točnost informacije pa to, nažalost, često ni ne čine već automatski dalje dijele lažne vijesti koje su privukle njihovu pozornost. Fascinirana sam time kako igrači iz sjene, bilo politički, bilo korporativni, učinkovito manipuliraju s nekim ljudima pa svake godine provodim nekoliko istraživanja koja su vezana uz manipulativnu komunikaciju koje potom predstavljam na međunarodnim znanstvenim konferencijama ili u znanstvenim radovima. To je kontinuirani rad.
Možete li čitateljima/cama pojasniti pojam i značenje ekofeminizma? Što za Vas osobno znači taj feministički pravac i koliko ima potencijala za napredak?
Ekofeminizam je društveni pokret i ideologija koja u sebi spaja ideje iz pokreta zaštite okoliša i pokreta za ženska prava. Danas ne govorimo o jednom, već o više ekofeminizama jer postoje različiti teorijski pristupi, od onih izrazito esencijalističkih koji smatraju da su žene biološki bliže prirodi, da je to njihova biološka konstanta, do onih koji su vrlo kritični prema esencijalizmu i smatraju ga perpetuiranjem patrijarhalnih rodnih stereotipa. Ekofeminizam se kao pokret razlikuje od drugih feminizama time što naglašava potrebu za očuvanjem okoliša kao temelja feminističke koncepcije svijeta, ali i time što uporište pronalazi u svojevrsnoj revitalizaciji kulta Majke Zemlje (Geje). Prema teoretičarkama ekofeminizma žene nisu uzrokovale uništenje okoliša, već su kao i priroda, stari narodi i kulture bile izložene destrukciji, dominaciji i podčinjavanju.
Ekofeminizam postavlja dobra pitanja, ali ne daje dobre odgovore. Izuzetno sam kritična prema esencijalizmu i smatram da između spolova postoje biološke razlike, no različite emocionalne i kognitivne karakteristike ne možemo pripisivati jednom od spolova, to su univerzalne ljudske karakteristike. Primjerice, ja sam daleko manje emotivna no mnogi muškarci, no to ne znači da zbog toga nisam žena, ili da emotivni muškarci nisu muškarci. Ekofeminizam je i danas aktualan, možda i aktualniji no prije zbog klimatskih promjena i ekološke krize kao najveće globalne krize današnjice, a i zbog i dalje globalno prisutne nejednakopravnosti spolova. No, da bismo iz teorije imali od ekofeminizma koristi i u praksi, ekofeminizam se mora osloboditi patrijarhalnih esencijalističkih dogmi.
Koliko ljudi poznaju feminizam i ekofeminizam, koliko su zainteresirani za promoviranje ekofeminističkih svjetonazora i vrijednosti?
Ekofeminizam je u Hrvatskoj marginalno prisutan. Rekla bih da je i feminizam u Hrvatskoj marginalan i da u glavnim strujama društva ima negativan predznak i reputaciju. Patrijarhat vrlo uspješno feminizam uokviruje u ono što je društveno prezentirano kao loše i neprihvatljivo, da to ilustriram vrlo konkretno, feminizam se u Hrvatskoj često doživljava kao pokret glasnih, gnjevnih, muškobanjastih, neatraktivnih „lezbača“, a na taj manipulativan medijski javni okvir nasjedaju mnogi.
Rodna ravnopravnost podrazumijeva širenje tolerancije, razumijevanja i smanjenje diskriminacije, koliko se načela rodne ravnopravnosti mogu primijeniti u patrijarhalnim okruženjima?
Vječna sam optimistica i vjerujem u mogućnost pozitivnih promjena. Izuzetno je važno da mi žene počnemo u samima sebi razbijati patrijarhalne dogme kojima društvo održava nejednakost kao „prirodnu“. Zbog toga je važno da se riješimo tog binarnog esencijalizma prema kojem smo mi žene isključivo brižne, emocionalne, nismo ambiciozne, važnije nam je privatno no javno. Da, neke žene jesu takve, baš kao što su i neki muškarci takvi. To ne znači da su bolji ili lošiji, prirodni ili manje prirodni, to znači da su to njihove karakteristike kao ljudskih bića koje ne smiju biti valorizirane kao društveno prihvatljive ili neprihvatljive.
Kako biste prokomentirali položaj i ulogu žena u politici u Hrvatskoj i komparirali s političarkama u Europskoj uniji, koje su sličnosti, a koje razlike?
Europska unija je zajednica različitih europskih država pa su neke europske države daleko razvijenije od Hrvatske u pogledu ravnopravnosti spolova, primjerice one skandinavske, no neke su lošije od Hrvatske. Hrvatska je patrijarhalna zemlja, dominiraju tradicionalne vrijednosti pa je uloga vjerskih zajednica, posebice Katoličke crkve, na društvo velika. To se reflektira na položaj žena u društvu i politici. Žene u politici još uvijek imaju ulogu sljedbenica muških vođa, a ne političkih liderica. Gura ih se u teme iz tzv. ženskog političkog geta, dok su „velike i važne“ društvene teme još uvijek muško političko leno. I mediji uokviruju političarke u life style narativ pa ih prikazuju s glavama u ormaru, nad kuhinjskim loncem i na društvenim događanjima laganijih sadržaja. Političarke pristaju na to jer su u suprotnom osuđene na medijsku anonimnost.
Koliko političarke trebaju biti svjesne i aktivno se zalagati za ženska prava, o kojim faktorima to ovisi?
Trebale bi se vrlo aktivno zalagati za paritetnu demokraciju jer je to i u njihovom osobnom interesu. To bi trebala biti nadstranačka platforma svih žena u politici bez obzira iz koje političke opcije ili spektra dolaze.
Kakav je bio vaš početak u politici, jeste li imali potporu svojih kolega ili kolegica?
Imala sam sreću jer sam se bavila temom zaštite okoliša koja nije bila zanimljiva ni kolegicama ni kolegama pa nisam imala konkurenciju, a time ni velike opstrukcije. A i izgledom sam bila izvan uobičajenih političkih kategorija što mi je podjednako i pomagalo i odmagalo. Ambiciozna sam i tvrdoglava pa me tuđe neodobravanje ili izostanak potpore ne mogu obeshrabriti. Najvažnije mi je da budem čista sama pred sobom. To mi se pokazalo korisnim jer mi je omogućilo da kroz krizne situacije izađem jača no prije.
Jeste li ikada doživjeli diskriminaciju u Saboru ili političkim krugovima?
Da, naravno.
Želite li nešto istaknuti, a da nisam pitala?
Hvala Vam što promovirate jednakopravnost spolova jer time pomažete svim ženama.
