Piše: Ivana Perković Rosan
Marina Šarčević je dizajnerica, umjetnica i čipkarica, ili točnije rečeno motivalja, koja se usavršila u izradi slavonske sunčane čipke pa otvorila svoj obrt Svijet sunčane čipke. Kako to izgleda uživo ova umjetnica iz Vukovara demonstrirat će na radionicama Slavonski motivi koja će se održati u Etnografskom muzeju u Zagrebu 12. listopada. O radionici, o sunčanoj čipki koja porijeklo vuče iz Španjolske, kao i njenom obrtu Svijet sunčane čipke razgovarale smo s Marinom Šarčević.
Priliku da se okušaju u izradi čipke u Etnografskom muzeju 12. listopada imat će i djeca na radionici u 10 sati te odrasli kojima su namijenjene radionice u 13 i 16 sati. I to će im prezentirati Marina koja iza sebe ima više od desetljeća iskustva s radionicama.
‘Već se 24 godina bavim izradom sunčane čipke i istraživanjem, a osmislila sam prije nekih 15-ak godina kreativnu radionicu Čipkarstvo u školi kako bih potaknula djecu na kreativni rad i upoznavanje s tradicijskom i kulturnom baštinom, a da bude prilagođeno njihovoj dobi. Prvo djecu upoznam s poviješću, s materijalima, analiziramo čipke, da usporede s matematikom, jer se sunčana čipka radi na matematički način. Povezujemo s tim kako je važno u školi učiti sve predmete jer će im u životu to sve trebati. Onda iscrtavamo i radimo sunca, jer se čipka zove sunčana, pa izrađujemo različite oblike rama. Potom izrađuju oblike čipke od hamer papira i osnove konca namataju na taj hamer papir. Vješti su s rukama u pravilu svi i jako to dobro usvajaju. Zatim iscrtavaju čipke različitih oblika i veličina te od glinamola rade reljefe čipke, tu su najkreativniji. A odrasli počnu raditi čipku u četiri faze, rade osnove namatanja, rad sredine, stilizaciju odnosno ukrase oko sredine i samu stilizaciju i to rade nešto jednostavno tako da usvoje osnove u kratkom vremenu’, kaže ova Slavonka.
Slavonska sunčana čipka / Foto: privatni album
A na radionicama u školama bude i dečkiju, iako u manjem broju.
‘Pretpostavljam da se dečki miču od igle i konca jer je to kao rezervirano za djevojčice. Osjeti se ta podjela na ženske i muške poslove, s čim se ja ne slažem. Ali oni dečki koji dođu na te radionice, oni se jako trude da to bude lijepo. Znalo se dogoditi da im se rugaju, kao ‘što ti ideš u konce kao neka cura’, a oni koji su čvršćeg karaktera znaju odgovoriti ‘što te briga, to ja volim’ i bude sve dobro’, ispričala nam je dodavši kako se nekada u Slavoniji od malih nogu učio rad s iglom i koncem.
‘Djevojčica u šokačkoj kući nije smjela sjediti besposlena već je morala učiti vesti ili heklati što je primjereno njenoj dobi’, rekla nam je.
Posebno je zanimljivo kako je sunčana čipka u Slavoniju došla prije sto godina iz Španjolske. Točnije, preko časopisa koji je stigao iz Beča, a kako su tada ljudi većinom bili nepismeni zapamtili su samo riječ motiv i tako je došlo do jedinstvene terminologije u Sikirevcima, svojevrsnom centru čipke u Slavoniji.
Slavonska sunčana čipka / Foto: privatni album
‘Čipka je motiv, motivati znači raditi čipku, a žena koja radi čipku je motivalja, imamo svoju internu terminologiju što se tiče sunčane čipke. Ja sam je počela izrađivati prije 24 godine kad sam se udala u Sikirevce. Tamo je nepisano pravilo koje vrijedi i danas da svaka majka treba za svoju kćer kada se udaje spremiti miraz i da mora imati stolnjak i nadstolnjak s apliciranim detaljima sunčane čipke. Ta tradicija se godinama održavala i održava se i danas. Slavonske žene su vične iglom i koncem raditi taj filigranski rad pa su prihvatile to, a tako sam i ja. Naučila sam tradicijske osnove, ali sam otišla i korak dalje pa sam dizajnirala svoje okvire, odnosno rame’, prisjetila se svojih početaka Šarčević.
‘Čipku dizajniram sama jer ne volim copy paste stvari nego volim biti originalna i iz toga sam razloga i registrirala žig u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo i imam svoj vizualni identitet kojim obilježavam svoje proizvode tako da se može prepoznati uz žig da je to nešto što je unikatno. Širok je spektar ponude, kao i potražnje. Imate kategoriju ljudi koji kao kolekcionari skupljaju čipke iz različitih dijelova svijeta pa ih uokviruju i stavljaju na zid. Izrađujem i unikatne poklone, poput posteljine za vjenčanja i posteljine za dječje krevetiće, haljinice za krštenja, ukrasne jastučnice… Što se tiče nakita, tradicijski se radi bijelim koncem zbog pranja i održavanja, a za ovim koncem kojim ja izrađujem nakit ima potražnja jer je unikatan, a žene teže da imaju nešto što nitko nema. Formu ogrlice radim od žice, bakra ili aluminija, a čipku radim metaliziranim koncem koji je poseban. Svaki komadić čipke ušivam žicom u žicu da dobije trodimenzionalnu formu i stavljam Swarovski kristale ili staklene perlice ili drvene ovisi kakav konac upotrijebim za izradu same čipke’, ispričala nam je.
Foto: Svijet sunčane čipke
A zanimljivo je da je ideju za pokretanje obrta dobila igrom slučaja i to – kod fizijatra. Naime, kada joj je on rekao da je projekt za samozapošljavanje napisao sam, onda je i ona došla na ideju da proba uz pomoć HZZ-a otvoriti obrt za proizvodnju proizvoda od čipke. I prvo je dobila odbijenicu, no ostala je uporna.
‘Napisala sam projekt i prvo dobila odbijenicu jer je to očito pročitao netko tko nije imao viziju kao ja. Pa sam pisala žalbu, točnije roman, a ne žalbu, i nisu me mogli odbiti. Na kraju sam dobila maksimalan iznos sredstava za otvaranja obrta. Mislim da sam ja jedina u Hrvatskoj koja je dobila sredstva za obrt za iglu i konce. Dobila sam i oznaku tradicijski obrt jer to i je tradicijski ručni rad. Smatram da tu vrednotu treba dobro naplatiti jer zapad nema ta bogatstva kao mi, a oni svoju baštinu debelo naplaćuju, dok se mi samo dičimo time. Treba našu tradicijsku baštinu promovirati, brendirati i na kraju krajeva naplatiti. Žene su te koje su svoj kućni budžet kroz povijest dodatno oplemenjivale tom dodatnom zaradom kad su radile iglom i koncem, pogotovo ovdje u Slavoniji. Zašto to ne bi bila osnovna djelatnost, zašto ne bi zarađivale kroz iglu i konce i danas u 21. stoljeću? Ja sam primjer da se može’, ističe Šarčević koja je svoju čipku imala prilike predstaviti i izvan Hrvatske, a reakcije su odlične. Posebno s Tenerifa odakle sunčana čipka potječe.
Marina Šarčević, motivalja / Foto: privatni album
‘Dva puta sam bila u Rusiji u Vologdi u najvećem muzeju čipke na svijetu. Tamo su bile predstavljene sve čipke iz Hrvatske, pa iz Brodske Posavine, odnosno moja čipka. Nakon toga smo se povezali s čipkaricama iz Španjolske i sudjelovala sam na festivalima na Tenerifima. Nama su etnolozi iz Španjolske, odakle su korijeni sunčane čipke, rekli da je ova sunčana čipka koju mi izrađujemo u Hrvatskoj jedinstvena u svijetu jer je dovedena gotovo do savršenstva. I to jer se jako puno pazi na taj filigranski rad, na sitni bod, dok je to rjeđe u ostatku svijeta i materijali su grublji, a kod nas je to sve profinjeno. Jako je puno interesa za naš način izrade, vole te naše sheme, te uzorke po kojima mogu i svoju čipku dorađivati. Pohvaljeni smo od strane struke kako čipku izrađujemo i kako je prezentiramo’, rekla nam je Šarčević koja je svoje znanje prenijela i na kćeri, no one, za sad, su ipak više podrška.
‘Imam dvije djevojčice i dva dječaka. Najstarija i mlađa kći su, kako su išle sa mnom na prezentacije, naučile i izrađivati čipku. Starija kći ima 24 godine i voli taj nakit, i ona mi je kao hodajuća reklama. Mlađa kći zna više o čipki i zna je više raditi. Velika su mi podrška i idu rado sa mnom na prezentacije, obuku nošnju i tako su mi jako od pomoći. Jer prezentacije traju od ujutro do navečer i bude iscrpljujuće, a kad bude dva para ruku i dvije glave više sve bude lakše’, kaže motivalja koja nakon preseljenja u Vukovar ima i planove kako doprinijeti i boljoj ponudi suvenira. Njen adut je vodotoranj od čipke kao luksuzni suvenir. Vjerujemo da će, kao i do sada, svoju viziju uspjeti ostvariti.
