Antonija Dujmović
Roman Želja autorskog dua, Nataše Debeljak i Marine Kuleš, izašao je prošle godine i izazvao snažne reakcije domaće čitateljske publike. No, tu ove dvije Kutinjanke, inženjerka kemije i menadžerica marketinga, nisu stale. Roman, s autorskim potpisom Mana Pass, preveden je na engleski i za koji tjedan će biti dostupan na Amazonu u tiskanom, elektronskom i audio izdanju.
Ideja im je napraviti suradnje sa stranim book blogerima, promovirati rad na popularnoj platformi Wattpad i omogućiti knjigu u različitim formatima za strano tržište. Imajući u vidu činjenicu da se naši romani rijetko prevode i nude na tržištu na ovaj način, ali i da na ljeto izlazi nihov novi roman, Istina potražili smo autorski dvojac Mana Pass.
Vaš spisateljski koncept je zapravo jedan širi projekt, što vam je krajnji cilj?
Tako je. Krajnji cilj je prikazati kako izgleda život u Hrvatskoj. Želimo pokazati koliko tu ima lijepih stvari, običaja, ljudi i gradova. Želimo s druge strane malo osvijestiti s kakvim se problemima nose mladi u Hrvatskoj. I sve to želimo pokazati vani.
Protagonistice vaših priča (realiziranih i onih u nastanku) bore se protiv osobnih poteškoća ali i sustava, o kojim problemima društvenog konteksta nastojite progovoriti?
U prvoj knjizi Želja, glavni lik Nora bez posla je te pokušava preživjeti i prehraniti sebe i dijete, nema vezu, a jedini poslovi koji se nude su oni na stručnom osposobljavanju. Taj iznos nikako joj nije dovoljan za život. Drugi roman, Istina, kao glavni lik ima Emu koja nakon fakulteta dobiva posao u novoj političkoj stranci. Jako je sposobna i dobra u poslu koji radi ali se mora puno više dokazivati kao žena u muškom svijetu. Za ostala tri romana ne bismo željele puno otkriti, također se radi o problemima s kojima se žene i mladi kod nas susreću. Možemo još reći da se cijeli serijal zove Život pa tako svako slovo predstavlja jedan roman.
Foto: Predstavljanje romana Želja
Kako je krenuo vaš proboj na strano tržište? Koliko vam to znači?
Od početka smo znale da želimo prijevod i da želimo napraviti od ovoga malo veću priču. I od toga nismo odustale iako nam je rečeno da bolje ne idemo s tim zbog troškova. Pokrenule smo profile na platformama koje su vani dosta popularnije nego kod nas kako bi se povezale s tom publikom i uskoro kada sve bude spremno idemo s ponudom na Amazon. Puno nam to znači, jer mislimo da danas više nema granica koje bi mogle spriječiti neku knjigu da dođe do velike publike. Maja Kulej, koja nam je radila prijevod, napravila je super posao, vjerujemo u tu priču i želimo da dođe do što više čitatelja.
Postoje li već neke naznake o zainteresiranosti stranog tržišta i kakva su očekivanja?
Postoje. Slično kao i na društvenim mrežama, počele smo stranu publiku uvoditi prvo u proces pisanja u paru i svakim danom skupljamo sve više čitatelja kojima se to čini interesantno. Sve to radimo kako bismo ih upoznali s pričom i prije nego ju izbacimo na tržište. Planiramo nekoliko suradnji kako bismo sve to dodatno promovirale pa jedva čekamo da to sve počne. Imamo jako velika očekivanja, ali s obzirom da je sve na nama i da ne raspolažemo s velikim budžetima, to sve ide svojim tempom.
Kako se razvila ideja o pisanju pod zajedničkim pseudonimom i što vas je potaknulo na zajednički rad?
Od uvijek nas je povezivala ljubav prema čitanju, doduše skroz drugačijih žanrova, ali svejedno. U jednom smo se periodu nakon nekoliko godina opet obje našle u Kutini i odlučile osnovati book klub. Totalno veliki projekt, jer smo naime u njemu bile samo mi. Shvatile smo nakon dvije tri knjige da, bez obzira na to koliko smo različite u potpuno svemu, isto komentiramo knjige i način nečijeg pisanja. I onda je došla ideja da mi nešto napišemo, jer smo obje znale da to i jedna i druga voli. Odmah smo znale da se radi o serijalu, da će ih biti pet i koje ćemo teme obraditi. Pseudonim je bio zbog cijele ideje da nismo željele da itko zna tko smo mi sve dok se ne zaljube u priču.
Kako to pisanje u dvoje izgleda u praksi?
Nama uopće nije palo na pamet da pogledamo kako pisanje u paru inače funkcionira. Nama je ovo naše bilo jedino prirodno. Radnje svih pet knjiga smo prvo dobro raspisale, da znamo u kojoj se što događa u kojem poglavlju. Onda smo se fokusirale samo na prvu. Pronašle smo zakone koji nam trebaju, članke, komentare na internetu, fotke lokacija koje koristimo, fotke likova koje smo zamislile i tako dalje. Pričale smo puno o likovima i emocijama koje želimo izazvati i kako bi to mogle postići. Kada je sve to bilo gotovo, izvlačile smo poglavlja. Ono poglavlje koje izvučeš, to pišeš. Imaš one glavne stvari koje se u poglavlju mora dogoditi, a ostalo je na tebi da napraviš.
Foto: Marina Kuleš i Nataša Debeljak (Mana Pass)
Kako usklađujete razlike u stilovima, načinu izražavanja?
Ovo je bilo nešto što nas je na samom početku iznenadilo. Prvi put kada smo se našle, dogovor je bio da će svaka napisati dva poglavlja i nismo imale pojma kako će to izgledati. Znale smo što se mora dogoditi u svakom poglavlju, ali nismo znale kako će to ona druga izvesti. Odredile smo si cijeli dan za to prepravljanje, usklađivanje, da se ne vidi prijelaz, različiti stilovi i slično. Na kraju nismo morale baš ništa mijenjati. Valjda toliko pričamo o svemu tome da nam je skroz stvarno i ona se počnemo podudarati i u nekim najmanjim detaljima. Taj nas dio još uvijek najviše veseli. Za svako poglavlje, obje imamo ideju kako bi ga napravila i onda pročitaš kako ga je ova druga napisala i nije ni slično onome što si zamislila, ali kužiš da je bolje i da baš tako mora biti. Nevjerojatno nam je to i dalje.
Kako funkcionira suradnja između jedne STEM-ovke i društvenjakinje?
Jako dobro. Obje imamo jasnu viziju u glavi onoga što želimo postići, obje smo jednako usmjerene, obje smo uporne i obje smo jednako tvrdoglave. To se pokazalo jako korisnim. Odredimo si rokove jer je to jedini način da uskladimo sve to s privatnim životom i poslom, i kod tih rokova tvrdoglavost dolazi kao nešto korisno. Što god se dogodilo niti jedna neće priznati da ne stigne. Znamo i jedna i druga koliko nam je to važno, znamo što želimo i čuvamo si leđa, tako da mora funkcionirati.
Postoje li neke duhovite situacije vezane uz način vaše suradnje?
Apsolutno. U većini slučajeva mi uopće ne pokušavamo biti duhovite, ali se takve situacije lijepe na nas. Obično se izgubimo kada god trebamo negdje ići, planiramo sve puno unaprijed samo da bi se nešto promijenilo u zadnji tren i obično dramatiziramo oko svakog detalja, ali za sada, na svu sreću, ne u isto vrijeme. Na samom početku je ispalo da taj naš humor i način komunikacije koju imamo privlači ljude, pa smo odlučile ne skrivati uopće način na koji radimo i pričamo.
Kada stiže sljedeći roman i kakvi su planovi za dalje?
Sljedeći roman, Istina, izlazi u lipnju ove godine. Prva promocija koju smo imali za Želju bila je 10. lipnja 2019. u Mimari, i tamo smo totalno neplanirano svima obećali da ćemo svake godine 10. lipnja imati prvu promociju novog nastavka. Same smo se u to uvalile i sada više nema natrag. Promocije radimo na malo drugačiji način, pa tako i za ovu drugu svašta spremamo, ali o tome nećemo još pričati.
