Piše: Nikolina Blažanović
Nakon javnog istupa 26-godišnje srpske glumice Milene Radulović u kojem je progovorila o silovanju od strane profesora i redatelja Miroslava Aleksića (68), u dobi kada je bila maloljetna djevojka i pohađala Aleksićevu poznatu glumačku školu, u cijeloj je regiji pokrenuta lavina reakcija.
Glumičin hrabri istup potaknuo je mnoge žene, a poglavito glumice iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na iznošenje mučnih svjedočanstava na Facebook stranici „Nisam tražila“, koju su, kao reakciju na ove događaje, pokrenule četiri bivše studentice Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu. Stranicu je u svega 2-3 dana zapratilo preko 20 tisuća osoba, a njihov se angažman pokazao važnom karikom – potaknuo je institucije na reakciju.
Ubrzo nakon sarajevske, reagirala je i zagrebačka Akademija dramskih umjetnosti. Dekanica Franka Perković Gamulin pozvala je sve studentice/e da prijave slučajeve zlostavljanja, uznemiravanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i diskriminacije.
Dekanica Perković Gamulin za naš portal potvrđuje kako su zaključno s jučerašnjim danom na radnu skupinu pristigle tri neanonimne prijave te osam anonimnih prijava podnesenih putem formulara koji je dostupan on-line.
“Pet se prijava odnosi na ukupno četiri profesora koji se i dalje nalaze u radnom odnosu s Akademijom, dok se ostale prijave odnose na tri umirovljena odnosno jednog bivšeg vanjskog suradnika Akademije”, kaže dekanica Perković Gamulin.
Zanimalo nas je kakve su reakcije kolega i kolegica s Akademije te podržavaju li svi ovu njenu inicijativu.
“Podrška je izvanredna. Očito da o tome nismo dovoljno razgovarali i svima je stalo da se sve očisti, ispita i sankcionira”, jasna je dekanica.
Dodaje da unutar institucije imaju mehanizme, pravilnik o radu i etičke kodekse, ali i da računaju na podršku pravobraniteljskih institucija u daljnjim postupcima te najavljuje nove aktivnosti.
“Radna skupina nastavit će prikupljati nove prijave te će na idućem sastanku, u ponedjeljak 25. siječnja, a nakon konzultacija s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, donijeti odluke o modusima sankcioniranja navedenih prijava. Odlučeno je da će platforma za dojavu prijava kroz ovu radnu skupinu biti za studente i studentice Akademije otvorena i u budućnosti”, naglašava dekanica ADU.
Brzu reakciju dekanice Perković Gamulin pohvalila je i glumica Ana-Marija Bokor Vrdoljak, predstavnica Hrvatskog društva dramskih umjetnika u Međunarodnoj federaciji glumaca (FIA) ističući kako se nada da će primjer Akademije slijediti i druge institucije.
„Seksualno uznemiravanje je najružniji, ali su žene izložene i drugim vidovima uznemiravanja. Šef, radna okolina, netko iz privatnog kruga vas na bilo kakav način omalovažava, psihički. Važno je da se govori o tome i da ovo ne bude prolazno, nego jedan pokretač za konkretno iskorjenjivanje ili bar smanjivanje”, kaže.
Bokor Vrdoljak ovim putem podsjeća na Deklaraciju o seksualnom uznemiravanju, diskriminaciji i odmazdi u zabavnoj i filmskoj industriji koju je FIA 2017. donijela upravo u Zagrebu.
„Izvršni odbor FIA-e imao je sastanak 2017. u Zagrebu kada se govorilo o ovoj temi, ali u našem glumačkom svijetu nije bilo reakcija kao sada. Weinstein je bio okidač da se u Americi i u svijetu govori o seksualnom uznemiravanju. Da bi se o ovome progovorilo i u Hrvatskoj trebao se dogoditi slučaj u Srbiji. Okidač je bio Milenin istup i lavina je prenesena ovdje. Znači da su nam trebale 4,5 godine da se ozbiljno u javnosti progovori o seksualnom uznemiravanju u industriji zabave. To čak i nije dugo. FIA ima radnu skupinu, čija sam članica, a koja se bavi ovom temom, razmjenjivanjem iskustava i pitanjem kako spriječiti ovakvo ponašanje u radnoj okolini”, podsjeća naša predstavnica u ovom međunarodnom udruženju glumaca.
Ističe kako se slaže s bosanskohercegovačkom redateljicom Jasmilom Žbanić da treba razmisliti treba li odmah i uopće izaći u javnost s imenima i prezimenima.
„Treba se konzultirati s pravnom strukom, ispitati je li to pravno učinkovito ili bi na bilo koji način moglo onemogućiti istragu počinitelja. Žrtvama je najteže govoriti o imenima. Javna osuda je potrebna, ali treba vidjeti pravnu učinkovitost”, kaže Bokor Vrdoljak i dodaje:
„Često se za neke osobe iz svijeta umjetnosti kažu da su ekscentrični. Nekad se to nepravedno tolerira. No, ekscentričnost koja uključuje i bilo kakav oblik zlostavljanja nije prihvatljiva. Ono nije izlika za loš tretman drugih i apsolutno je osuđujuće. Također je bitno odrediti što je to uznemiravanje. Neke osobe na određena ponašanja gledaju kao uznemiravanje, a na druga ne. Bitno je znati da je uznemiravanje onda kada osjetite bilo kakvu nelagodu i ugrozu na nečiji vid ponašanja. U Kanadi su to pokrili kolektivnim ugovorom koji zakonski regulira neprihvatljiv način ponašanja, a u Izraelu profesori na glumačkoj akademiji zbog seksualnog uznemiravanja dobivaju izvanredan otkaz.”
„Kampanje i osvještavanja u javnosti su beskrajno važne. Najveću korist od ovoga, jer se ovo ne događa preko noći, će imati naša djeca. Riječ je o procesu. Ja imam djevojčicu i s njom razgovaram o svemu. Želim da zna da nasilje bilo koje vrste prema njoj ili od nje prema drugoj djeci, nije prihvatljivo”, zaključuje Ana-Marija Bokor Vrdoljak.
Milena Radulović srpska je glumica s karijerom i u Rusiji. Pohađala je školu Miroslava Mike Aleksića od svoje jedanaeste godine. Kada joj je bilo sedamnaest on ju je silovao. Radulović je ispričala da je škola imala dobar program. Aleksić je umanjivao ulogu roditelja, a djecu tretirao kao „samostalne“ odrasle ljude. Izvana su svi smatrali kako ova škola dobro formira djecu. Nisu mogli ni naslutiti što se zapravo događalo.
Radulović je rekla kako je Aleksić, pažljivo planirajući svaki korak i vrijeme, izdvajao djevojčice i djevojke. Čak i kad su se pokušale obraniti, nisu uspjele. Aleksić je od početka sustavno manipulirao roditeljima i djevojčicama te mu je godinama za rukom polazilo zlostavljanje. U prosincu joj se javila nova Aleksićeva žrtva. Odlučile su se povezati s drugim djevojkama koje su proživjele isto i prijaviti ga.
Radulović kaže da želi upozoriti sve roditelji i potencijalne žrtve na to što se zaista događa u toj, na prvi pogled, dobroj školi. Također se nada povezati s drugim žrtvama jer šutnja mora prestati i niti jedna druga djevojčica i djevojka ne smije biti njegova žrtva.
Nisam tražila (niti to žene ikad traže!)
Istupanje 26-godišnje glumice potaknulo je pokretanje Facebook stranice „Nisam tražila“ na kojoj novinarke, glumice, manekenke, redateljice i sve ostale žene javnog prostora u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj progovaraju o svojim iskustvima mučnih praksi koji su gotovo ukorijenjeni u njihove profesije.
Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu, za koju se veže puno iskustava žena, prva je institucija koja je reagirala. Pozvali su sve žrtve da im se jave i prijave silovatelje te da će ih oni oštro sankcionirati. Puno žena je nakon njihovog istupa iskazalo sumnju u dosadašnje neznanje svega što se događa u njihovoj školi i sumnju u njihove iskrene namjere istraživanja slučajeva i sankcioniranja počinitelja.
Reakcije civilnog društva
Uz veliku podršku javnosti ovom pokretu javljaju je i posebno zabrinjavajući pokušaji relativizacije zločina silovanja i seksualno neprimjerenog ponašanja što udruge civilnog društva oštro osuđuju.
„Postaje bizarno ponavljati kako žrtva nije dužna prijaviti nasilje onog trena kada se ono dogodi pogotovo kada se radi o težim oblicima zlostavljanja poput silovanja, imajući na umu da žrtva proživljava tešku traumu te posljedično sram i strah – zbog reakcije okoline i zbog nepovjerenja u institucije”, ističu iz udruge B.a.B.e naglašavajući da zbog nerazumijevanja okoline žrtve proživljavaju sekundarnu viktimizaciju.
„Koliko god da inicijativa “Nisam tražila” zabrinjava i istovremeno zastrašuje jer se ne radi o izoliranom slučaju, smatramo da je ona važan iskorak za budućnost svih žena u regiji jer dok god se o nasilju šuti ono ne prestaje”, poručuju B.a.B.e.
Članice fAKTIV-a u svojem istupu naglašavaju da je seksualno nasilje prema ženama sveprisutno od najranije dobi.
„Kad odmahuju rukom na tvoju nelagodu u djetinjstvu, kad tvoje granice ne smatraju važnima, kad tvoju seksualnost smatraju prljavom – omogućavaju i one puno teže oblike seksualnog nasilja. Kad se smiju na šale o silovanju – podržavaju silovanje“, poručuju iz fAKTIV-a. Uz to zahtijevaju sekularnu seksualnu edukaciju u školama. Naglašavaju da je sada bitno baviti se pitanjima kako pomoći žrtvama i spriječiti ponavljanje istih stvari u budućnosti.
U ovom pogledu djeluje i jedina udruga u Hrvatskoj specijalizirana za pomoć žrtvama seksualnog nasilja Ženska soba. Godinama naglašavaju da se s edukacijskim i preventivnim programima treba krenuti već u vrtićima i školama. Upravo njihov program SNEP pokazuje put kojim valja ići.
Glavno pitanje jest što će se dogoditi nakon istupa djevojčica, djevojka i žena. U Hrvatskoj su prošle godine žene progovarale o svojim iskustvima uznemiravanja i zlostavljanja u javnom prostoru u sklopu kampanje „#ženeujavnomprostoru“. Prije toga su žene u okviru kampanje „Prekinimo šutnju“ govorile o svojim iskustvima pri porodu. Loš tretman i degradiranje žena je ono što povezuje ove kampanje.
No, jesu li one ostvarile konkretne društvene pomake? Ono što zasigurno jesu jest osvjetljavanje kulture nasilja prema ženama u našem društvu. Društvu u kojem i same kao žene živimo, društvu u kojem odgajamo svoje kćeri i sinove, društvu u kojem zlostavljanje doživljavaju naše majke, sestre, prijateljice, djevojke, supruge. Društvo u kojem nasilje čine naši djedovi, očevi, braća i sinovi. Ove kampanje poruke su ženama da nisu same, nisu krive, da to nisu tražile i da pomoć postoji!
