U hrvatskom sportu malo je osoba koje rade sa stotinama sportašica i sportaša, među kojima su i svi oni najbolji i najuspješniji. Jedna od njih svakako je Mimi Vurdelja, voditeljica Odjela nutricionizma i zdravstvene skrbi vrhunskih sportaša u Hrvatskom olimpijskom odboru.
Njezina briga su zdravlje i prehrana sportaša, ali i to da u hrani, dodacima i lijekovima koje uzimaju ne pojave nedozvoljena sredstava, odnosno doping. O tome koliko magistra Vurdelja znači hrvatskom sportu svjedoči i to da je dobitnica dviju najvažnijih nagrada – Državne nagrade za sport Franjo Bučar i Nagrade HOO-a Matija Ljubek.
Mnogi ljudi za sebe kažu da su dostupni 24 sata dnevno, no za magistru Vurdelju to vrijedi i doslovce kada je o našim sportašima riječ.
„Ja moram biti dostupna sportašima 24 sata dnevno jer brinem o njihovom zdravlju, a nikad ne znaš kada će se neka tegoba javiti. Zove me, primjerice, Martin Sinković u subotu ujutro, ja sam na placu, a on je kod zubara. ‘Zubar će mi dati neki lijek, može li s tobom razgovarati da ne bi bilo dopinga?’, pita. Može, naravno da može. Onda zove Tin Srbić jer je Ana Đerek koja je bila na treningu u Zagrebu ozlijedila petu i hitno to treba riješiti. Problem je velik jer privatne klinike ne rade vikendima, pa onda ja moram odmah reagirati i reći u koju bolnicu da ide i kome da se javi iz naše grupe eksperata. Ili, piše mi poruku Josip Glasnović da je u Maroku na Svjetskom kupu u streljaštvu, da mu je tlak izuzetno visok i da bi uzeo neki lijek od Valtera, to je tata Giovannija Cernogorza. ‘Ne možeš, to je pogubno, za svaku tegobu mora biti individualna terapija, posebice kada je u pitanju tlak’, kažem mu i zamolim ga da ode na hitnu. Ja se onda, dakako, njime bavim cijeli tjedan jer je on na turniru, a taj tlak treba kontrolirati. Dakle, dostupna sam i subotama i nedjeljama jer me ljudi sigurno ne zovu da čuju moj umilni glas nego jer me trebaju“, objašnjava Mimi Vurdelja.
Ne zovu sportaši samo preko vikenda nego i usred noći.
„Zovu me u to doba najčešće tenisači. Znao me Marin Čilić nazvati iz Australije u neko doba da me pita što bi kupio jer mu nedostaje nešto od preparata, zvao me i Ivan Dodig iz Australije. Naravno, svi su oni jako pristojni ljudi koji se onda ispričaju i kažu ‘Ups, zaboravio sam da je vremenska razlika’. Kada je Sandra Perković bila na pripremama u Kaliforniji dopisivali smo se usred noći kada bi imala temperaturu da vidimo koji će lijek uzeti. Kada su Olimpijske igre zovu iz svih dijelova svijeta, od Rija nadalje.“
Koliko je važno znati koje lijekove i preparate sportaši uzimaju ne treba posebno naglašavati jer su u zamku s nedozvoljenim supstancama u svojim velikim karijerama upadali i Marin Čilić i Sandra Perković i još neki naši sportaši.
„Da odmah još jednom pojasnimo to s Marinom Čilićem i Sandrom Perković. Čilić je upao u zamku zato što prvi put nije pitao. Njegov je trener, koliko ja imam informacije, otišao u Njemačkoj gdje je bio turnir u apoteku i tražio energetske geliće koje Čilić koristi tijekom mečeva da mu podignu energetski potencijali. Ti gelići su, međutim, sadržavali i jednu supstancu koja je vazodilatator i koja ima učinak širenja krvnih žila i bolje resorpcije i stavlja se u Njemačkoj u sirupe. On nije imao nikakvu namjeru niti želju za dopingom niti bilo što drugo, pogriješio je jer nije pitao što je to što uzima. I Sandra Perković je upala u zamku jer je njezin trenera dobio neki napitak od jednog studenta iz Amerike i također nije pitao smije li Sandra to koristiti. Zamka je u tome što vi danas na tržištu imate od 70 do 90 posto proizvoda koji sadrže zabranjenu supstancu, a da ona nije deklarirana na proizvodu. U takvu zamku je upao i Arijan Ademi. Mnogi se proizvodi rade na strojevima kojima se prije toga radili hormoni i tko zna što sve ne, pa onda firma želi malo zaraditi i ide iza toga raditi vitamine i zagadi ih.“
Mimi Vurdelja dobitnica je dviju najvažnijih nagrada u sportu – Državne nagrade za sport Franjo Bučar i Nagrade HOO-a Matija Ljubek / Foto: Redaktura/HOO
Ti primjeri samo naglašavaju važnost posla koji u HOO-u radi Mimi Vurdelja.
„Dodacima prehrani ili ortomolekularnom medicinom ne mogu se baviti ni treneri niti se takve stvari mogu kupovati na internetu. Ja možda slovim kao žena koja sam uvela vitaminizaciju Hrvatskoj jer sam 90-ih bila prva koja je uopće progovorila o tome, ali ja nikada nikome nisam dala nešto što to stvarne potrebe nisu tražile. Zamke mogu biti i u tzv. biljnim pripravcima i u ajurvedskim pripravcima kojima obiluje naše tržište jer biljke mogu imati pozitivan učinak u organizmu. No, ja nikad ne dajem preparate gdje u opisu, primjerice, piše da je u sastavu mješavina različitog bilja. Ja dajem preparate koji su standardizirani, s jasno navedenim sastavom, imaju certifikate da su provjereni, da su registrirani, koji imaju barem GMP certifikat kvalitete provjere sastava ili tzv. certifikat dobre proizvođačke prakse. Dakle, meni treba jako puno certifikata da bih rekla ‘E, te proizvode možemo davati sportašima sa sigurnošću’. Proizvod koji sugeriram ne smije štetiti organizmu i mora biti siguran u primjeni. Edukacija je jako potrebna i to je ono što ja svakodnevno radim. Nedavno sam imala primjer da je jedan savez kupio neke lijekove i neki medicinski potrošni materijal za odlazak njihovih sportaša na europsko prvenstvo. Sasvim slučajno sam došla do računa i vidjela da je gore i Maxflu, preparat koji sportaši ne smiju uzimati zbog pseudoefedrina koji Maxflu sadrži. Bilo je još sličnih primjera. Hrvatski olimpijski odbor ne refundira ni jednom savezu troškove za lijek ili dodatak prehrani koji je zabranjen ili sadrži zabranjenu supstancu. Tu smo vrlo rigorozni i zbog toga sam jako zahvalna što radim ovdje“, kaže Mimi Vurdelja.
Izvor: Redaktura
