Piše: Ivana Perković Rosan
“Prijelaz s institucionalne skrbi na usluge podrške – život u zajednici za osobe s invaliditetom” bila je tema stručnog skupa u organizaciji Pravobranitelja za osobe s invaliditetom održanog 22. studenoga u dvorani Tribina grada Zagreba. Namjera organizatora skupa bila je razmotriti prilike koje stoje na raspolaganju, poglavito u kontekstu korištenja sredstava iz fondova EU-a, kako bi se izbjeglo repliciranje institucionalne kulture, a ojačao razvoj usluga podrške u zajednici.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić kao ključni izazov ostvarivanja ljudskih prava OSI-ja istaknuo je osiguranje života u zajednici i to kroz transformaciju ustanova i razvoj usluga podrške u zajednici. Podsjetio je kako je ostvarivanje ljudskih prava osoba s invaliditetom obveza koju je Republika Hrvatska preuzela pristupanjem Konvenciji UN-a o pravima OSI-ja, kao i brojnim nacionalnim strateškim dokumentima. A pri ostvarivanju navedenoga posebno je naglasio važnost međuresorne suradnje.
“Cilj je osigurati neovisnije življenje osoba s invaliditetom jer je samo tako moguće ostvarivanje njihovih punih ljudskih prava. Sve manje osoba mora biti smješteno u ustanove. A za proces deinstitucionalizacije je izuzetno važna međuresorna suradnja”, istaknuo je Jurišić.
Zamjenica pravobranitelja za osobe s invaliditetom Mira Pekeč Knežević navela je kako s jedne strane imaju situacije osoba koje žele izaći iz sustava institucija, a to pravo teško ostvaruju, dok s druge strane imaju osobe o kojima se obitelj ne može brinuti pa čekaju na smještaj u instituciju.
“Iako danas nikoga ne treba uvjeravati da je osobama s invaliditetom mjesto u zajednici, zapažamo da se liste čekanja za smještaj ne smanjuju, a u javnosti se često traži izgradnja dodatnih smještajnih kapaciteta i krevet više. Institucije stvaraju okruženje u kojem su korisnici pod stalnim nadzorom i ograničeni u donošenju vlastitih odluka, a dugotrajan boravak u instituciji može postupno oslabiti njihove mogućnosti samostalnog života i pritom pridonijeti osjećaju bespomoćnosti. Često im se ne daje prilika niti ih se potiče da odlučuju o najelementarnijim stvarima kako urediti sobu, kada popiti kavu, što kupiti”, istaknula je Pekeč Knežević neke od probleme s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom smještene u institucijama.
Dodala je i kako su, uz deinstitucionalizaciju, neki od načina poboljšavanje prava OSI-ja i rad na njihovom dokvalificiranju te rad na smanjenju stigme kako bi se lakše uključili u zajednicu.
Zvjezdana Bogdanović, savjetnica ministra rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, naglasila je i kako je važno da se obiteljima osoba s invaliditetom pomogne od samoga početka kako ne bi “izgorjeli”. Istaknula je i kako osobe s invaliditetom teško ostvaruju osnovna prava poput uključivanja kod stomatologa, osobnog doktora ili ginekologa. No, ima i dobrih vijesti.
“U planu je da 750 OSI-ja izađe iz institucija, a trenutačno je 365 OSI-ja na listi čekanja, i time bi se riješio i taj problem. Treba raditi i na prevenciji institucionalizacije uslugom asistencije”, rekla je, između ostaloga, Bogdanović.
Marija Bačelić, iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao izazove je istaknula porast broja djece s teškoćama u razvoju, manjak pružatelja usluga, liste čekanja, nedostatak stručnog kadra i smještajnog kapaciteta. A dodala je i kako se situacija umnogome razlikuje u metropoli i manjim sredinama.
“Situacija u Zagrebu nije tako loša, problem su male sredine. Naprimjer u jednome Kninu, pitanje je koji je paket usluga uopće tamo dostupan korisnicima”, zapitala se Bačelić.
Ivan Drabek iz Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj je dodao kako se puno napredovalo što se tiče pripreme ustanova za provedbu planova transformaciju, no sada je na redu – sama provedba. Dok je Morena Marinković, program menadžerica za Hrvatsku iz Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku (REGIO), govorila o Ulaganju kohezijske politike u proces deinstitucionalizacije.
Nakon izlaganja održana je i panel diskusija na temu “Prilike za sprečavanje institucionalizacije, transformaciju ustanova i razvoj usluga u zajednici”.