Piše: Antonija Dujmović
Četverostruka državna rekorderka na 5000m, 10000m, mješovitoj štafeti i 10km na cesti, Bojana Bjeljac, obavlja svoje posljednje pripreme za Olimpijske igre koje počinju za 20-ak dana. Od toplinskih valova i za naše podneblje ekstremnih vrućina spas je potražila u talijanskim Alpama na 2400m nadmorske visine.
“Trenutno smo na visinskim pripremama u Livignu, jer u ovom periodu je ekstremno nepodnošljivo trenirati na vrućini i visokim temperaturama, a disciplina maraton zahtijeva dugačke treninge izdržljivosti i sate i sate trčanja pa visoke temperature mogu dovesti do kolapsa i slabosti”, kaže nam ova članica Atletskog kluba Dinamo Zrinjevac iz Zagreba.
Tako je to s nedvoranskim sportovima, vremenske prilike i neprilike sastavni su dio treninga i natjecanja. Njen savjet kako se nositi s vrućinama je jednostavan:
“Planina je najbolje rješenje. Vrućina je nešto što ne volim jer mi otežava pripreme za maraton i ne mogu napraviti kvalitetno trening ako je jako vruće. Zato u ljetnom periodu idemo na visinu gdje je temperatura ugodna za trening i pogoduje poboljšanju općeg stanja organizma.”
Bojana ima i interkontinentalnog iskustva s visinskim pripremama. Naime, 2018. je ‘otkrila’ Keniju gdje se posljednjih godina u više navrata pripremala za natjecanja. Tamošnji kampovi za dugoprugaše dosta su poznati i sve više privlače europske sportaše i sportašice. Njene afričke pripreme su dale odlične rezultate, a najznačajniji je istrčavanje olimpijske norme na maratonu u Valenciji u prosincu 2019. s vremenom 2:27:42 što je ujedno bio i novi osobni rekord te drugi rezultat svih vremena u Hrvatskoj. Afrička iskustva joj i sada dobro dođu.
“Iskustva s priprema u Keniji naravno pomažu i tamo je dosta vruće, ali nije sparno. To je najbolje mjesto na svijetu gdje jedan trkač može da ode i pripremi se na najbolji mogući način”, kaže naša maratonka.
Bojana se i početkom prošle godine za Igre pripremala u Keniji. No, onda je nastupio lockdown, a potom i odgoda Olimpijskih igara u Tokiju zbog pandemije. Bio je to hladan tuš i za nju i za trenera Mladena Kršeka. Činilo se da je sav trud bačen u vodu, jer maraton je disciplina koja zahtijeva precizno tempiranje forme, dugotrajne pripreme, ali i dugotrajan oporavak nakon natjecanja. Ove je godine morala krenuti ispočetka, kamp u afričkom gradiću Itenu zamijenila je s alpskim skijalištem Livigno smještenim uz talijansko-švicarsku granicu.
Tokio je svakim danom bliže, zanimalo nas je koliko je naša maratonka zadovoljna trenutnom formom? “Zadovoljna sam formom, rekla bih da je na srednjem nivou pa radimo na tome da bude na vrhuncu za Olimpijske igre”, kaže hrvatska atletičarka.
Start njezine osobne maratonske staze bio je u malom gradu na ušću Sane u Unu, Bosanskom Novom (Novi Grad). Tu je otkrila talent i ljubav prema trčanju. Po dolasku u Zagreb 2016. svoje je bavljenje trčanjem podigla na profesionalnu razinu i već sljedeće godine postala prvakinja Hrvatske u maratonu. Od samog početka su njeni glavni pokretači bili entuzijazam, velika ustrajnost i želja za postizanjem rezultata. A oni nisu izostali, stigla je do važnog cilja – plasmana na Olimpijske igre.
“Bila sam sretna i ponosna što sam jedna od rijetkih koja je iz ničega postigla tako veliku stvar, a opet sam ostala prizemna bez pretjeranog eksponiranja i hvaljenja same sebe. Plasirala sam se za Olimpijske igre nakon mononukleoze s kojom sam se borila pola godine”, kaže Bojana usput otkrivajući svoj recept prema putu do Igara:
“Uz pravilan rad, ustrajanost, upornost, volju, borbenost, trenera i podršku porodice postigla sam veliku stvar za sebe i porodicu. Moj je tata bio jako sretan kada sam se plasirala na Igre, on mi je snaga i pokretač i bez njega bi to bilo nemoguće”, naglašava ulogu obitelji.
Vrhunska atletičarka svjesna je svojih sportskih vrijednosti koje najbolje potvrđuju njezini rezultati.
“Mogu reći da sam vlasnica četiri državna rekorda na 5000m (15:43), 10000m (33:08), 10km (32.12) na cesti i mješovita štafeta, također imam drugi rezultat svih vremena u maratonu 2:27:42 i polumaratonu 1:11:12, te rezultat na 3000m koji je nadomak još jednog državnog rekorda, a za koji mi fali oko dvije sekunde”, kaže i ipak nešto izdvaja:
“Najponosnija sam na svoje ostvarenje olimpijske norme u maratonu.”
Bojana Bjeljac jedna je od protagonistica videa nastalih u okviru projekta “Glas žena u sportu” kojega zajednički provode Hrvatski olimpijski odbor, Agencija za elektroničke medije, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i Hrvatski paraolimpijski odbor s ciljem jačanja medijske vidljivosti hrvatskih sportašica.
Kaže da njezina postignuća nisu toliko popraćena u medijima, no naglašava da se oko toga nije pretjerano zamarala.
“Mislim da je važnije da imamo dobre rezultate od samog pojavljivanja u medijima i eksponiranja same sebe jer i pretjerivanje u tom smislu isto tako nije dobro”, kaže. Ipak svjesna je poveznice između medijske zastupljenosti i sponzorstva koja su za sportaše i sportašice od presudne važnosti. U tom pogledu ne skriva razočaranje.
“Shvatila sam da je sve preko veze i ako poznaješ ovog ili onog. Toliko toga sam postigla da je ostalo sve manje važno, rezultati su ti koji govore glasnije od medija, koji vrijede više od bilo koje podrške sponzora”, kaže i navodi primjer:
“Jedna interesantna činjenica je da nijedan brend u Hrvatskoj kojima smo se obratili nije želio da nas podrži u smislu sponzorstva, kao što su Garmin, Adidas itd. To je žalosna činjenica današnjeg svijeta što se onima koji vrijede i postižu dobre rezultate ne pomogne da budu još bolji. Moja sreća je ta što sam u klubu kao što je AK Dinamo Zrinjevac pa mi ništa ne nedostaje u tom pogledu”.
Trčanje je njezin životni poziv pa se u tome vidi i nakon profesionalne karijere aktivne sportašice i kratko poručuje: “Život će svakog od nas odvesti tamo gdje pripada.”