Povodom skorašnjih Olimpijskih igara u Parizu, Francuski institut u Zagrebu pripremio je izložbu One na igrama koja predstavlja sve etape borbe žena za ravnopravno sudjelovanje na Olimpijskim igrama! Izložba je otvorena od 8. srpnja do 18. kolovoza, a realizirana je u partnerstvu s Francuskim institutom u Parizu i Nacionalnim muzejom sporta u Nici.
Žene i Olimpijske igre dugo su imale kontradiktorne, pa čak i neprijateljske sudbine. De facto isključene iz olimpijskog pokreta tijekom njegove moderne renesanse krajem 19. stoljeća, sportašicama su bila potrebna desetljeća da, malo po malo, zauzmu svoje pravo mjesto u sportu općenito, a posebno na Olimpijskom igrama.
Izložba One na igrama priča o ovoj evoluciji, kako sportskoj tako i društvenoj, ne izostavljajući ništa od onoga što je rečeno i učinjeno, ne samo u ranim danima nego i u novije vrijeme. Stoga naravno pokušava istaknuti što više žena koje su igrale ulogu ili jednostavno simbolizirale ovu evoluciju.
Od pionirskih vođa, poput Alice Milliat, kreatorice Svjetskih ženskih igara 1922., do velikih francuskih i stranih sportašica poput Christine Caron, Marie-José Pérec, Laure Manaudou ili u novije vrijeme Clarisse Agbegnenou ili Simone Biles, uspjele su, svojim glasom ili svojim nastupima, dobiti mjesto koje zaslužuju u svijetu svjetskog sporta. Individualne priče ponekad predstavljaju pobjedu koja daleko nadilazi pobjedničko postolje ili medalju.
Ovo je treći put u povijesti da je Francuska domaćin Ljetnih olimpijskih igara, nakon onih u Parizu 1900. i 1924., ali prvi put ugošćuje Paraolimpijske igre. Također, po prvi put na Olimpijskim igrama, trebala bi u potpunosti biti osigurana ravnopravnost između muškaraca i žena.
Izložba One na igrama prati više od 130 godina našeg suvremenog društva kroz priče legendarnih žena s jedinstvenim sudbinama. Izložba je podijeljena u 6 kronoloških i tematskih cjelina.
S cjelinom “One nisu dobrodošle” izložba započinje svoje putovanje kroz vrijeme s prvim Olimpijskim igrama modernog doba. Kao obnovitelj, barun Pierre de Coubertin, vjeran svom okruženju i nasljeđu, nije se puno brinuo za sudbinu žena u vremenu dok je obnavljao antičke igre. Žene su bile registrirane kao odsutne tijekom prvih igara modernog doba 1896. u Ateni i svedene su, u najboljem slučaju, na prakticiranje nekoliko slobodnih aktivnosti (golf, streličarstvo, itd.) tijekom drugih.
U cjelini “One preuzimaju kontrolu nad svojom sudbinom” izložba odaje počast (prerijetkim) ženama koje su cijelo stoljeće pokušavale igrati vodeću ulogu u svijetu sporta. Voditeljice, novinarke, autorice, fotografkinje, filmašice, počevši, očito od Alice Milliat, prve koja je pokušala dopustiti ženama sudjelovanje u sportskim natjecanjima, posebice na Olimpijskim igrama, stvaranjem, 1922., Svjetskih ženskih igara, četiri izdanja koja do 1934. nagovještavaju ženska natjecanja koja će se konačno početi održavati od druge polovice 20. stoljeća.
Tema “Zauvijek prve” projicira posjetitelja u olimpijski prostor gdje se materijalizira sportska izvrsnost. Za žene je to natjecanje koje se rimuje s borbom. Borbom za njihovu integraciju koja je izravno povezana s evolucijom mentaliteta. Od prvih olimpijskih pobjednica, simbola ženstvenosti, do olimpijskih pobjednica u disciplinama kategoriziranima kao muškima, u ženskom sportu bilo je, i još uvijek ima, niz pionirki. Postupno se etabliraju i kao muze svojih zemalja i Olimpijskih igara… Pravi simbol evolucije ženskog sporta.
Borba se nastavlja i zaoštrava u cjelini “One nameću svoje izbore” koji predstavlja olimpijke koje su se suprotstavili ostracizmu i nepravdi kako bi postigle prirodno sportsko priznanje. Iznimne priče onih koje su se usudile prije drugih, bolje od drugih, živjeti svoje različitosti i svoju odvažnost ne obazirući se na tuđe stavove. Zahvaljujući ovim pionirkama dostojnima izuzetnog Panteona, sportašice su kao cjelina dobile mnoge bitke na ponekad tako upečatljiv način da su njihove borbe služile cilju žena u širem smislu.
Cjelina “Oni se suočavaju s granicama tijela” omogućuje posjetitelju da preispita još jedan društveni simbol. Osim brige o ekonomskoj jednakosti, sportaš je u središtu predstavljanja ljepote i mora zadovoljiti standarde svog biološkog spola. Baš kao i muškarci, sportašice su ponekad iskorištavane od strane svoje zemlje, ali i od strane sportskog svijeta. One su često žrtve, ali danas se njihov glas oslobađa.
Posljednja cjelina zove se “One nas čekaju na Olimpijskim igrama 2024.”, a put završava u Parizu gdje se po prvi put očekuje da će 50% od 10.500 prijavljenih sportaša iz 206 zemalja biti žene.
Izvor: Priopćenje / Francuski institut u Hrvatskoj
