Piše: Ivana Perković Rosan
Lena Stojković donijela je Hrvatskoj na ovogodišnjim Olimpijskim igrama u Parizu broncu u taekwondou i ujedno još jednom pokazala koliko je ženski taekwondo u Hrvatskoj jak. Prije nje medalje s Olimpijskih igara u taekwondou za Hrvatsku su osvojili Martina Zubčić (bronca 2008.), Sandra Šarić (bronca 2008.), Lucija Zaninović (bronca 2012.), Matea Jelić (zlato 2021.) te Toni Kanaet (bronca 2021.). Uz to zanimljivo je da su Lucija Zaninović, Matea Jelić i Toni Kanaet iz istog kluba kao i Lena, splitskog TKD Marjan. O olimpijskoj bronci, o tajni uspjeha splitskog kluba, kao i o njenim planovima razgovarale smo s Lenom Stojković.
Šest godina nakon što je na Olimpijskim igrama mladih Lena Stojković osvojila broncu povijest se ponovila i opet je Hrvatskoj donijela brončanu medalju, ovaj put kao seniorka.
‘Bilo mi je lijepo na Olimpijskim igrama u Parizu, posebno je to natjecanje. Još mi se nije sleglo da imam olimpijsku medalju. Da je netko drugi dobio medalju ja bih mu rekla super, trebaš biti ponosan, a ja još to ne doživljavam tako. Treba mi vremena još da doživim taj uspjeh’, rekla nam je Stojković koja zadnjih godina dominira u svojoj kategoriji. Dvostruka je svjetska prvakinja te trostruka europska prvakinja, a sada će ući u povijest kao jedna od četiri žene koje su ove godine Hrvatskoj donijele olimpijsku medalju. Uz nju to su uspjele i džudašica Barbara Matić, tenisačica Donna Vekić i bacačica diska Sandra Elkasević.
Lena Stojković / Foto: privatni album
‘Olimpijada je stvarno posebno natjecanje, kada vidiš koliko ljudi prati ta natjecanja i vidiš reakcije na medalju, jednostavno taj rezultat se šire prepoznao. Ipak ne znam koju bih medalju izdvojila kao najdražu, volim i ove zlatne, ali ova s Olimpijskih igara je posebna’, istaknula je sportašica koja je u svojem klubu imala prilike trenirati s osvajačima olimpijskih medalja.
‘Naravno da je poticajno kad u dvorani u kojoj trenirate imate svaki dan primjer sportaša koji su osvojili olimpijske medalje. I Mateja Jelić i Toni Kanaet su stariji od mene, trenirali smo skupa i išli smo na natjecanja skupa. Luciju Zaninović sam, kad sam bila dosta mlađa, gledala kao uzor. Stvarno su mi bili primjer. Na natjecanjima smo velika podrška jedni drugima i bodrimo se kad nam je teško’, otkrila nam je Stojković.
Foto: privatni album
Nismo propustile ni pitati koja je tajna tog velikog uspjeha žena u taekwondou. Naime, pet medalja od ukupno šest koje Hrvatska ima u taekwondou osvojile su žene.
‘Žene su jake u glavi za taj sport, kad nešto zacrtamo napravimo sve korake kako bismo to i postigle. Puno je žena u klubu i često na treninzima bude više žena. Žene su mi uvijek bile uzori i bile su jake u ovom sportu općenito’, rekla nam je Stojković koja je počela trenirati s pet godina, uz četiri godine starijeg brata Denija.
‘Dvorana je bila blizu zgrade, s balkona sam je mogla vidjeti. I moj brat je krenuo na taekwondo zbog te blizine. A kako je on počeo trenirati tako sam i ja, jer sam kao mala htjela sve što on radi. U početku su to bile motoričke vježbice, nije baš odmah taekwondo, a kako ste stariji to se više uče udarci i forme, specijalne tehnike pa su stigla natjecanja. Meni se sve to svidjelo. Većina prijatelja iz škole je treniralo tu pa sam ostala u tom okruženju, a kasnije je sve postalo ozbiljnije’, ispričala je Splićanka koja je prije godinu dana razmišljala i o odustajanju. Nasreću to nije napravila.
Olimpijskoj medaljašici obitelj je velika potpora / Foto: privatni album
‘Kao u svakom profesionalnom sportu ima puno odricanja. Oko treninga ti se vrti dan. Imamo po dva do tri treninga dnevno, a prije velikih natjecanja i četiri treninga dnevno. Stvarno si cijeli dan u dvorani, treba imati puno razumijevanja od bližnjih, a i sam moraš spreman na to. Odričeš se svega, a tu su i veliki fizički napori pa dođe do tih lomljenja u glavi i teških trenutaka. Što se tiče prehrane i tu se treba puno organizirati i paziti prije natjecanja što se jede. Mi imamo nutricionisticu u klubu s kojom radim dugo godina i dosta toga me je naučila. To mi je pomoglo’, istaknula je vrhunska sportašica koja nam je otkrila kako se, nakon ovog velikog uspjeha, planira vratiti na fakultet.
‘Planiram nastaviti studij fizioterapije, žao mi je što sam ga ostavila malo sa strane. Mislim da se može oboje. Imamo u Hrvatskoj primjer dosta sportaša koji mogu sve, pokušat ću i ja tako uz studij trenirati. Vidim se u fizioterapiji, to mi se svidjelo’, rekla nam je.
I za kraj je dala savjet mladim sportašicama.
‘Iz svog primjera znam da će uvijek biti teških trenutaka i nijedan put nije lagan ni savršen. Baš u tim teškim trenucima treba upoznati sebe i svoju snagu koju svi imamo i vjerovati u tu svoju snagu. Prođe i to teško pa dođe i nešto lipo iza toga. Treba izvući pouku i ići naprijed’, poručila je.
