Piše: Ivana Perković Rosan
Hrvatska paraolimpijka Paula Novina je na nedavno održanom Svjetskom paraplivačkom prvenstvu u Manchesteru srušila dva hrvatska rekorda i time nastavila niz izvrsnih nastupa. O prvenstvu u Manchesteru, ali i o njenom iskustvu s Paraolimpijskih igara u Tokiju te o tome kako je to biti inspiracija drugima razgovarale smo s Paulom, članicom Plivačkog kluba Natator.
Na Svjetskom paraplivačkom prvenstvu Paula je sudjelovala u četiri discipline, a kući se vratila s novim rekordima iz dvije discipline.
‘Prvi dan prvenstva sam plivala 400 kraul, i tu sam isplivala prvi hrvatski rekord te prošla u finale u kojem sam završila sedma. Tu sam rušila hrvatski rekord za čak šest sekundi. Ta me utrka čak šokirala jer mi se dva dana prije ukočio vrat i bilo je upitno hoću li uopće plivati tih 400 kraul. Sva sreća imala sam pored sebe fizioterapeuta koji je to riješio. Drugi hrvatski rekord je bio na 50 kraul, to je bio peti dan natjecanja. U kvalifikacijama sam uspjela poboljšati hrvatski rekord za pola sekunde i ući u finale. Sretna sam i zadovoljna kako je to prošlo i zahvalila bih se treneru Ivanu Perzelu jer su ovi rekordi rezultat našeg rada’, rekla je Novina koja je normu za Paraolimpijske igre u Parizu već isplivala. Iskustvo s Paraolimpijskih igara ova talentirana plivačica iz Ivanić Grada već ima, naime u Tokiju je nastupila sa 17 godina.
‘Bilo je to prekrasno iskustvo, to je nešto o čemu sam sanjala kao dijete, no nisam očekivala da će se to ostvariti tako rano. Bila sam najmlađa hrvatska ženska paraolimpijka u povijesti. Osjećaj ponosa je bio veliki jer to nije došlo preko noći već je bilo rezultat moga rada’, ispričala je Novina koja je dodala kako joj je nastup u Tokiju bila velika motivacija i odskočna daska za dalje. Koliki je to uspjeh to najbolje zna njena mama koja ju je kao bebu svakodnevno iz Ivanić Grada u Zagreb dovodila na terapijsko plivanje kako bi pobijedili prognoze doktora koji su tvrdili da Paula neće moći ni hodati ni pričati.
‘Mama me je s pet mjeseci uključila u Halliwick terapijski program plivačkog kluba Natator. Tu sam se počela trenirati i razvijati se, prvo sam naučila plivati pa hodati. Kasnije me je u natjecateljski program uključio moj prvi trener Ferdinand Major. Već kao dijete od 14 godina sam krenula na seniorsko Europsko prvenstvo, a godinu dana kasnije na Svjetsko prvenstvo. Plivanje je tako iz rehabilitacije preraslo u veliku ljubav i karijeru’, ispričala je.
Talentirana Paula sada izvanredno studira Kineziološki fakultet smjer Kondicijska priprema sportaša, a uz to svakodnevno trenira četiri sata na bazenu te sve ono što ide uz to poput sat vremena suhog treninga. Objašnjava i kako joj svaka nemogućnost treninga jako teško pada.
Na pitanje kako se osjeća kada zna da je inspiracija drugima odgovara ovako:
‘Motivacija mi je znati da sam inspiracija drugima. Motivacija su mi i roditelji, obitelj i prijatelji koji moje uspjehe doživljavaju kao svoje. Kada znaš da imaš ljude iza sebe, tada kada ti je teško stisneš zube i poguraš preko svojih granica. Motivacija mi je i Bog i puno sam snage oduvijek vukla iz vjere.’