Petra Novosel cijeli je život posvetila ritmičkoj gimnastici. Ova diplomirana kineziologinja nekad je i sama bila reprezentativka. Danas je trenerica i tajnica u klubu ritmičke gimnastike Leda, a ujedno je i međunarodna sutkinja.
Ritmička gimnastika je atraktivan i nadasve težak sport kojim se u Hrvatskoj bavi isključivo ženska populacija. Počinje se vrlo rano, ali i završava, kada se u drugim sportovima tek kreće u seniorske vode.
„Djevojčice kreću od vrtićke dobi, roditelji ih dovedu da se one malo uvježbaju, potroše energiju, ali ritmička gimnastika je jako dobar temelj za razne sportove. Ne možemo u tako ranoj dobi uočiti da je netko baš talentiran za ovaj sport, ali se sve filtrira kroz godinu, dvije i uočava fleksibilnost, koordinacija i ritam. U naš sport djevojčice kreću vrlo rano, naša najmlađa članica ima tri i pol godine, a najmlađa natjecateljica je 2019. godište. Kad vidimo da se dijete ističe u rekreacijskoj grupi, pokušavamo modelirati ponašanje, fleksibilnost, izgled, jer mi smo ipak i estetski sport“, kaže trenerica Petra Novosel u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.
Put do uspjeha u ritmičkoj gimnastici je vrlo težak, treninzi naporni, koliko god se u najmlađim uzrastima sve još čini kao igra.
„Samo zagrijavanje za trening traje sat, sat i pol. U mnogim sportovima toliko traje cijeli trening. Radimo prvo manje selekcijske grupe, vježbamo koreografiju bez rekvizita, učimo osnovne elemente. Zatim krećemo s prvim rekvizitom, to je vijača, zbog preskoka, kondicije… Kasnije, s pet, šest godina uvodimo loptu i obruč, curicama su to bliski rekviziti. Tek u juniorskoj kategoriji radi se na koreografiji s čunjevima, u seniorskoj s trakama…“
No, karijera u ritmičkoj gimnastici, u Hrvatskoj najčešće traje do – odlaska na fakultet.
„Tad su već seniorke, kad završe srednju školu, a cure žele nešto i zaraditi jer u našem sportu to ne mogu. S druge strane, ni tijelo im više ne dozvoljava amplitude, fleksibilnost kakvu su imale kao mlađe… No, ima i tu iznimki, skidam kapu Lani Sambol, koja je već druga, treća godina fakulteta, a i dalje je reprezentativka. I ja sam trenirala do prve godine fakulteta i jako je malo seniorki koje dulje traju.“
Hrvatska je na svjetskoj karti ritmičke gimnastike, kaže trenerica Novosel, po kvaliteti u drugoj polovici.
„Jako se teško probiti u individualnom natjecanju. Grupne vježbe ne radi puno država i zato smo mi krenule s time. Ali, to su sad ‘nanjušile’ i druge države i pojačava se konkurencija. Sigurno je da bolje zvuči da se u grupnoj vježbi sedmi na Svjetskom kupu, nego 50. u individualnom natjecanju.“
Bit će potrebno puno toga da Hrvatska jednog dana dobije predstavnicu na Olimpijskim igrama u ritmičkoj gimnastici.
„Dosta je teško jer se cure moraju na velikim natjecanjima kroz višeboj izboriti za OI. Nerealno je očekivati da će biti među prve tri u jednom rekvizitu, dakle moraju ići kroz višeboj.“
A ti rekviziti kod ritmičarki su – obruč, lopta, čunj i traka.
Foto: Klub ritmičke gimnastike Leda
U Hrvatskoj ima dvadesetak klubova ritmičke gimnastike, a u Zagrebu ih djeluje četiri, to su Leda, Aura, Maksimir i Zagreb. I hrvatska ritmička gimnastika znala je posegnuti za stranim trenerima koji dolaze iz zemalja gdje je taj sport puno razvijeniji nego kod nas.
„Dosta smo surađivali s bugarskim trenericama, koje su dolazile po dva, tri mjeseca, čak i na cijelu godinu, ali to nas je dosta financijski opterećivalo. Težimo suradnji, međutim postoje razlike u mentalitetu. Mogu doći i strani treneri, ali oni su naučeni na drugačiji pristup. Njihove sportašice, u Bugarskoj, Ukrajini, Rusiji, zemljama gdje je taj sport jako razvijen, treniraju po osam, devet sati dnevno, kod nas je ipak drugačije. Rijetko koje dijete, ne radi se tu o talentu, ima mentalnu snagu trenirati dva puta dnevno po više sati. Ritmička gimnastika je detaljan, težak sport, kompleksan.“
Ritmičke gimnastičarke u Zagrebu treniraju na različitim lokacijama. U gimnastičkom centru Lučko, primjerice, imaju odlične uvjete.
„Tamo možemo trenirati i ujutro, kad cure imaju popodne školu, a uoči natjecanja treniramo dva puta dnevno.“
Ritmička gimnastika je sport od kojeg se ne može živjeti, a većinu toga mladim sportašicama financiraju – roditelji.
„Najviše toga, barem na nižim razinama, pokrivaju roditelji, od članarine, natjecanja, dresova ili kostima. Samo jedan kostim za natjecanja košta barem 300, 400 eura. Za svaku koreografiju, za svaki rekvizit morate imati po jedan kostim. Djeca brzo i prerastu dresove. Tu su i polovinke, štitnici, dodatna pomagala, oprema, troškovi odlaska na natjecanje, to sve plaćaju roditelji. U našem klubu Leda, seniorke su oslobođene kotizacije za natjecanje, djelomično plaćaju članarinu. Klub pomaže za neka natjecanja. Što se tiče sponzorstava, najviše se tu radi o poznanstvima roditelja. Pomaže i Grad Zagreb, kroz plaću jednog trenera, a dobivamo 30 do 40 posto sredstava za korištenje dvorana. Ostalo plaća klub. Savez financira nastupe reprezentativki.“
Sponzorima je zanimljiv Leda kup, koji se i ove godine održava od 15. do 17. ožujka u Dvorani II Doma sportova.
„Na međunarodnom turniru, okupit će se 350-400 natjecatelja, a naš klub Leda je domaćin. To nam je jedan od vrhunaca sezone.“
Inače, klub ritmičke gimnastike Leda okuplja 320 članica kluba u svim dobnim kategorijama.
„Treniramo na više lokacija u gradu, od Kineziološkog fakulteta gdje nam je baza i gdje je klub 1987. godine osnovala profesorica Jasenka Wolf Cvitak. Tu su još spomenuta dvorana u Lučkom, gimnazija u Utrinama te dvorane u osnovnim školama Cvjetno naselje, Dobriša Cesarić, Ivo Andrić, Alojzije Stepinac te teretana u centru Point.“
Ritmička gimnastika ostao je, nakon ulaska muškaraca u sinkronizirano plivanje, praktički jedini sport u kojemu se natječu samo žene. No, i to bi se moglo uskoro promijeniti.
„Prema građi tijela, prirodnije je da je to ženski sport. Vrlo rijetko ima muškaraca čak i na rukovodećim mjestima, evo mi sad imamo predsjednika kluba u Ledi. Što se tiče ritmičke gimnastike u svijetu, i muškarci su se počeli baviti ovim sportom, ima možda i desetak godina. Krenulo je lagano, modificirano, kao neki ‘mišung’, ali sad se sve više približavaju našim vježbama. No, nema ih još na velikim natjecanjima“, kaže Petra Novosel.
Izvor: HOO/Redaktura
