Digitalna transformacija u svijetu rada koja se pojavom COVID-19 samo ubrzala, donosi nekoliko izazova rodnoj ravnopravnosti. ICT sektor i STEM područja i dalje su dominantno muška zanimanja, a vrsta poslova koje obavljaju žene su donekle u većem riziku od zamjene s umjetnom inteligencijom, odnosno digitalnim uređajima. Postoje i brojni potencijali – od uklanjanja segregacije na tržištu do unaprjeđenja nekih poslova u kojem su dominantno zaposlene žene.
Kada govorimo o digitalnoj transformaciji rada, neizbježno je fokusirati se na rad putem online platformi. Takav rad, pokazuju podaci, prije svega reproducira, a ne umanjuje rodnu neravnopravnost.
Platformski rad reproducira već poznate nejednakosti na tržištu rada – rodnu segregaciju po poslovima i rodni jaz u plaćama, a zbog prirode platformskog rada koji se klasificira kao samozapošljavanje, koji je fragmentiran i iregularan, otežano se primjenjuje i europsko i nacionalno zakonodavstvo koje ima za cilj zaštitu radnika i radnica. Također, online ocjenjivanje obavljenog posla od strane naručitelja usluge, o kojem često ovisi i nastavak zaposlenja, može reflektirati rodne i rasne predrasude.
Uz to, iako fleksibilnost platformskog rada može pomoći ženama s djecom da uravnoteže poslovni i privatni život, nedostatak plaćenog roditeljskog dopusta i drugih mjera kojima je cilj uravnotežiti poslovno i privatno, platformski rad ne doprinosi ravnomjernoj podjeli neplaćenog kućanskog rada i skrbi.
Manjak raznolikosti u razvoju umjetne inteligencije prijetnja je ljudskim pravima i rodnoj ravnopravnosti
Kada govorimo o širim posljedicama digitalizacije na društvo, prvenstveno je fokus na izazove koje digitalizacije proizvodi za ljudska prava, rodno uvjetovano nasilje i pitanje skrbi. Umjetna inteligencija, uz sve potencijale koje nosi, smatra se i specifičnim izazovom za poštivanje ljudskih prava. Manjak rodne i rasne raznolikosti u razvoju umjetne inteligencije, bilo da se radi o kvaliteti podataka ili rodnoj raznolikosti programera/ki koji razvijaju umjetnu inteligenciju, predstavlja prijetnju očuvanju ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. Sve češća i obuhvatnija uporaba umjetne tehnologije zahtjeva njihovu etičku evaluaciju.
Uznapredovala digitalizacija nažalost utječe i na povećanje specifičnog oblika rodno uvjetovanog nasilja – rodno uvjetovano cyber-nasilje. Cyber nasilje se koristi za ušutkavanje ili za podrivanje autoriteta žena na pozicijama moći. Uz to, žene koje su zaposlene kroz platformski rad posebno su izložene tzv. informacijskoj asimetriji gdje korisnici platformi imaju velik broj informacija o radnici/ku (rod, dob, lokacija, fotografija), dok istovremeno ta radnica ima vrlo malo informacija o korisniku, a što ju stavlja u nepovoljan položaj.
Kada govorimo o plaćenoj skrbi za starije i nemoćne, digitalizacija se prije svega promatra kao prilika. Povećanjem životnog vijeka i potrebe za nekim oblikom skrbi u starijoj dobi, države uz pomoć digitalne tehnologije, tzv. assitive technology i gerontechnology, mogu promovirati neovisan život mnogih osoba starije životne dobi. Takvo uključivanje tehnologije u sustav skrbi za starije i nemoćne, donekle olakšava posao radnicima/ama zaposlenima u sektoru skrbi, sektoru u kojem su zaposlene većinom žene.
