Piše: Antonija Dujmović
Kada spomenemo rafting većina pomisli na avanturistički provod, adrenalinski spust po divljoj rijeci, dok je jako malo ljudi upućeno da je to i natjecateljski sport. U Hrvatskoj trenutno postoje četiri aktivna kluba koji se bave raftingom RK Matis (Varaždin), KKK Rastočki Mlinari (Slunj), RK Cetina (Slime) te Kanu klub Končar iz Zagreba – jedini sa ženskim rafting timom. Nakon prošlogodišnjeg uspješnog nastupa na Svjetskom prvenstvu u Bosni i Hercegovini, trenutna je želja našim raftingašicama nastupiti za Hrvatsku na Svjetskom kupu u Argentini. Razgovarale smo s najglasnijom u ovoj neustrašivoj ženskoj šestorci, Doroteom Kosovec.
„Jako smo motivirane za odlazak na Svjetski kup u raftingu u Argentini u studenome ove godine. Trenutno naporno treniramo, a usput radimo i na pokrivanju troškova našeg epskog putovanja. Nemamo svu opremu zato nam je cilj prvenstveno osigurati kvalitetna vesla pa onda i zrakoplovne karte”, s velikim nam žarom priča ova hrvatska reprezentativka.
Za ostvarenje njihovog velikog sna potrebne su im oko 2 tisuće eura po natjecateljici. Zato su pokrenule GoGetFunding kampanju Pošaljimo ove djevojke u Argentinu.
„Prošle smo godine krajem svibnja sudjelovale na Svjetskom prvenstvu u raftingu u Banjoj Luci. Puno nam je značila blizina natjecanja jer smo si samo tako mogle priuštiti sudjelovanje. Ostvarile smo zavidne rezultate u četiri discipline, SPRINT – 7. mjesto, H2H – 8. mjesto, SLALOM – 6. mjesto, SPUST – 8. mjesto. Ukupno smo 7. na svijetu, a 3. u Europi. Možda to nekome ne zvuči nimalo fascinantno, ali ako pogledate zemlje ispred nas Japan, Australija, SAD, Argentina, Češka, Slovačka gdje ekipe dolaze čak i s vlastitim kuharima, fizioterapeutima… onda je to zaista značajan rezultat”, s ponosom nam priča Kosovec.
Foto: privatni album
U ovoj postavi nastupale su i na državnim prvenstvima, maratonima (u Češkoj su ostvarile 5. mjesto u muškoj kategoriji) i kupovima gdje su i uvidjele svoje mogućnosti. Tako su počela sanjarenja o odlasku na njihovo prvo Svjetsko rafting prvenstvo.
„Zapele smo i odlučile da svoj godišnji odmor i svoja financijska sredstva iskoristimo za odlazak na Svjetsko prvenstvo. Kako se prvenstvo približavalo tako nam je postalo jasno koliko to financijski iziskuje – 200 dolara članstvo u IRF, kotizacija 600 eura, anti doping test 200 dolara, smještaj u Banja Luci, hrana, prijevoz… Kako nismo imale ni adekvatnu opremu koja je skupa došle smo na ideju da potražimo pomoć sponzora.”
Foto: privatni album
Kosovec ističe da su se prvo obratile Kajakaškom savezu sa zamolbom da im uskoče oko plaćanja članarine IRF-u, no da su odbijene s obrazloženjem da mogu biti sretne što im je uopće omogućen nastup na prvenstvu. Kaže, posebno ih smeta nejednak tretman jer savez financira muške ekipe vezano za smještaj, put, hranu, odjeću, kotizacije… No, ništa ih ne može obeshrabriti.
„Takav odgovor našeg saveza samo nam je dao još veću motivaciju. Kontaktirale smo tvrtku koja se bavi sportskom opremom Matis Outdoor koja nam je odmah uskočila s vrhunskom sportskom opremom, prslucima, kacigama, majicama. Hrvatski geološki institut dao nam je financijska sredstva, turistička agencija Go Explore Hrvatska opskrbila nas je s natjecateljskim majicama i ustupila kombi prema potrebi, a prijateljski klub KK Zagreb nam je ustupio svoja karbonska vesla. Naš matični klub KK Končar bio je maksimalna podrška u svakom pogledu, ne samo financijski, a članovi kluba, rekreativci su dodatno sakupljali financijska sredstva za nas, da imamo za put”, priča Kosovec o načinu kako su se snašle za nastup na SP-u u Bosni i Hercegovini.
Foto: privatni album
Unatoč svim nedaćama djevojke ustrajno treniranju. Preko tjedna, kada završe s poslom, treniraju na Jarunu ili na Savi ispod Hendrixovog mosta. Vikendom treniraju na stazi u Donjoj Dubravi, rijeci Kupi i Rastokama kada dozvoli vodostaj, a često idu i preko granice, u Sloveniju (Soča) i BiH (Vrbas). U početku su sve treninge obavljale pod vodstvom najiskusnije kolegice Albe, a potom se u priču volonterski uključio i trener Ead Bečirević. Ovaj bivši reprezentativac veslao je na prvom Svjetskom prvenstvu u raftingu za Hrvatsku 1997. u Zimbabveu na rijeci Zambezi, a već sljedeće godine i na SP-u u Costa Rici.
Foto: privatni album
S obzirom na to da su Končarice trenutno jedina ženska rafting ekipa u Hrvtaskoj, želja im je privući više djevojaka u ovaj uzbudljivi sport. Zato s dolaskom proljeća pokreću i školicu raftinga.
„Općenito je jako malo žena u sportu na divljim vodama, pa s organiziranjem školice ‘gađamo’ period kada priroda procvjeta i bude više sunca. Da nam se što više djevojaka zaljubi u rafting kada ga isproba”, otkriva nam ovu malu tajnu naša sugovornica prisjećajući se svojih rafting početaka.
„Za vrijeme petrinjskog potresa tijekom volontiranja Alba i Ana Marija i još nekolicina cura došle su na ideju o sastavljanju ženskog rafting tima unutar KK Končar. Ja sam nakon raspada ženskog rafting tima u Varaždinu htjela ostati na divljim vodama pa sam se upisala u školu kajaka u KK Končar. Tu sam upoznala našu svestranu trenericu Albu i priključila se rafting timu.”
U međuvremenu je proteklo dosta divlje vode koju su ove djevojke svladavale i sada su spremne braniti boje Hrvatske na velikim natjecanjima.
„Iskreno se nadamo i veselimo Svjetskom kupu u Argentini jer vjerujemo da u ovom sastavu zaista možemo ostvariti dobar rezultat. Rafting je sjajan sport, nažalost kod nas u njemu nedostaje žena. Naš nastup u Argentini možda je baš dobra prilika da mijenjamo stvari i pokažemo ženama da treba sanjati velike snove”, zaključuje na kraju ova članica ženske ekipe KK Končar.
Foto: privatni album
Tko su članice jedinog ženskog rafting tima u Hrvatskoj?
Alba Zoe Gržin kapetanica i trenerica: reprezentativna Hrvatska kanuistica koja je ostvarila zavidne rezultate na svjetskim i europskim prvenstvima. Jedina ženska članica koja je trenirala C1 spust od malih nogu. Osim što vesla pripravnica je HGSS-a. Više puta sudjelovala na natjecanju Neretvanskih lađa gdje osvaja zlatne i srebrne medalje.
Ana Marija Bunić: iako je po zanimanju socijalni pedagog ona se bavi avanturističkim turizmom. Natjecateljskim raftingom bavi se zadnjih osam godina (s malim prekidima), a počeci su bili na rijeci Dravi u Varaždinu, ali ju je život odveo u glavni grad. „ Lijeva kontra“ Končara putovala je u kombiju po svijetu, volontirala u Africi, a trenutno uz posao, treniranje, uspijeva završavati razne edukacije.
Lea Sabolić: naizgled najnježnija teta u vrtiću ustvari je najneustrašivija članica tima kojoj nikad nije hladno. Lea je DJ na putovanjima ovih Končarica. „ Lijeva privleka“ osim treniranja raftinga hobi su joj biciklizam, planinarenje i kajak. Ona nađe vremena i za raznorazne tečajeve od gitare, znakovnog jezika do plesa.
Dorotea Kosovec: najglasnija je članica tima. Iako je radila u bolnici uspjela je uskladiti tempo treninga. Natjecateljskim raftingom bavi se zadnjih osam godina s malim prekidima, a počela je u Varaždinu, na rijeci Dravi zajedno sa Ana Marijom, ali unazad četiri godine život ju je odveo u Veliku Goricu. Osim raftingom „desna privleka“ bavi se kajakom, ronjenjem, plivanjem, planinarenjem, bicikliranjem. Bila je dio ekspedicije koja je krenula preveslati Jadran od Prevlake prema Savudriji, sudjelovala je i u natjecanju lađa na Neretvi gdje su pale dvije srebrne medalje.
Andrea Šalinović: za nju možemo reći: žena, majka, kraljica. Uz treniranje uspijeva i studirati. Osim raftingom, bavi se i kajakarenjem, planinarenjem, trčanjem.
Vlatka Rado: najnovija članica KK Končar. Dalmatinka koju je život odveo u Zagreb, radi u bolnici, ali uspijeva uskladiti sve obaveze i posvetiti se treniranju.
Odlazak hrvatskih reprezentativki na Svjetski kup u raftingu u Argentini možete podržati OVDJE.
