Piše: Antonija Dujmović
Švicarsku mnogi ističu kao uzor kada govore o gospodarskom blagostanju ili uređenosti države. Zato ju je možda dobro izdvojiti kao primjer koji ukazuje kako ravnopravnost spolova nije nužno povezana sa stupnjem ekonomske razvijenosti. Dovoljno je samo prisjetiti se da su žene u Švicarskoj tek 1971. godine dobile pravo glasa. Pedest godina kasnije, žene se u toj državi blagostanja i dalje moraju boriti za svoja prava (Frauenstreik 2019.) pa tako i za svoj dio medjiskog ‘kolača’.
Nedavno objavljeno istraživanje Sveučilišta u Zürichu pokazuje da su žene znatno manje prisutne u izvještavanju švicarskih medija – tek je svaka četvrta osoba o kojoj se izvještava ženskog spola. Prema ovoj studiji jaz među spolovima ujednačen je u medijima neovisno o njihovoj vrsti i govornom području kojem pripadaju. Jaz je najizraženiji u izvještajima iz područja sporta i gospodarstva, a najmanji u području kulture. Također, jaz među spolovima je manji kada se govori o privatnim stvarima nego kada su u fokusu profesionalne uloge.
Istraživački centar za javnost i društvo s ciriškog sveučilišta proveo je u suradnji s Institutom za komunikacijske znanosti i medijska istraživanja automatiziranu analizu sadržaja na 106 706 članaka u švicarskim online i tiskanim medijima.
Rezultati analize pokazuju da je između 2015. i 2020. godine broj članaka u kojima se spominju žene stagnirao na niskoj razini (prosječan udio žena iznosi 23%). Tek nešto veća vrijednost zabilježena je 2019. (25% udjela žena) što se povezuje sa štrajkom žena. Naime, tada su stotine tisuća žena izišle na ulice švicarskih gradova zahtijevajući ravnopravnost, jednake plaće za jednak rad, suzbijanje seksizma i seksualnog nasilja. Ovaj je događaj izravno utjecao na povećanje medijske zastupljenosti žena te godine.
Nadalje, analiza je otkrila da gotovo ne postoji razlika u zastupljenosti žena u medijima u odnosu na jezičnu regiju (23%-24%) ili vrstu medija (22% u tiskanim novinama i 26% na internetskim portalima radija i televizija okupljenima oko krovne organizacije SRG).
No, pokazalo se kako medijska zastupljenost žena uvelike ovisi o temi. Najmanji udio žena je u sportu (13% žena) i poslovnim vijestima (17% žena). Njihov je udio najveći u temama u kojima se opisuju iskustva i emocije pojedinaca (31%) te u temama iz područja kulture (27%). U izvještajima o politici udio žena iznosi prosječnih 23%. Na primjerima tematski profiliranih medija najbolje se uočava izraženost jaza među spolovima.
Na zastupljenost žena u informativnim medijima utječe i format sadržaja. Istraživanje je pokazalo kako je udio žena u izvještavanju dvostruko veći kada članke pišu novinari/ke u odnosu na obrade temeljene na agencijskim izvješćima. To se podudara sa saznanjem da su žene prisutnije u formatima usmjerenima na osobu nego u izvješćima i priopćenjima.
Autori su proveli i dubinsku analizu konteksta u kojem se izvještava o ženama 2020. Pokazalo se da je manje vjerojatno da će žene biti prikazane u profesionalnom i javnom kontekstu od muškaraca (24% udjela žena, 76% udjela muškaraca). No, kada se izvještava o privatnim pitanjima, jaz među spolovima je manje izražen premda muškarci i dalje dominiraju (33% žena, 67% muškaraca). Žene su podzastupljene i na određenim pozicijama u medijskoj struci. Samo oko 21% svih glasnogovornika/ca i 23% svih stručnjaka/inja za medijsko izvještavanje su žene. Žene su posebno nedovoljno zastupljene na pozicijama odlučivanja.
Ova temeljita švicarska studija dobrim se dijelom podudara sa sličnim istraživanjima koja su provedena među članicama Europske unije. Na njima se temelje postojeći dokumenti za unaprjeđenje medijske vidljivosti žena u medijima i poboljšanje položaja žena u medijskoj struci. Studija Sveučilišta u Zürichu naglašava kako je osobito za demokraciju važno omogućiti da sve društvene skupine svojim glasom pridonose javnom diskursu, a njezin poučak primjenjiv je na sve zemlje.
“Izražena nedovoljna zastupljenost žena u švicarskim medijima rezultat je postojećih društvenih struktura i novinarskih praksi. Mediji su pozvani da osiguraju uravnoteženije izvještavanje u budućnosti, da omoguće ženama da iznesu svoje mišljenje kao stručnjakinje, glasnogovornice i menadžerice, te na taj način doprinesu smanjenju društvenih nejednakosti”, zaključila je voditeljica studije Lisa Schwaiger iz Istraživačkog centra za javnost i društvo.
