Vjerojatno slučaj Maje Lesar nije prvi, ali je zacijelo najsvježiji dokaz da protiv bahatih poslodavaca ima lijeka i u zemlji Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
Naime, na samom početku ove godine, 4. siječnja, varaždinski područni ured Državnog inspektorata, odnosno tamošnja Služba za nadzor radnih odnosa, jednoj je lokalnoj tvrtki odrezao kaznu od 31 tisuću kuna, a odgovornu osobu u tome poduzeću kaznio s četiri tisuće kuna zato što je, tijekom razgovora za zapošljavanje, Maji Lesar bio postavljen niz nedopuštenih pitanja.
Da stvar zvuči još bolje, ovu je odluku Državni inspektorat donio niti dva i pol mjeseca od zaprimanja prijave nesuđene asistentice direktora rečene tvrtke.
“Na razgovoru za posao upitana sam za koga glasam, tko mi je otac i imam li djece, odnosno planiram li roditi”, objavila je Maja Lesar, donedavno freelance fotografkinja, na svome Facebook profilu.
“Nakon tih i takvih pitanja obratila sam se inspekciji rada, determinirana i tužna. I zato je ovo jako bitno, bitno je za žene, za naš položaj u društvu, u 21. stoljeću u zemlji koja je u Europskoj uniji, u zemlji koja tvrdi da je tolerantna, zemlji u kojoj se ismijavaju žene, zemlji u kojoj su na većini radnih mjesta žene plaćene manje od muškaraca s jednakim stupnjem obrazovanja i jednakim godinama staža. Mislim da je ovo važno kako bi se potaknulo, posebice ženski dio javnosti da napokon reagira”, dodala je Maja Lesar za Slobodnu Dalmaciju.
“Prije toga intervjua, imala sam dva vrlo slična, a ovaj treći sam odlučila prijaviti. Stoga apeliram na sve žene kojima je nanesena slična nepravda, kojima su prekršena ljudska prava, bilo na razgovoru za posao, bilo na poslu, da prijave kršenje Zakona o radu Inspekciji rada jer dokle god budemo odmahivale rukom da ‘se tu ništa ne može učiniti’, dotle će biti mobinga, kršenja prava, omalovažavanja, diskriminacije, seksualnog uznemiravanja…”, poručila je Maja Lesar.
Dodaje kako se nada kako će konkretni poslodavac, premda neće zbog 35 tisuća kuna osiromašiti, ipak ubuduće voditi računa da postoje i pitanja koja kandidatima i kandidatkinjama za posao ne smije postaviti.
O čemu je konkretno riječ? Riječ je o odredbi Zakona o radu u kojoj izričito piše da “prilikom postupka odabira kandidata za radno mjesto – razgovor, testiranje, anketiranje i slično – i sklapanja ugovora o radu, kao i tijekom trajanja radnog odnosa, poslodavac ne smije tražiti od radnika podatke koji nisu u neposrednoj vezi s radnim odnosom”. Piše i da na nedopuštena pitanja kandidat ne mora odgovoriti.
Zakon kaže da ako poslodavac ipak postavi takvo pitanje, on čini prekršaj te mu se može izreći novčana kazna u iznosu od 31 do 60 tisuća kuna za pravnu osobu, odnosno od 4000 do 6000 kuna za fizičku osobu. Prekršaj postavljanja nedopuštenih pitanja, može se prijaviti nadležnoj državnoj inspekciji za područje rada.
Zakon o ravnopravnosti spolova te Zakon o suzbijanju diskriminacije također reguliraju dovođenja osoba u neravnopravan položaj na radnom mjestu, kao i prilikom zapošljavanja.
Zakoni ne navode taksativno koja su to nedopuštena pitanja tijekom razgovora za zapošljavanje, već je to, očito, prepušteno praksi.
Praksa, nažalost, pogotovo spram žena, nije bajna kao što bi, da je sreće i pravde, sugerirala odluka varaždinske inspekcije.
I pravobraniteljica za ravnopravnost spolova potvrđuje da žene i danas predstavljaju društvenu skupinu koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, trudnoće i materinstva te bračnog i obiteljskog statusa u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi.
“Najviše pritužbi zaprimamo u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti, što čini udio od 46,1 posto prijava”, kaže Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
Prituživale su se najčešće žene jer čine većinu nezaposlenih i koje se i dalje u manjoj mjeri zapošljavaju u odnosu na muškarce, koje čine većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, većinu podzastupljenih na visokim pozicijama poslovnog odlučivanja te onih koje nailaze na “stakleni strop”, nemaju jednake mogućnosti za napredovanje te imaju niže plaće i mirovine.
Jaz u plaćama je oko 12,7 posto i mirovinama 21,5 posto. Prema pritužbama građanki, životna dob i majčinstvo i nadalje ostaju glavni izazovi rodne diskriminacije žena na tržištu rada, dodaje Višnja Ljubičić.
Naime, iz izvješća pravobraniteljice za prethodnu godinu jasno proizlazi da su, usprkos proklamiranoj pronatalitetnoj politici u Hrvatskoj, pitanja o planiranju proširenja obitelji i planovi za sklapanje braka izrazito česta, pogotovo u privatnom sektoru.
I dakako – ta nedopuštena pitanja koja nemaju nikakve veze s poslom iz natječaja isključivo se postavljaju ženama, piše Slobodna Dalmacija.
