Pripremila: Antonija Dujmović
Dvije trećine pritužbi koje pristižu institutu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova odnose se na žene suočene s diskriminacijom temeljem spola, trudnoće i materinstva te bračnog i obiteljskog statusa u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi – ističe se u Izvješću Pravobraniteljice o radu za 2019. upućenom Saboru. Tijekom protekle godine obrađeno je ukupno 1 719 predmeta koji potvrđuju ovakav višegodišnji trend.
Iz zaključnog razmatranja Pravobraniteljice izdvojili smo dijelove iz kojih se iščitavaju najveći problemi žena u hrvatskom društvu ali ujedno i smjer kojim bi trebalo ići u cilju njihova rješavanja. Ovdje su zapažanja Pravobraniteljice u protekloj godini, a odnose se na reproduktivna prava, rodno uvjetovano nasilje u sportu, nasilje u obitelji, prijave spolnog uznemiravanja, sliku žene u medijima te zastupljenost i položaj žena u politici i na tržištu rada.
ŽIVOTNA DOB I MAJČINSTVO GLAVNI IZAZOVI RODNE DISKRIMINACIJE NA TRŽIŠTU RADA
Najviše pritužbi zaprimamo u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti – što čini udio od 46,1%. Prituživale su se najčešće žene jer čine većinu nezaposlenih 55%, većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, većinu podzastupljenih na visokim pozicijama poslovnog odlučivanja te onih koje nailaze na „stakleni strop“ (14,4% u upravama i 21,4% u nadzornim odborima d.d., HANFA), nemaju jednake mogućnosti za napredovanje te imaju niže plaće i mirovine – jaz u plaćama oko 12,7% i mirovinama 21,5%.
Prema pritužbama građanki, životna dob i majčinstvo i nadalje ostaju glavni izazovi rodne diskriminacije žena na tržištu rada. Pravobraniteljica je nastavila ukazivati na činjenicu da očevi ne koriste u dovoljnoj mjeri pravo na rodiljni/roditeljski dopust, odnosno da prenose znatan dio svojeg prava na majke, kao i da je ravnoteža između poslovnog i privatnog života i dalje veliki problem za mnoge roditelje koji imaju obvezu skrbi prema djeci, što ima negativan učinak na zaposlenost žena, u nekim slučajevima njihovo potpuno isključivanje s tržišta rada, zbog čega je nužno razvijati dostupnost i kapacitiranost socijalnih usluga.
STRAH OD PRIJAVE SPOLNOG UZNEMIRAVANJA
Kao i u prethodnim izvještajnim razdobljima, a prema procjeni Pravobraniteljice na temelju iskustva rada na pritužbama građana/ki, briga o egzistenciji, odnosno gubitku posla u slučaju prijave, strah od društvene i poslovne stigme, nepovjerenje u rad institucija, dugotrajnost sudskog postupka (postupak se ne pokreće po službenoj dužnosti, već po prijedlogu žrtve) te nelagoda žrtve da svjedoči o načinu i prigodama spolnog uznemiravanja, predstavljaju razloge neprijavljivanja uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, odnosno odustanka od postupanja nakon podnošenja prijave. Zabilježeni trend u 2019., jest da su uz rast broja pritužbi, istovremeno rasle i brojke anonimnih ili posredničkih pritužbi.
NASILJE U OBITELJI
Vezano za slučajeve obiteljskog nasilja, žene su i dalje, u velikoj većini, žrtve nasilja u obitelji. Izvještajno razdoblje su ponovno obilježile zakonodavne izmjene. Da bi se doista postigla dubinska promjena te preokrenuli negativni trendovi, svi bi dionici, a posebice tijela koja se bave prevencijom nasilja i resocijalizacijom počinitelja, zatim državno odvjetništvo, pravosuđe, ali i mediji, političari/političarke i obrazovni sustav, trebali svoja postupanja i djelovanja prilagoditi najboljim međunarodnim praksama suzbijanja nasilja prema ženama i nasilja u obitelji.
To prvenstveno znači osiguranje učinkovitih preventivnih mehanizama, nultu toleranciju na nasilje, posebice kroz penalnu politiku i pravosuđe, osiguranje kontinuirane i sustavne izobrazbe stručnih osoba, kao i uvođenje redovitih treninga i edukacija te dugotrajna i obvezatna resocijalizacija počinitelja. Uz obiteljsko nasilje, žrtve partnerskog nasilja još uvijek nemaju odgovarajuću pravnu zaštitu, stoga treba žurno potražiti bolja zakonodavna rješenja.
GRAĐANI KRITIČNIJI PREMA SEKSIZMU, POBOLJŠANJE U MEDIJSKOM IZVJEŠTAVANJU
Pritužbe na medijske sadržaje ukazuju na to da građani i građanke sve više kritički promišljaju o načinu prikazivanja žena i muškaraca u javnom prostoru te da su sve kritičniji prema objektivizaciji ženskog tijela u reklamama, seksizmu u izjavama javnih osoba te načinu na koji se prikazuju žene u politici. S druge strane, možemo zaključiti da je općenito došlo do značajnijih poboljšanja u medijskom izvještavanju o nasilju prema ženama i femicidu u odnosu na isto u razdoblju 2012.- 2016., a sukladno Smjernicama Medijskog kodeksa.
PODZASTUPLJENOST ŽENA U POLITICI
Pravobraniteljica podsjeća da su žene znatno podzastupljene na svim razinama političke participacije, stoga promicanje načela ravnopravnosti spolova i dalje ostaje izazov za sudjelovanje žena u tijelima političke moći. Kao pozitivan pokazatelj u smislu načela ravnopravnosti spolova treba istaknuti da je na Europarlamentarnim izborima nastavljen trend relativno spolno uravnoteženog udjela izabranih članica i članova. Tako će Republiku Hrvatsku u Europskom parlamentu i nadalje predstavljati oba spola u udjelu koji nije manji od 40%.
REPRODUKTIVNA PRAVA
Vezano za reproduktivna prava, ove godine se u fokusu javnosti i struke pojavio problem nedostatka ginekoloških timova i preopterećenosti postojećeg sustava zdravstvene zaštite te visok postotak zdravstvenih djelatnika/ca koji su u prizivu savjesti, zbog čega sve ovlaštene zdravstvene ustanove nisu u mogućnosti pružati zdravstvenu uslugu prekida trudnoće. Novi zakon, kojim se regulira pravo žene na slobodno odlučivanje o rađanju djece i prekidu trudnoće, još uvijek nije donesen.
RODNO UTEMELJENO NASILJE U SPORTU
Godinu su obilježile aktivnosti usmjerene na suzbijanje rodno utemeljenog nasilja u sportu, s naglaskom na seksualno nasilje. To je tema kojoj se do sada nije pridavala odgovarajuća pažnja, pa ju je stoga važno dovesti u fokus javnosti i struke. Indikacije o pojavnostima različitih oblika nasilja postoje, međutim informacije o incidentnim situacijama u pravilu se zadržavaju na mikro-razini u okvirima sportskih klubova, uz rijetko procesuiranje kažnjivih oblika ponašanja. Na taj problem potrebno je dosljedno ukazivati, poticati sportašice i sportaše da reagiraju na nasilje, ako su mu izloženi, te da se oslobode straha od ugroze sportske karijere ako prijave počinitelja.
Pravobraniteljica je uputila državnim tijelima, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, drugim tijelima s javnim ovlastima, medijima, te drugim pravnim i fizičkim osobama ukupno 293 pisane preporuke, 160 upozorenja i 131 prijedlog; sumnju na počinjenje kaznenog djela prijavila je nadležnom državnom odvjetništvu u 5 slučaja, a na prekršajno djelo u 1 slučaju. Zadržao se trend uvažavanja njezinih odluka u potpunosti, u visokih 89,3% slučajeva – stoji u Izvješću o radu Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova za 2019.
