Piše: Ivana Perković Rosan
Anesteziologinja Sanja Ćosić iskreno je na Facebooku progovorila o problemu u hrvatskom zdravstvu s kojim se suočavaju neki terminalni bolesnici: umiranju u bolovima. Javnim iznošenjem teških privatnih iskustava dovela je u žižu interesa medija ovu temu o kojoj se malo priča. O toj temi, ali i o problemu manjka anesteziologa/inja u Hrvatskoj, kao i o tome zašto se nekada anesteziologija smatrala ženskim poslom razgovarale smo s predsjednicom Hrvatskog društva za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, profesoricom Višnjom Ivančan.
‘Nema zaista potrebe da danas bolesnici umiru u bolovima, postoji paleta lijekova i naprave kojima možemo bolesnicima davati adekvatnu dozu, koja će ako ne posve ublažiti bol, onda tu bol učiniti podnošljivom. Problem je u manjim bolnicama jer nemaju dovoljan broj anesteziologa. Oni imaju dežurnog anesteziologa za salu i dežurnog anesteziologa za intenzivnu njegu. Terminalni bolesnici trebaju 24 satnu skrb, a za takvo nešto trebao bi još jedan anesteziolog u službi, jedno dežurstvo koje s jedne strane košta, a s druge strane nema dovoljan broj anesteziologa koji bi sve to pokrio’, istaknula je kardijalna anesteziologinja i profesorica Višnja Ivančan.
Prije dvije godine po medijima se pisalo o tome kako se zbog manjka anesteziologa/inja žene u mnogim rodilištima diljem Hrvatske nemaju mogućnost roditi uz epiduralnu anesteziju, odnosno ostvariti pravo na tzv. bezbolni porod. Ivančan objašnjava kako se taj problem nije riješio iz istog razloga koji je već naveden.
‘Nažalost nije se ništa promijenilo, zato bi još jedan anesteziolog bio ekstremno potreban upravo za takve stvari. Da taj dežurni obilazi pacijente koji trpe bol, za epiduralnu odnosno rodilje, za hitnu gastroskopiju i kolonoskopiju i slične situacije’, rekla je ustvrdivši i kako bi se za brigu oko terminalnih bolesnika trebalo uvesti tim anesteziologa i medicinske sestre. No, tu dolazi do puno kompleksnijeg problema.
‘Prije nekoliko godina u Jedinicama intenzivnog liječenja događao se ovaj problem: sestre odrade praksu tri godine nakon koje vrlo malo njih ostane na odjelu gdje su praksu odradile, dobiju ili premještaj na drugi odjel ili uopće ne dobiju posao u toj bolnici. Sestre koje su završile pripravnički staž trebale bi dobiti veću plaću, a bolnici je to preskupo, radije njih otpusti i primi nove pripravnice. I to je jedan od problema. Istovremeno postoje agencije koje traže školovan kadar i nude im posao u inozemstvu s primamljivim ponudama’, pojasnila je. Cijela ta situacija, dodaje, prelama se na ženama i to je jedan od razloga zašto se događa odlazak medicinskog osoblja u inozemstvo.
‘Problem je i to što sestre koje ostanu ne dobiju stalno radno mjesto i to im onemogućava dobivanje kredita. Te žene se boje zatrudnjeti jer strahuju da im neće produžiti ugovor, one ne mogu zasnovati obitelj i onda ljudi odlaze vani. Nije stvar čak ni plaće, nije sve u novcu, problem je u ovom odnosu. Na kraju se događa da mi školujemo vrlo kvalitetne sestre i liječnike koji odlaze jer nemaju životne uvjete’, naglasila je Ivančan. Činjenica je i da su baš anesteziolozi među najtraženijim stručnjacima i koji u inozemstvu imaju višestruko veće plaće nego u Hrvatskoj.
‘Anesteziolozi su ekstremno traženi. Liječnici iz Irske, Engleske, Njemačke, Španjolske odlaze u Ameriku i onda oni imaju potrebu za našim liječnicima i sestrama. A to se događa već dugi niz godina zbog toga što vrlo mali broj Amerikanaca studira medicinu jer je neisplativo. Kirurg postane pravi kirurg tek s 45, 50 godina i tek onda počinje pristojno zarađivati, do tad radi kao manijak za vrlo malo novaca’, ističe Ivančan koja dodaje kako se već i kod nas vidi manji interes za medicinski fakultet.
Anesteziologa, s druge strane, ima više nego ikada, no ni to, kako kaže, nije dovoljno jer se područje rada u zadnjih 20-30 godina jako proširilo. Sve više je i muškaraca u ovom zanimanju, koje je nekada bilo ‘ženski posao’.
‘Mi smo još uvijek zemlja s najvećim brojem ženskih anesteziologa iako se to zadnjih 10, 15 godina značajno promijenilo. Nekad je bilo pet posto muških, 95 posto žena, a sad možemo reći da ima 30 do 35 posto muških anesteziologa. Nekad su isključivo žene išle u anesteziju, to je bio ženski posao, jer ‘muški moraju biti kirurzi’. Prije desetak godina bila sam na kongresu kardijalne anestezije u Americi i bila sam jedina žena. Sve su bili muškarci zato što vam je najbolje plaćeni medicinski posao u Americi kardijalni anesteziolog, Amerikanci nisu blesavi, znaju točno zašto to rade i koliko im kardijalni anesteziolozi znače’, zaključila je.
