Piše: Antonija Dujmović / Ženska soba
S ciljem provedbe cjelovite analize o položaju i pravima žrtava kaznenih djela u hrvatskom kaznenopravnom sustavu Ženska soba provela je istraživanje čiji su rezultati objavljeni u publikaciji „Žrtve kaznenih djela u hrvatskom kaznenopravnom sustavu – rezultati istraživanja i iskustva iz prakse“.
Riječ je o sveobuhvatnom istraživanju koje obuhvaća sedam analiza i u kojem je sudjelovalo 177 sudionika/ca iz redova policije, državnog odvjetništva, sudstva, službi za podršku te žrtava (42 osobe) čija se većina prijava odnosi na kaznena djela protiv spolne slobode i nasilja u obitelji.
Tijekom 2022. Mreži podrške i suradnje koju čini desetak organizacija obratilo se 47 posto više korisnika i korisnica u odnosu na prethodnu godinu. Anamaria Drožđan-Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe, istaknula je da je zahvaljujući kontinuiranom radu na širenju informacija o dostupnosti sustava za podršku, edukaciji, provođenju javnih i zagovaračkih aktivnosti prema nadležnim tijelima Mreža sve više prepoznata kao subjekt kojem se može obratiti za pomoć.
“Postali smo vidljiviji jer smo ulagali u različite kanale komuniciranja. Trebalo je neko vrijeme da nas prihvate i institucije kao dio sustava za podršku. U konačnici je nastala sinergija i zato nam se sve više osoba obraća za pomoć”, kazala je pravnica Ženske sobe na okruglom stolu koji je na ovu temu okupio pravne stručnjake i stručnjakinje u povodu obilježavanja Europskog dana žrtava kaznenih djela, 22. veljače.
Najveći broj žrtava kaznenih djela (preko 80 posto) koje su im se obratile za pomoć su žene. Jednako tako osobe koje su se odazvale istraživanju iz redova sudstva, policije, državnog odvjetništva pretežito su žene. Kao problem u provođenju istraživanja pokazao se slab odaziv sudionika/ca iz redova sudaca i sutkinja.
Droždan-Kranjčec je istaknula da istraživanje ukazuje na određeni jaz u percepciji između predstavnika/ca institucija i žrtava kaznenih djela s druge strane.
“Disproporcija najviše postoji u jasnoći, brzini i pravodobnosti davanja informacija. A tu je i pitanje samokritičnosti, pravnici/ce smatraju kako govore razumljivim jezikom dok žrtve kao pravni laici to ne doživljavaju baš tako. Nužno je poraditi na kvalitetnijoj komunikaciji”, kazala je pravnica Ženske sobe.
Voditeljica pravnog tima Ženske sobe Anamaria Drožđan-Kranjčec, izv. prof. dr. sc. Zoran Burić i prof. dr. sc. Elizabeta Ivičević Karas s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
KLJUČNI POKAZATELJI PROVEDENIH ISTRAŽIVANJA
Prema odredbama zakona sud, državno odvjetništvo i policija dužni su žrtvu kaznenog djela na razumljiv način obavijestiti o pravima koje ima u kaznenom postupku.
• Od ukupnog broja žrtava kaznenih djela koje su sudjelovale u istraživanju, 17% nije nikada od policije dobilo uputu o svojim pravima, kao od prve institucije u kaznenom postupku, kojoj su se obratile.
• Samo trećina policijskih službenika∕ca (33%), nešto manje od polovice državnih odvjetnika∕ca (43%) te oko dvije trećine sudaca∕tkinja (68%) koji su sudjelovali u istraživanju smatra da su upute o pravima za žrtve u potpunosti jasne, što ukazuje na mogućnost da se upute učine jasnijima.
• Većini žrtva koje su sudjelovale u istraživanju najrazumljivija komunikacija o njihovim pravima je bila na sudovima, a najnerazumljivija im je bila komunikacija na policiji.
Žrtve kaznenih djela imaju pravo na dostupan, povjerljiv i besplatan pristup službama za podršku. Na to pravo ih institucije trebaju uputiti.
• Iako predstavnici/e nadležnih tijela u visokom postotku navode da uvijek žrtve upućuju na službe za podršku (policija 88%, državno odvjetništvo 69%, sud 80%), žrtve kaznenih djela koje su sudjelovale u istraživanju ukazuju na znatno nižu razinu upućivanja na službe za podršku. Od policije je na službe za podršku upućeno 74% žrtava kaznenih djela, od strane državnog odvjetništva 29%, a za sud su podaci zabrinjavajući jer je samo 15% žrtava KD-a navelo da je upućeno na službe za podršku od strane suda.
U odnosu na postojanje dovoljnog broja uređaja za ispitivanje žrtava putem audio-video uređaja podaci nisu zadovoljavajući.
• Iako velika većina predstavnika/ca sudova koji su sudjelovali u istraživanju (88%) navodi da na njihovom sudu postoji tehnička oprema za ispitivanje žrtava putem audio-video uređaja, samo njih 77% navodi da je oprema odgovarajuća i ispravna. Većina navodi da imaju po jedan uređaj (68%) i da im to nije dovoljan broj uređaja za rad.
Za žrtve kaznenih djela izuzetno je važno da se na hodniku suda ne susretnu s okrivljenikom. I međunarodni dokumenti (Direktiva 2012/29/EU) ukazuju na dužnost države da poduzme sve potrebno da se izbjegnu ti kontakti.
• Većina predstavnika∕ca sudova (60%) koji su sudjelovali u istraživanju navodi da dolazi do susreta žrtve i okrivljenika na hodnicima sudova.
• Samo 33% predstavnika∕ca sudova navodi da na njihovim sudovima postoje posebne prostorije∕čekaonice za punoljetne žrtve kaznenih djela.
Svi dobiveni podaci u okviru analize primjene Zakona o novčanoj naknadi žrtvama kaznenih djela i kompenzacije žrtvama ukazuju na nedostatke tog zakona i sustava.
• Prema dobivenim podacima od strane Ministarstva pravosuđa i uprave RH od 2013. godine do 8. travnja 2022. godine podneseno je samo 349 takvih zahtjeva, usvojeno ili djelomično usvojeno je samo njih 77, a žrtvama kaznenih djela je isplaćen iznos od 529.457,66 kuna.
ŠTO ŽRTVE KAZNENIH DJELA PORUČUJU
„Da sve ide brže, sve dugo traje, moraš stalno tražiti odgovore i zvati okolo. Trebalo i sve ići brže.“
„Što mi je trebalo? Pravda. Ništa nije išlo kako treba, svuda su mi posvećivali malo vremena kao žrtvi, npr. na sudu ukupno 5 minuta. Puno je nelogičnih stvari. Stalno vraćaju nešto, policija, državno odvjetništvo, jedni na druge, a ti ne dobivaš nikakve informacije i ništa ne znaš i nema smisla. Nešto tu nije uredu prema žrtvama, nema logike.“
„…da nisam morala ići svjedočiti na sud! Tamo sam srela počinitelja, sjedila sam iza njega i to je bilo užasno! A nisu mi dali audio-video link. I na policiju sam morala ići tri puta, prijaviti, pa popisivati zapisnike, pa još jednom, da me detaljnije ispitaju…“
„Ja sam se iznenadila koliko sustav pomaže ženama, da sam znala i ranije bih prijavila i izašla iz nasilja. Posebno policija. Stvarno me zaštitila i pomogla mi. Jako sam se iznenadila koliko me zakon zaštitio.“
„Državna odvjetnica mi je jedina bila podrška i uz mene i upućivala me, kroz sve me vodila… Jedino me ona slušala na početku i gurala naprijed.“
