Piše: prof. emerita Smiljana Leinert Novosel
Nakon dvadeset godina, kancelarka Angela Merkel odlazi iz službene politike. Reakcije na njenu političku mirovinu moguće je prepoznati kao žaljenje i zabrinutost zbog odlaska izrazito snažne političke osobnosti koja je kreirala ili sukreirala ključne europske procese posljednjih desetljeća a time i one svjetske. Kažu da ispod hrasta ne rastu nova stabla… Može li se uskoro očekivati netko uspješan na njenoj poziciji a pogotovo žena?
Bilo ih je u prošlosti izrazito malo, stoga pamtimo samo neke: Kleopatra, kraljica Elizabeta I, Katarina Velika Ruska, kraljica Viktorija, zatim, Evita Peron, Golda Meir, Sirimavo Bandaranaike, Indira Gandhi, Margaret Tacher, Cory Aqino, Gro Harlem Bruntland, Vigdis Finnbogadottir, Benazir Butho, Takako Doi… Budući ni danas nema žena u politici proporcionalno udjelu u stanovništvu ili recimo zaposlenosti, uz značajne razlike među zemljama i kontinentima, kancelarka Angela Merkl zaslužuje posebnu pozornost.
Moguće ju je analizirati kroz odgovor na pitanje kako se, kao žena, dolazi na vrh, na najviše političke funkcije ali i odgovor na pitanje koliko joj je u javnoj komunikaciji pomogao njen specifičan komunikacijski stil. Istraživanja pokazuju (Leinert Novosel, 1990.) da je za postizanje uspjeha potrebno imati određenu osobnost, sklonost aktivizmu bilo koje vrste pa i onom političkom te poticajnu obiteljsku socijalizaciju, posebice onu političku. Biografi kancelarke gotovo u potpunosti potvrđuju ovu tezu. Nadalje, istraživanja pokazuju da vanjski čimbenici kao što su krize u stranci, ekonomske krize u zemlji te ostale društvene nepogode znaju biti povod da se stranačka vodstva odlučuju „pokušati ići dalje“ uključivanjem žena na istaknute pozicije što se sve potvrdilo i u životopisu Angele Merkl.
Što se komunikacije tiče, a podsjetimo se da uspješan političar/ka ne mogu to postati bez odgovarajuće komunikacije, Angelu Merkel je moguće analizirati kroz ključna komunikacijska načela. Što je tipično za njenu komunikaciju? Ona ne pokazuje direktno svoje emocije, što govori da kontrolira komunikaciju i vješto njome upravlja; gotovo uvijek diskutira o kriznim situacijama kao prilici da se postigne nešto bolje – koristi, dakle, pozitivan kut promatranja; fleksibilna je u diskusiji – vodi računa o perspektivi druge strane; u teškim trenucima pokazuje snagu, preuzima odgovornost – „klizi“ u poziciju vodeće osobe; komunicira nenametljivo, koristeći se principom vođenja kroz služenje – otvorenost, bliskost, sličnost s ljudima, što je posebno prisutno kroz neverbalnu komunikaciju njenog odijevanja te njenim tipičnim položajem sklopnjenih ruku koje govore o predanosti i koncentraciji; ona ne daje lažna obećanja – iskreno, bez glume govori o svim temama, usmjeravajući diskusiju prema željenom cilju – jačanju uvjerljivosti i efikasnosti u komunikaciji. Svjesna da u politici uspjeh ovisi o osobnosti, ali i rezultatima, posebice kad ste dulje u politici, kumulirala je znanje i iskustvo, nastojeći da brigu za interese svoje države ugradi u one još značajnije, europske i svjetske budućnosti. Kao veliko umijeće komuniciranja potrebno je podsjetiti na njeno priznavanje krivih ili manje dobrih poteza, što nikada nije naštetilo njenom imidžu već ga je „nadogradilo“ pokazavši da su pojedinci na pozicijama moći ipak samo ljudi.
Uspjesi je nisu udaljili od ljudi i uvijek ih je nastojala podijeliti s drugima, što također spada u efikasne komunikacijske metode pojačavanja popularnosti. Njen najčešći nadimak, Mutti, slikovito govori o tome da su je ljudi doživljavali kao autoritet i osobu koja brine o drugima i na koju se oni mogu osloniti. Kada je netko toliko dugo na vlasti, na „krovu“ europske politike, manje mu se uspješni koraci mogu oprostiti. Oni veliki, pozitivni, ostaju usko povezani uz rijetke liderice kao što je Angela Merkel.
Iako je tek krajem mandata priznala da je feministkinja, učinila je krupne korake u promjeni načina na koji se percipiraju žene u javnosti, posebice na najvišim pozicijama političke moći.
Naslovna fotografija: Wikimedia Commons
