Piše: Ivana Perković Rosan
Izvanredna profesorica dr. sc. Ana Maričić i docentica dr. sc. Iva Kolenković Močilac s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta zadnje tri godine provode europski projekt ENGIE kojemu je cilj poticanje djevojaka na studije geoznanosti i srodnih inženjerskih disciplina. U projektu sudjeluju 22 zemlje, 26 europske institucije te tri sveučilišta. Glavni cilj jest u ovom području znanosti i inženjerstva, u kojem još prevladavaju muškarci, povećati broj žena i time poboljšati efikasnost timova.
U sklopu projekta ENGIE Maričić i Kolenković Močilac održale su brojne radionice, predavanja, webinare, izlete i posjete školama, a nedavno su boravile i na konferenciji u Bruxellesu. A kako ističu, aktivnosti planirane u sklopu projekta su dobro prihvaćene od strane mladih.
‘ENGIE projekt je pokrenut upravo jer postoji značajna neravnoteža rodne zastupljenosti u geoznanostima i geološkom inženjerstvu te srodnim disciplinama, prvenstveno rudarstvu, a posebno u sektoru istraživanja i vađenja mineralnih sirovina. S druge strane dokazano je da su rodno uravnoteženi timovi efikasniji. Moramo naglasiti da primjećujemo pomake vezane za povećanje broja studentica i zaposlenica na našem fakultetu. Od ukupno 82 zaposlenika koji djeluju u domeni rudarstva, geologije te geološkog i naftnog inženjerstva, danas je zaposleno 36 posto zaposlenica. Također od ukupnog broja studenata na preddiplomskom i diplomskom studiju na svim smjerovima koji iznosi 568 ukupno je 248 studentica. Omjer studenata i studentica na studijima geološkog inženjerstva i geologije je već dugi niz godina uravnotežen, ali se u zadnje vrijeme uočava i blagi porast broja studentica na ostalim smjerovima te se nadamo da će se tako nastaviti i u budućnosti’, ustvrdile su ove znanstvenice koje su zajedno i studirale na RGNF-u.
Sudjelovanje s radionicom o ENGIE projektu na Noći istraživača u Splitu / Foto: privatni album
Ipak, glavni problem nije u malom broju žena koje studiraju geoznanosti, već u tome što ih ima manje na vodećim pozicijama. A, kako objašnjavaju, jedan od razloga za to je njihova veća opterećenost u obiteljskom životu.
‘Karijere u geoznanostima su specifične po tome što u velikoj mjeri obuhvaćaju terenski rad. Tradicionalna percepcija uloge žene kao prvenstveno majke i supruge, one koja „drži tri ugla kuće“ nije u skladu sa slikom žene koja, često neovisno o vremenskim prilikama, provodi cijeli dan ili više dana uzastopno provodeći terenska istraživanja, daleko od svoje obitelji, izazivajući i osude okoline. Neke naše kolegice odustale su od geologije, jer nakon završenog fakulteta shvate da žele komociju uredskog posla. Terenski rad zna biti fizički naporan, no s druge strane, djeluje kao ‘antistres terapija’, jer nas često vodi na neočekivano prekrasna mjesta. Glede brojnosti geoznanstvenica na visokim pozicijama u tvrtkama i institucijama, problem je sličan kao kod drugih zanimanja. Tijekom jedne radionice provedene s uspješnim geoznanstvenicama, ispostavilo se da je svaka od njih morala imati vidljivo bolje rezultate od muških kolega da bi bila izabrana na vodeću poziciju. S jedne strane, očekuje se da kao majka i supruga vodi brigu o obitelji, a s druge strane, izvrsni rezultati nužno proizlaze iz predanog rada, što znači i terenski rad i prekovremene sate. Osobito su se problematičnim za razvoj karijere pokazali porodiljni dopusti te bolovanja zbog dječjih bolesti. Nijedna od sudionica radionice nije izrazila žaljenje što je preuzela veću brigu za djecu u odnosu na partnera, sve su to učinile spremno, ali većina je priznala da im se to odrazilo na karijeru. S druge strane, karijera u geoznanostima i srodnim inženjerskim disciplinama, uz obitelj se može graditi samo ako postoji podrška partnera’, ispričale su.
No, nije sve tako crno. Naime, u Hrvatskoj su prema statistici žene u sektoru minerali i vađenje čak i bolje plaćene od muškaraca.
‘Zanimljivo da su u Hrvatskoj, prema Državnom zavodu za statistiku, u djelatnosti „rudarstvo i vađenje“ zaposlenice, iako ih je zaposleno značajnije manje, već niz godina bolje plaćene od svojih muških kolega. Od njih su jedino bolje plaćene zaposlenice u građevinarstvu,’ objasnile su.
Profesorica Ana Maričić i docentica Iva Kolenković Močilac, aktivnosti u sklopu projekta ENGIE / Foto: privatni album
Ispričale su i kako su upravo njihove radionice bile za mnoge mlade prvi susret s geologijom jer je ova znanost praktički marginalizirana u srednjoškolskom programu. No, kako kažu, i to se mijenja pa se geologija uvodi kao predmet u četvrtome razredu prirodoslovnih gimnazija. Što se tiče anketa koje su provodili u srednjim školama Ana i Iva otkrile su kako su veći interes za geoznanosti pokazale učenice i učenici koji u svojoj okolini imaju nekoga tko se bavi geoznanostima.
‘Ono što nas je iznenadilo u rezultatima inicijalne ankete jest da su neki od nastavnika izrazili stavove da ne smatraju da bi se trebalo provoditi ikakve aktivnosti s ciljem povećanja zastupljenosti žena u geoznanostima, iako su bili svjesni njihove značajne podzastupljenosti. Time su zapravo priznali da podržavaju stereotipe prema kojima su poslovi u geoznanostima prikladni isključivo za muškarce’, ispričale su znanstvenice koje su nedavno u sklopu ENGIE projekta boravile na konferenciji u Bruxellesu gdje su bile prisutne i žene koje su na čelnim pozicijama vodećih institucija iz područja geologije, Karen Hanghøj, direktorica Britanskog geološkog instituta te Ruth Allington, predsjednica Londonskog geološkog društva.
Sudionici konferencije „Learning from the ground: Why geosciences matter for future generations“ koja se održala u Bruxellesu / Foto: privatni album
‘Hanghøj i Allington su govorile o važnosti geoznanosti u tehnološkom razvoju društva. Jedna od govornica bila je i profesorica Lena Abrahamsson, dekanica Fakulteta inženjerstva Tehničkog sveučilišta iz Luleå koja je govorila o nužnosti promjene percepcije žena u geoznanostima i srodnim inženjerskim strukama u društvu općenito, ali i u radnom okruženju, zaključile su.
