Piše: Ružica Ljubičić
Mnogi ljudi još uvijek imaju negativne konotacije prema borbi za ženska prava kao i svakom obliku aktivizma koji se bori protiv nasilja nad ženama, rodne diskriminacije i koji se zalaže na napredak žena u svim sferama javnog života. Feminizam neke ljude asocira na ogorčenost i negativnu žensku energiju. Stoga je važno objasniti da je feminizam zalaganje za rodnu ravnopravnost, za prosperitet žena i muškaraca, bez međusobne mržnje, diskriminacije i predrasuda.
Stvarno značenje feminizma
„Za mene feminizam znači svjetonazor, ideje, stil života, vječnu borbu protiv patrijarhata kao sustava, ideja te patrijarhalnih institucija, sestrinstvo, podršku ženskim reproduktivnim pravima i ženskim izborima, podršku svim ženama u nevoljama zato što su žene, zato što još nisu stekle ljudska prava ili su ta prava izgubile. Znači, naravno i edukaciju mladih naraštaja, čime se godinama bavim, znači i emancipaciju muškaraca i podršku onima koji shvaćaju da nema svijeta ravnopravnosti bez ravnopravnih muškaraca i žena“ – kaže prof. dr. sc. Branka Galić, sveučilišna profesorica, autorica velikog broja znanstvenih i stručnih radova koji obrađuju problematiku ženskog orodnjenog rada, seksističkog diskursa kao i žene kao drugotnosti, žene u patrijarhalnom ustroju društva. Profesorica Galić ističe da joj je važno kako utječe na svoje studentice i studente koji spoznaju emancipaciju, život kao i toksičnost patrijarhata.
Novinarka Snježana Pavić od 2017. ima kolumnu u Jutarnjem listu u kojoj daje kritički osvrt prema patrijarhatu i analizira područja ženskog života, zdravlja, karijere, reproduktivnih prava i ostalih izbora. Zanimljivo je da je Pavić prvih 20 godina svoje karijere bila anti-feministkinja – zbog stava da žena može sve, samo ako se duplo više potrudi. Priznaje da ju je pogodilo koliko se njenih dragih prijatelja našlo osobno pogođeno njenim pisanjem. No nije posustala i dalje ustrajno radi na aktivističkom angažmanu. „Ne znam je li to bilo 16. ožujka 2019. kad je inicijativa Spasi me okupila više tisuća ljudi u Zagrebu, ili kad sam jedne godine friško nakon prijeloma gležnja koračala u maršu za 8. mart. Obožavam odlučnost i samosvijest novih generacija djevojaka i žena spremnih organizirati se za svoja prava. Ta tako jednostavna, gotovo podrazumijevajuća stvar – ravnopravnost žena s muškarcima – traži radikalnu preobrazbu društva“ – ponosno govori.
Političarka i dugogodišnja aktivistica Rada Borić se prvi put deklarirala feministicom još daleke 1983. i to u Americi, kada je na Indiana University u Bloomingtonu bila na Fulbrightovoj stipendiji. „Na sveučilištu su već postojali Ženski studiji, naišla sam na jedno istraživanje o položaju žena na sveučilištu i pročitala rezultate istraživanja prema kojima su mnogi dekani i pročelnici smatrali da žene ne mogu biti predavačice na fakultetima već samo lektorice, jer da im nedostaju ‘vokalne sposobnosti’ i da ‘ne mogu dugo držati pažnju velikog broja studenata“ – prisjeća se. Borić nije mogla vjerovati pročitanome, zbog stereotipa koje su izgovarali pročelnici odjela i dekani i zbog perpetuiranja predrasuda prema ženama i njihovim sposobnostima. Njeno iskustvo je bilo drukčije, jer je bila predavačica na Sveučilištu u Helsinkiju, a i na Indiana University je glasno ‘držala pažnju’ velikog broja studenata.
Borić objašnjava što to znači deklarirati se kao feministica i što to znači živjeti feminizam djelima i svakodnevnom praksom. „Rekla bih da se ranije, u Zagrebu i Finskoj, nisam imala potrebe ‘deklarirati’, da je deklariranje tada bilo posljedica ljutnje i otpora. No, treba znati da se i danas žene s nelagodom ‘deklariraju’ feministkinjama. Često kažu: ‘nisam feministica, ali…’ A iza toga ‘ali’ slijedi da razumiju svoj položaj, da su ili samohrane majke, da prekarno rade, da su iskusile zlostavljanje na radnom mjestu, da razumiju što je to nasilje nad ženama i sl., ali se ograđuju od ‘identifikacije’. I kad osvijeste da je ‘stigmu’ feminizmu utisnuo patrijarhat kojemu ne odgovara ravnopravnost, jednostavnije se samoimenuju feministkinjama.” Dodaje da danas nema potrebu za deklariranjem jer je takvom doživljavaju po onome što zagovara i radi. Smatra da je feminizam propitivanje feminističke teorije, mijenjanje prakse, strastvena politika koja promiče prava žena i ravnopravnost te potpora ženama da ostvare svoje pune kapacitete.
Predrasude
U svakodnevnom feminističkom iskustvu neizostavne su negativne konotacije, mitovi, predrasude. Profesorica Galić otkriva da je doživjela svašta, ali da joj je najgore iskustvo bilo 2016. godina kad se suprotstavila integraciji FFZG-a i KBF-a. „Doživjela sam svakakve ad hominem uvrede, poniženja i seksizam na radnom mjestu od strane dekana i nekih ‘kolega’ te preko medija, sve na račun moga rada i sposobnosti, kako bi me se diskreditiralo u pokušajima političke transformacije fakulteta i crkvenih interesa koji su stajali iza toga.“ Dodaje da svaki patrijarhalni pokušaj napada na njen osobni integritet ili na njene stavove znači automatski otpor. „Ovisno, naravno, o situaciji i snazi tog napada, uvijek se postavim tako da se borim, ako ima smisla, a ako nema, kada se radi o pokušajima institucionalnih utjecaja i dezavuiranja, onda se povučem i radim svoje koliko mogu“ – govori profesorica.
„Susrela sam se idejom da mrzim muškarce, da želim biti muško i sl. Mene su te ideje nagnale da razmišljam odakle dolaze i čemu služe i sad imam stav da služe izbjegavanju neugodnih istina na koje feminizam upućuje, a najčešće je svima lakše da se guraju pod tepih, da se pitanja ne pitaju i da se pravimo da je sve normalno“ – kaže prof. dr. sc. Marijana Bijelić, osnivačica Radikalnog feminističkog pokreta. Smatra da su neka pitanja koja feministkinje postavljaju mnogima traumatična i bolna pa je onda najlakše kriviti glasnike, dok s druge strane, mizogini muškarci često brane svoje privilegije.
Najdraži trenutci u aktivizmu
Unatoč svim stereotipima i negativnom mnijenju, feministički aktivizam itekako vrijedi i to se vidi iz svakog spašenog života od nasilja, od svakog ženskog zauzimanja za sebe, svoje stavove i svoje borbe. Te žene su bile inspirirane glasovima koji su prosvjedovali za njih, koji su se angažirali za njih. Promjena na pozitivno, u konačnici je svrha feminizma.
„Dobar je osjećaj kada uspijete podržati mlade žene da uspiju u svojim naumima, ili kad organizirate uspješnu kampanju, predvodite prosvjed u Japanu, ili kad aktivizam ‘prošvercate’ u Sabor i ‘natjerate’ da zastupnici ustanu za žene ubijene od nasilnika, ili kad sa silovanim ženama u Kongu plešete ili… sve su to trenuci u kojima znaš da feministički aktivizam znači stvarnu promjenu“ – kaže Borić.
Profesorica Galić ističe utjecaj na promjene u studentskim životima i generacijama koje ostaju poslije nas. Također je zahvalna na potpori svog supruga: „ On uvijek stoji kao snažni stožac velike podrške mojim feminističkim stajalištima, koji ih i sam zastupa, zahvaljujući njegovim pokojnim roditeljima koji su ga tako odgojili.“
„Uvijek mi je drago kad vidim neki uspjeh – od osobne razine kad mi neka žena kaže da sam joj pomogla ohrabrivši je za neki potez kojim se zauzela protiv nepravde do sudjelovanja u nekim širim akcijama, protestima i sl.“ – zaključuje Bijelić.
