Piše: Antonija Dujmović / Europski parlament
Pomaci u smanjenju razlika u plaćama žena i muškaraca na razini Europske unije u zadnjih su deset godina minimalni. Upravo se stoga ovih dana na plenarnoj debati u Europskom parlamentu govorilo o potrebi uvođenja dodatnih mjera za smanjenje ovih razlika.
Svjesni da je nedovoljno sudjelovanje žena na tržištu rada jedan od čimbenika koji utječu na razlike u plaćama, ali ujedno i sve izraženiji problem za daljnji gospodarski razvoj EU na globalnom tržištu, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH u okviru hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije organizira u Zagrebu 30. i 31. siječnja Konferenciju visoke razine „Sudjelovanje žena na tržištu rada – društvena dobit!“.
Konferencija će biti usmjerena na raspravu o mjerama koje bi mogle smanjiti prepreke sudjelovanju žena na tržištu rada i pridonijeti boljoj usklađenosti privatnih i profesionalnih obveza.
Žene u Hrvatskoj u prosjeku zarađuju 11,6 posto manje od muškaraca. Na razini Europske unije taj postotak iznosi 16 posto, s tim da postoje članice u kojima ta stopa prelazi čak 25 posto kao što je slučaj u Estoniji. U Njemačkoj, Austriji, Velikoj Britaniji, Češkoj, Slovačkoj razlika u plaćama žena i muškaraca iznosi oko 20 posto, dok je u nekim državama značajno niža poput Slovenije (8 posto), Italije (5 posto) i Rumunjske (3,5 posto).
ZAŠTO POSTOJI RAZLIKA U PLAĆAMA ŽENA I MUŠKARACA?
Slabije sudjelovanje žena na tržištu rada
Tumačenje brojeva nije tako jednostavno kako se čini, a manja razlika u pojedinim zemljama ne znači nužno veću jednakost muškaraca i žena. U nekim državama članicama manja razlika može biti uzrokovana manjim brojem žena na tržištu rada. S druge strane, velike razlike mogu biti povezane s velikim brojem žena koje rade skraćeno ili koje su zastupljenije u određenim zanimanjima.
Neplaćeni rad
U prosjeku žene odrade više sati obavljajući poslove za koje nisu plaćane (briga o djeci i kućanski poslovi), a muškarci više sati obavljajući one za koje primaju naknadu: samo 8,7 posto muškaraca u EU-u radi skraćeno, u odnosu na gotovo trećinu žena (31,3 posto). Kada u obzir uzmemo plaćene i neplaćene sate, žene kroz tjedan rade više.
Vidimo da žene ne samo da zarađuju manje po satu, nego i odrade manje sati za koje su plaćene i manje ih je na tržištu rada. Kada se svi ovi elementi uzmu u obzir, ukupna razlika u zaradi muškaraca i žena penje se na skoro 40 posto (za 2014.).
Prekidi u karijeri i sektorska segregacija
Žene češće imaju prekide u karijeri i na njihove odluke mogu utjecati obiteljske obaveze.
Oko 30 posto ukupne razlike u plaćama može se objasniti velikom zastupljenošću žena u sektorima s nižim plaćama i bavljenjem poslovima vezanim uz njegu, prodaju ili obrazovanje. Još uvijek postoje poslovi, primjerice u znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, u kojima je zastupljenost muškaraca izuzetno visoka (više od 80 posto).
Vertikalna segregacija
Na direktorskim pozicijama manje je žena: manje od 6,9 posto glavnih izvršnih direktorskih pozicija drže žene. Kada uspoređujemo razlike po pozicijama, najlošije prolaze menadžerice. One po satu zarađuju 23 posto manje nego muškarci na istim pozicijama, pokazuju podaci Eurostata.
Žene i dalje doživljavaju diskriminaciju na radnom mjestu, manje su plaćene u usporedbi s kolegama koji rade isti posao ili su degradirane nakon povratka s porodiljnog dopusta.
Svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1 posto povećava BDP za 0,1 posto.
KORISTI ZBOG NESTANKA RAZLIKA
Razlika u plaćama povećava se s godinama, kako se gradi karijera i rastu obiteljske obaveze. Zbog manjih mogućnosti štednje i ulaganja, razlike se dodatno povećavaju i žene su u starosti u većem riziku siromaštva i socijalne isključenosti (razlika u mirovinama muškaraca i žena bila je u EU oko 36 posto u 2017.)
Jednake plaće nisu samo pitanje pravednosti. One jačaju gospodarstvo jer žene koje više zarađuju više troše. Veće plaće podižu poreznu osnovicu i smanjuju opterećenost socijalnog sustava. Procjene pokazuju da bi svako smanjenje razlika u plaćama žena i muškaraca za 1 posto povećalo BDP za 0,1 posto.
