Piše: Nikolina Blažanović
Krajem siječnja u Zagrebu je otvoren Romski edukacijsko-kulturni centar te je tom prigodom postavljena izložba Tragovima romske kulture – zaslužni među nama posvećena Romkinjama i Romima koji su svojim stvaralaštvom i idejama dali doprinos izgradnji boljeg društva. O iznimnim Romkinjama koje su ostavile javni trag razgovarale smo s Majom Grubišić, suradnicom u Romskom edukacijsko-kulturnom centru, novinarkom i urednicom u redakciji Phralipen.
Romkinje su svojim djelovanjem aktivne i utjecajne članice društva
„U fokusu ove izložbe su istaknuti pojedinci koji su probijali društveno nametnute barijere suprotstavljajući se stereotipima većinskog društva prema Romima. Među njima su portreti istaknutih Romkinja Ceije Stojke, Esme Redžepove, Elene Lackove, Nine Dudarove, Olge Pankove, Usnije Redžepove i Bronislawe Wajs. Svaka na svom području djelovanja ove su žene dale značajan doprinos u izgradnji multikulturalnog društva kojem težimo“, objašnjava Maja Grubišić predstavljajući nam svaku od ovih istaknutih Romkinja.
Ceija Stojka bila je književnica, slikarica i glazbenica iz Austrije koja se na javnoj kulturno-umjetničkoj sceni pojavila 80-ih godina 20. stoljeća. Preživjela je holokaust u nacističkim logorima Auschwitza, Ravensbrücka i Bergen-Belsena. Upravo je to razdoblje postalo tema njezinog umjetničkog rada. Napisala je tri autobiografske knjige, a kroz svoje stvaralaštvo nudi slike, priče i druge vizualne prikaze proživljenih trauma kao sredstva za suočavanje s prošlošću i poticanje smislenog dijaloga u borbi protiv diskriminacije i antiromizma u današnjoj Europi.
Ceija Stojka, izložba Tragovima romske kulture – zaslužni među nama
Značajan trag ostavile su dobro nam poznate Esma i Usnija Redžepova. Obje su bile pjevačice, a Esmu su mnogi nazivali kraljicom romske glazbe. „Njezina umjetnička karijera trajala je gotovo 60 godina tijekom kojih je snimila veliki broj glazbenih albuma, nastupala po cijelom svijetu, surađivala s mnogim poznatim svjetskim glazbenim imenima i održala više od 23 tisuće koncerata. Ali brojne nagrade i priznanja Esma je, osim za svoju glazbu, primila i za humanitarni rad, a dvaput je bila kandidirana za Nobelovu nagradu za mir. Udomila je, odgojila i školovala 47-ero djece te je osnovala glazbenu školu koju su pohađala mnoga romska djeca“, opisuje Grubišić iznimnu Esmu Redžepovu. Usnija je također bila snažna promotorica romske glazbe te je 25 godina glumila u Narodnom kazalištu u Beogradu. Postala je poznata po ulozi Koštane, a kao pjevačica se pojavila u filmu Derviš i smrt 1966. godine.
Prva romska spisateljica koja se javno pojavila u književnosti poslijeratne Čehoslovačke bila je Elena Lackova. Pisala je o ratnim progonima Roma u Slovačkoj i o događajima za vrijeme genocida nad Romima tijekom Drugog svjetskog rata. Romi ga nazivaju Samudaripen. Njezine kratke priče objavljivane su u romskim novinama i časopisima, a drame su doživjele više kazališnih uprizorenja. Za dokumentiranje posljedica Samudaripena nagrađena je medaljom Chatam Sofer od strane Pavola Mestana, ravnatelja Muzeja židovske kulture u Bratislavi.
Grubišić ističe i suvremenice Ninu Dudarovu i Olgu Pankovu koje su bile pjesnikinje, spisateljice i prevoditeljice. Živjele su u Rusiji i bile dio ruske kulturne elite. Napisale su i objavile prvu romsku početnicu 1934. godine. Dudarova je radila kao učiteljica u romskoj školi i zajedno s Nikolajem Pankovim krenula s izradom abecede za romski jezik. Pisala je kazališne komade te kazališne i književne kritike. Pankova je bila novinarka u redakciji časopisa Novi put, prevodila je djela s ruskog na romski jezika, a njezina prva knjiga pjesama Naši dani/Amare divesa iz 1933. godina smatra se prvom zbirkom pjesama u povijesti romske književnosti čija je autorica žena.
Inspirativna je i životna priča Bronislawe Wajs ‘Papusza’ koja je svojim stvaralaštvom obilježila romsku književnost u Poljskoj. „Nikada nije pohađala školu, a čitati i pisati naučila je samostalno. Svakodnevno je zapisivala crtice iz života u romskom taboru u kojem je s obitelji živjela nomadskim životom. U ljeto 1949. godine poljski pjesnik Jerzy Ficowski čuo ju je kako recitira svoju pjesmu i nastavio ju poticati na pjesničko stvaralaštvo. Tek godinama kasnije objavljena je zbirka pjesama među kojima je i njezina najpoznatija pjesma Krvave suze u kojoj su opjevane strahote koje je proživjela tijekom Drugog svjetskog rata kada se zajedno s ostalim pripadnicima romskog klana Wajs skrivala u šumi u Volyovu“, priča naša sugovornica.
Sve ove žene svojim radom i stvaralaštvom snažno su doprinijele izgradnji romskog identiteta, razvoju svjetske kulture i primjer su društvenog aktivizma. Pokazuju da u borbi protiv predrasuda i netolerancije, romsko nasljeđe i baština zaslužuju snažnije predstavništvo.
Bronislawa Wajs, izložba Tragovima romske kulture – zaslužni među nama
Zastupljenost i izazovi Romkinja danas
Zanimalo nas je koliko se danas u društvu zapravo govori o iznimnim Romkinjama i njihovom značaju. „Uloga Romkinje u obitelji, u održavanju domaćinstva i odgoju djece izuzetno je važna i dio je njihove tradicionalne kulture, ali one pored toga imaju i druge interese i talente što se društveno zanemaruje“, započinje Grubišić.
„U novije vrijeme one same iznalaze sve više načina kako bi povećale svoju vidljivost i prisutnost u društvenim i kulturno-umjetničkim tokovima i pri tome pokazuju ustrajnost i upornost. Također, s porastom primjene informacijsko-komunikacijskih tehnologija i proširenjem digitalnih mogućnosti porastao je i broj platformi, prostora i izložbi na kojima se predstavljaju umjetnice i kulturne djelatnice, poput platforme Romani Herstory, Romskog bijenala, digitalnog projekta suvremene umjetnosti RomaMoMA, Europskog romskog instituta za umjetnost i kulturu (ERIAC) pa i novootvorenog Romskog edukacijsko-kulturnog centra te svakako medijskog prostora na portalu i u časopisu Phralipen. Osim kulturnog značaja, ove organizacije i platforme svjesne su i svoje feminističke uloge u smislu omogućavanja Romkinjama da kroz svoje kreativno izražavanje prikažu sebe onako kako se one vide, a ne kako ih većinsko društvo nastoji prikazati ili ih je prikazivalo stoljećima“, ističe neke od prostora i načina djelovanja Romkinja.
Smatra da su na promjenu percepcije Romkinje počele utjecati kroz umjetnost: „Delaine Le Bas, Selma Selman, Timea Junghaus, Malgorzata Mirga-Tas, Ildiko Nova, Marina Rosselle, Barbara Bódi i mnoge druge pokazuju da je došlo vrijeme snažnih romskih aktivistica i umjetnica koje imaju sve veću ulogu u romskoj zajednici, ali i u cijelom društvu. Početkom ožujka ove godine i u Romskom edukacijsko-kulturnom centru bit će postavljena izložba mlade umjetnice iz Hrvatske, iz Zagreba, Talite Jašarevski, a to je prva samostalna izložba jedne romske umjetnice iz Hrvatske i u Hrvatskoj. Između ostalog, Talita je i aktivistica te članica Organizacijskog odbora Kongresa mladih Roma.“
Esma Redžepova, izložba Tragovima romske kulture – zaslužni među nama
Grubišić naglašava da se o stvaralaštvu i doprinosu Romkinja premalo govori i da im se ne daje dovoljno medijskog prostora. No, sigurna je da će one svojim društvenim i političkim aktivizmom te svojim umjetničkim stvaralaštvom one preokrenuti ovu situaciju. Tada će društvo morati prepoznati dodanu vrijednost koju stvaraju.
Problemi s kojima se danas susreću djevojke i žene su naglašene rodne podjele, ali se Romkinje nose još i s višestrukom diskriminacijom. „Pa su tako, pored toga što su žene, kao pripadnice stigmatizirane etničke manjine izložene i većem riziku od socijalne isključenosti i siromaštva. Pored borbe za promjenama u patrijarhalnoj strukturi u svojoj zajednici one svakodnevno ulažu dodatne napore da nadvladaju društvenu isključenost, primjerice da nastave visokoškolsko obrazovanje, a ne da ga zbog iznimno lošeg ekonomskog statusa svoje obitelji moraju prekinuti ili da se zaposle na nekom od radnih mjesta koja su im često zbog boje kože teško dostupna“, kazuje.
Na koncu je istaknula rad Saveza Roma u Republici Hrvatskoj KALI SARA koji nastoji doprinijeti vidljivosti Romkinja u društvu. „Primjerice, u svom posljednjem književnom izdanju, objavljenoj zbirci narativno-novinarskih priča Romanipe iz sjene na svjetlo, među pripovjedačima su se našle i četiri Romkinje. Književnica i profesorica dr. sc. Hedina Tahirović-Sijerčić, novinarka i prevoditeljica Mirdita Saliu, osnivačica i voditeljica Vedrog radija, prvog manjinskog radija u Hrvatskoj, Vedrana Šajn i operna diva Nataša Tasić-Knežević. One su svojim primjerom mijenjale kulturološki uvjetovanu percepciju žena unutar i izvan svoje narodne zajednice, a njihov doprinos vidljivosti Romkinja u različitim segmentima društvenog i kulturnog života zasigurno je još jedna ohrabrujuća, pozitivna priča“, zaključuje Maja Grubišić.
Romski edukacijsko-kulturni centar je mjesto kulturnih, medijskih i edukacijskih aktivnosti
Savez Roma u Republici Hrvatskoj KALI SARA tijekom ljeta i jeseni 2021. godine adaptirao je prostor derutne zagrebačke tiskare na adresi Pavla Hatza 23/3 u Zagrebu s namjerom proširenja svojih aktivnosti. Njima su obuhvaćene realizacije već pokrenutih projekata kao što su Obrazovane Romkinje, osnažene romske zajednice! i tradicionalne radionice učenja jezika te povijesti Romkinja i Roma.
Centar je otvoren na Noć muzeja u siječnju 2022., a u njemu će se organizirati igraonice, radionice, tečajevi za djecu i mlade, pripreme za maturu i mnogi drugi događaji. Kulturni programi uključivat će romsko umjetničko stvaralaštvo s ciljem predstavljanja romske baštine i izričaja suvremene romske umjetnosti. Uz to će se organizirati i medijske aktivnosti educiranja i treniranja mladih u području medijske pismenosti te njihovo izražavanje i kreiranje medijskih sadržaja, ali i informiranje putem Radija Kali Sara Hrvatska.
