Piše: Ivana Perković Rosan
Njeni zapisi s prve crte ukoričeni su u knjigu ‘Dnevnik duše ratnika’, ona je jedna od glavnih protagonistica dokumentarnog filma ‘Heroine Domovinskog rata – Pobjednice’. Ona je Karlovčanka Sabina Protulipac, bila je predsjednica Kluba žena Domovinskog rata tri mandata i dopredsjednica Udruge pripadnika 110. brigade ZNG/HV Karlovac, kao i predsjednica Gradske četvrti Turanj – Karlovac. Uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja, razgovarale smo s ovom hrabrom ženom koja se obrani Hrvatske pridružila kada je imala svega 18 godina.
Zboru narodne garde se pridružila odmah nakon što je završila srednju medicinsku školu, a nije je obeshrabrilo ni to što je već u listopadu 1991. bila ranjena i to dok je spašavala život rođaku Miroslavu Caru koji na samom početku nije bio oduševljen što je žena među njima na prvoj crti. Ona, iako je bila ranjena, nadljudskom snagom nosila je gotovo dvostruko težeg rođaka u naručju i pritom mu pritiskala ranu na vratnoj žili da ne iskrvari.
‘Svake godine na taj dan, 6. listopada mi se nađemo i imamo svoj izlazak. Igrom slučaja je ispalo tako da me je ipak trebao na toj prvoj crti i to je bilo moje vatreno krštenje. Ta tri dana je bilo puno ranjenih i trebalo je sve to pretrčati, zbrinuti. Mislim da je velika stvar i pozitiva da je 200-tinjak ranjenika koje sam zbrinula da su mi svi preživjeli’, prisjetila se hrabra Karlovčanka koja je kada je njoj bilo najteže pisala stihove i priče. Iz te bilježnice na kraju se izrodila knjiga ‘Dnevnik duše ratnika’.
Sabina Protulipac objavila je 2019. knjigu o Domovinskom ratu ‘Dnevnik duše ratnika’ / Foto: privatni album
‘To pisanje je bila moja terapija, ako ste sami na terenu s puno muških, naravno da će oni prvo gledati kako se vi ponašate. Svaki muški kad je obukao odoru on je bio dobar vojnik. A žena da bi postala dobar vojnik ona je morala dati 200 posto od sebe i dokazati se. Ali kad jednom dokažete da ste ravnopravni s njima onda vas čuvaju kao zjenicu oka. U teškim trenucima više su se obraćali braniteljicama nego među sobom. Uvijek su tražili razumijevanje kod nas, jer su ga prije dobili, tako da smo mi bili tijekom rata dobri psihoterapeuti’, prisjetila se Protulipac koju je redateljica Irena Šćurić izabrala između čak 400 braniteljica kao primjer pobjednice.
110. brigada ZNG Karlovac u Domovinskom ratu / Foto: privatni album
‘Za sam projekt ‘Heroine rata’ zadužena je Mirjana Milčić koja je tri-četiri godine obilazila cijelu Hrvatsku, slušala i snimala svjedočanstva braniteljica. Na kraju je te materijale redateljica Irena Šćurić pregledala pa je između nekih 400-tinjak kandidatkinja izabrala Miru, Zorku i mene. Kad sam je upitala kako je između 400 snimaka odabrala baš nas tri ona mi je odgovorila: ‘Vas tri ste, uz sve što ste prošle, nastavile normalan život. Pobijedile ste tu traumu ostavivši je iza sebe i nastavile živjeti dalje.’ Tako nas je ona doživjela i baš smo zahvalne sve tri. Super smo se složile otkako smo se čule telefonima i vidjele se, postale smo prijateljice za cijeli život’, ispričala nam je ova hrabra žena koja je u gardi bila do kraja rata, a nakon 1995. ostala je u djelatnom vojnom sastavu da bi 2018. kao stožerna narednica otišla u mirovinu.
Sabina Protulipac, Zorka Klaneček i Mira Vrdoljak, protagonistice filma ‘Heroine Domovinskog rata – Pobjednice’ / Foto: privatni album
‘Ući u sustav je na početku rata bilo dosta teško. Žene su mogle u službe potpore, a otići na ratište je bilo malo teže postići. Ali kad smo dokazale da možemo odrađivati sve kao oni, mi smo svoj status za vrijeme Domovinskog rata imale. Po svojim zaslugama. Prijem žena u sustav, to je ono što smo mi u ratu uspjele izboriti, da u vojsku, u policiju, vatrogasce mogu ući žene. Sada i u specijalnim postrojbama unutar oružanih snaga ima žena, ako prođu selekcijske obuke. To je ono što smo mi njima ostavile u nasljeđe. Drago mi je da smo uspjeli srušiti tu barijeru da su vojska i policija samo muški posao, jer nisu. Žene to mogu jednako dobro odrađivati, vidjeli smo isto tako da ima vatrogaskinja na ovim nedavnim velikim požarištima i to mi je jako lijepo za vidjeti’, istaknula je Protulipac koju smo priupitali i o tome koliko žena ima u vojsci.
Susret hrvatskih braniteljica Domovinskog rata, Karlovac 2020. / Foto: privatni abum
‘Što se tiče oružanih snaga mislim da imaju oko 15-ak posto žena, od toga imaju najviše časnica činova poručnice i natporučnice koje su prošle kroz program ‘Kadet’, a ima i vojnikinja i dočasnica. Samo Ministarstvo obrane mislim da ima oko 50 posto žena, a ukupno Ministarstvo i Oružane snage su na oko 19 posto žena. S tim kad se usporedi da je bilo oko pet posto žena u Domovinskom ratu vidi se da lagano te brojke rastu i da žene imaju mogućnost da se dokažu i ostvare vojnu karijeru’, istaknula je dodavši i kako je sve jači glas braniteljica u javnosti i medijima. Jedan od razloga je i to što su uvidjele da ako žele da se zna istina da moraju o njoj govoriti.
Klub žena Domovinskog rata Udruge pripadnika 110. brigade ZNG/HV Karlovac / Foto: privatni album
‘Mene su osvijestila školska djeca, imala sam predstavljanje knjige u školi na Švarči. Djeca su knjigu obradili za lektiru i pripremili za mene takva pitanja da shvatiš da oni žele znati. Mi mislimo da su oni mali i da su to ružne stvari, ali oni su zaista bili zainteresirani. Izrešetali su me pitanjima i još sam im na mail odgovorila na dodatna pitanja. Ako želimo da se zna istina mi smo ti koji moramo pričati. Svatko ima svoju priču za ispričati, meni je nebitno je li riječ o branitelju ili braniteljici’, istaknula je Protulipac koja je od samih početaka rada Kluba žena Domovinskog rata Udruge pripadnika 110. brigade ZNG/HV Karlovac bila pokretačica niza radionica.
Rukotvorine Kluba žena Domovinskog rata Karlovac / Foto: privatni album
‘Imamo dokumentacijsko-dokumentarnu radionicu u kojoj sakupljamo se te naše priče, objave i plan nam je da to objedinimo u jednoj knjizi. Kulinarsku sekciju smo pokrenuli više iz šale prema dečkima da kada se rade kotlići da i mi radimo svoj. Čisto da nas vide s kuhačom u ruci, a ne samo s puškom’, našalila se Protulipac koja je zajedno s članicama Kluba imala i niz radionica rukotvorina. Izrađivale su različite predmete, počevši od papirnatih ruža, ogrlica od starih platna, oslikavanja čaša do suvenira na šperploči. One same se uvijek rado odazivaju kada god mogu pomoći. Tako su u vrijeme korone Udruzi Jak kao Jakov pomogli s krojenjem i šivanjem pamučnih maski. Nažalost, korona je njihovo djelovanje unazadila jer se smanjio i broj sponzora koji su podržavali njihove brojne akcije.
No, ipak nije sve tako crno. Jako je veseli što Udruga ima i Klub mladih.
‘Mi smo sve stariji i netko to, ako želimo da to traje, treba i naslijediti. Najviše su tu djeca branitelja, ali imamo i drugih mladih zainteresiranih i jako smo sretni da mladi drže do toga, zaključila je.
