Piše: Ivana Perković Rosan
Glumica, redateljica, docentica na ADU, sve je to u životopisu Slavice Knežević koja je mnogima obilježila djetinjstvo kao Ejti iz ‘Poštanskog sandučića’. Široj publici poznata je i kao Sonja Vragec iz ‘Smogovaca’, ali i kao Đurđa iz ‘Bibinog svijeta’. Teško je uopće nabrojati brojne uloge koje je glumila u matičnom kazalištu Gavella i drugim kazalištima, a među redateljskim ostvarenjima svakako se ističu predstave ‘Velika zvjerka’ (Planet Art) i ‘Plemena’ (Planet Art – Exit). Tri godine nakon što je službeno otišla u mirovinu, Slavica s bivšim suprugom Markom Torjancem sprema novu predstavu pod okriljem Planet Arta. Riječ je o ‘Ljubavnim pismima’ koju od početka veljače možete gledati u zagrebačkom KNAP-u. O predstavi, ali i o njenoj bogatoj karijeri i životu razgovarali smo s neponovljivom Slavicom Knežević.
‘Stvarno sam se bila povukla nakon odlaska u mirovinu. Prvo je bila korona, pa potres pa sam se izolirala i mislim da je to mnogima dobro došlo. Sve mi se dogodilo iste godine, te dvije elementarne nepogode i mirovina kao treća. Čovjek se tu resetira i preispituje. Ipak drago mi je što sam nakon nekog vremena počela raditi. Snimila sam ulogu koja me je baš razveselila u filmu Nevena Hitreca ‘Dnevnik Pauline P’, potom sam sinkronizirala jedan cjelovečernji crtić i dala glas u jednoj predstavi u Exitu. Ali kazalištu se nisam vraćala. Morate znati da je kazalište najzahtjevnije. Iziskuje cijelog čovjeka, odnosno puno njegovog vremena i energije ne samo za vrijeme stvaranja predstave, nego i za vrijeme brojnih izvedbi i putovanja. Zato sam neke ponude i odbila. Svi moji prijatelji i obitelj su me nagovarali da se vratim kazalištu i onda se pojavio Marko, a kako njemu vjerujem u izboru komada jer su uvijek intrigantni i dobri, pročitala sam tekst i pristala’, rekla nam je Knežević koja će na zagrebačku scenu vratiti predstavu koju su igrali Boris Buzančić i Ana Karić. Ovu dramu A.R. Gurneya na svjetskoj sceni oživjeli su svojedobno i Kathleen Turner, Alec Baldwin, Tom Hanks, Rita Wilson i mnogi drugi. Među posljednjima Bryan Cranston i Sally Field preko Zooma u vrijeme izolacije. Sada su svoju verziju pripremili Knežević i Torjanac koji u ‘Ljubavnim pismima’ zajedno potpisuju i režiju i adaptaciju.
‘Sve smo zajedno radili, htjeli smo čak i kostime izabrati, ali ipak smo to na kraju prepustili znalcima. Trebalo je jako puno raditi na tekstu, jer ipak je to američki tekst iz 80-ih, trebalo ga je adaptirati da bude što prepoznatljiviji danas i što univerzalniji’, rekla nam je Knežević koja je otkrila kako su ona i bivši suprug sjajni suradnici.
Slavica Knežević i Marko Torjanac u ulogama Melisse i Andrewa. Melodrama ‘Ljubavna pisma’ najizvođenija je kazališna ljubavna priča na svijetu nastala iz pera plodnog američkog dramatičara A.R. Gurneya. Tekst je premijerno izveden 1988. godine na Broadwayu te je iste godine nominiran za Pulitzerovu nagradu za dramu. / Foto: Ana Šesto
‘Naučili smo se toleranciji s vremenom, zato opstajemo kao suradnici i na kraju ispadne savršena suradnja. A prije je bilo svađa, znale su biti ružne, glupe, patili bi poslije, nervirali bi se. Sada jako pazimo na to, pazimo na zdravlje jedno drugog prije svega. Mogu reći da mi je bilo jako lijepo s njim surađivati ovaj put, nadam se i njemu sa mnom’, ispričala nam je glumica koja se još 2005. okušala kao redateljica u predstavi ‘Velika zvjerka’. Na premijeru u Gavelli čak je iz Amerike stigao i autor Roger Rueff.
‘Tekst ‘Velika zvjerka’ me je toliko opčinio da sam htjela u njemu i igrati i režirati ga, ali nisam mogla jer u njemu igraju tri muška lika. Ponosna sam na tu predstavu jer igra od 2005. još uvijek i svi je vole, a još sam ponosnija na ‘Plemena’ koja su igrala u Exitu iz 2013.’, priznala je Knežević.
Bivši supružnici Torjanac i Knežević ostali su u jako dobrim odnosima te uspješno surađuju na zajedničkim projektima / Foto: Ana Šesto
Na pitanje je li teže biti glumica ili redateljica uvijek spremno odgovara da je teže biti glumica.
‘Kao redatelj se naradiš i odeš, a glumac se isto naradi ali nastavlja raditi i održavati to što su zajedno napravili s istom energijom i žarom. Glumicama je kao i drugim ženama teže kad zasnuju obitelj, ili točnije: takav je ženski princip. I da, teže im je jer ima manje ženskih uloga’, rekla je.
A o pokretu ‘Me too’ kaže da su danas i muškarci seksualni objekti i da tu ne vidi puno razlike.
‘Jedina razlika je tko na to pristane, a tko će se izboriti za svoj uspjeh samo sa svojim kvalitetama i osobnošću. Istina, ovaj drugi put je puno teži, ali vrijedi. Da to nije sve crno – bijelo dobro je pogledati film ‘One su bombe’ u kojem se lik koji igra Charlize Theron jako preispituje: koliko je tu njene odluke, morala, a koliko pritiska muškog svijeta. Mislim da će u budućnosti muškarci i žene biti vrlo slični. Već sad se to vidi, sve više je muškog principa u ženama, a ženskog u muškima. Uvijek će jedan malo prevladati i u jednima i u drugima, ali zauvijek ostaju dva različita principa ili kako to na istoku nazivaju Yin i Yang. Ja sam se većinom u životu osjećala ravnopravno baš zbog ovakvih razmišljanja’, rekla je Knežević koja je objasnila i što smatra da je danas najvažnije za uspjeh.
‘Oko pet stvari može dovesti do uspinjanja u karijeri : ljepota (izgled) na koju smo svi slabi, moć (novac, lobiji, udaje-ženidbe, porijeklo…), sreća (biti u pravo vrijeme na pravom mjestu i sl.) ugodan karakter (ne ‘talasati’, ne govoriti što misliš) i tek na kraju talent, uz koji naravno ide rad na sebi. Talent i bar nešto od ovog je poželjno imati. Samo talent ili znanje tzv. izvrsnost nisu dovoljni za onakav uspjeh o kojem se mašta. Kad se dogodi da je samo izvrsnost dovela do uspjeha to je veliko zadovoljstvo koje se jako, rijetko događa’, rekla je glumica koju šira publika pamti kao Ejti.
‘Deset godina sam radila ‘Poštanski sandučić’, emisiju koju ljudi jako pamte i to me je više obilježilo od ‘Smogovaca’ i danas me prepoznaju i zovnu ‘Ejti’ ili izrecitiraju: ’41 tisuća poljubaca od Ejti, Pere i poštara Duje što voli vas i štuje, cmok Zagreb’, i onda pričaju što im je ta emisija značila u djetinjstvu. Smogovci su mi divno iskustvo zato što smo stvarno uz njih odrastali kao i likovi koje smo glumili. Pa taj Buco, sad sam s njim prijateljica, on je izrastao u divnu osobu. Smogovci su zato tako čudesni. Imamo jednu grupicu svoju, često se čujemo, postali smo si kao obitelj, rodbina. Jako smo to voljeli raditi prvenstveno jer je bilo dobro napisano, sve nas je zanimalo što će biti dalje i po tome smo znali da radimo dobar posao’, prisjetila se Knežević koja nam je ispričala i kako je ona preobrazila Đurđu iz ‘Bibinog svijeta’ iz žderačice muškaraca kako je prvo bila zamišljena u ženu koja traga za ljubavi.
‘Napravila sam je dosta dragu, dodala sam jako puno humora, to mi je bilo dopušteno od scenarista i redatelja, jer sam već bila iskusna u komediji, na čemu sam im bila zahvalna’, rekla je glumica koja često sinkronizira animirane filmove.
‘Nekad je bilo zahtjevnije sinkronizirati crtiće, jer je sad sve kompjuterski, pa je puno brže i lakše. Sinkroniziram manje nego prije, ali kada sinkroniziram to me veseli’, kaže Knežević koja priznaje da bi voljela i snimati serije.
‘Mislim da bi i publika voljela, znam zato što me to pitaju kad ih srećem. Uglavnom su pitanja zašto Vas više ne možemo gledati na televiziji, malo mi je muka od tih pitanja, jer je odgovor kompleksan’, rekla je Slavica kojoj odlazak u službenu mirovinu nije teško pao.
‘Zbog korone i potresa su i u mom kazalištu Gavella prestali s radom kad i ja. Da su oni nastavili s radom u toj zgradi još bi mi jače nedostajalo otići u tu zgradu. Nemate pojma što znači miris garderobe za mene. Unutra miriše na cijeli moj život, taj miris nosi silna sjećanja, tamo sam provela pola života, to mi je bio drugi dom. Jako sam puno radila, pa sam tamo znala i zaspati, jesti, pa učiti tekst, pa plakati, pa imati napete razgovore kad si mlad, svašta se događalo u njima. S mirovinom sam počela živjeti stvarni život, postala sam prisutnija u trenutku, prije mi se činilo da mi to do kraja uspijeva samo na sceni . Dan mi je ispunjen i nikad mi nije dosadno.’, rekla je Knežević.
Marko Torjanac i Slavica Knežević – premijera predstave ‘Ljubavna pisma’ u KNAP-u / Foto: Ana Šesto
O LJUBAVNIM PISMIMA
‘Komad je jako specifičan, on se čita. To je drugačija gluma nego inače u kazalištu i jako je izazovna za glumce. Mi smo jedno drugo usmjeravali kao redatelji. A naši redatelji, oni krajnji su moja sestra, naš sin, prijatelji i suradnici Izlazimo pred publiku s uvjerenjem da smo to uspjeli napraviti kako smo željeli. Veliki je eksperiment, a publici neće biti žao, dapače radi se o višeslojnoj priči. Prati se ljubavna priča dvoje ljudi od njihove osme do 55-te godine. Kao klinac misliš doći će nešto bolje i propustiš nekog divnog, recimo prijatelja. Tu se svi možemo prepoznati’ rekla je Knežević usporedivši ‘Ljubavna pisma’ s Facebookom ili s porukama, mailovima gdje uvijek prikažemo sebe u ljepšem svjetlu.
‘Bilo bi divno da svi ljudi samo pišu jedni drugima, ne bi se tukli, svađali i ubijali’, zaključila je.
