Piše: Ivana Perković Rosan
Deveto Svjetsko nogometno prvenstvo za žene završilo je 20. kolovoza pobjedom Španjolske nad Engleskom. Gol Olge Carmone u 29.-oj minuti doveo je Španjolke po prvi put na pobjedničko postolje. I engleske lavice, kako ih nazivaju, imaju razloga za zadovoljstvo jer ovo im je prvi put da su stigli do finala, odnosno prvo srebro u ovom natjecanju.
Najboljom nogometašicom prvenstva proglašena je Španjolka Aitana Bonmati s tri pogotka i dvije asistencije. Japanska igračica Hinata Miyazawa osvojila je titulu Zlatne kopačke s pet golova, a Engleskinja Mary Earps, koja je obranila i penal u finalu, proglašena je najboljom golmanicom. Koliko je Bonmati cijenjena u svijetu nogometa govori i nedavna izjava Pepa Guardiola koji je rekao da je zaljubljen u njenu igru uspoređujući je s jednim od najboljih španjolskih nogometaša svih vremena, Andresom Iniestom.
Ipak za Španjolke ova pobjeda ima gorko-slatki okus. Naime, do pobjede su stigle s trenerom Jorgeom Vildom protiv kojega je ne tako davno bila podignuta prava buna. Čak 15 nogometašica je tražilo smjenu Jorgea Vilde i vodstva tvrdeći kako im je fizičko i mentalno zdravlje narušeno zbog njihovog ponašanja. Unatoč podršci nogometašica iz drugih država cilj nije postignut i Jorge je ostao na svojoj poziciji. A bilo je tu govora i o drugim problemima u reprezentacijama prije samog Prvenstva, poput slučaja Kanađanki koje su štrajkale tražeći da budu plaćene jednako kao muški igrači. Malo je reći da su šokantne bile optužbe za seksualno zlostavljanje protiv zambijskog izbornika Brucea Mwapea nakon kojih je i FIFA pokrenula službenu istragu.
Ovaj SP će biti zapamćen i po pregovorima FIFE oko prodaje prava na prikazivanje utakmica. Ponude iz Britanije, Španjolske, Italije, Njemačke i Francuske su za predsjednika FIFE Giannija Infantina bile preniske pa ih je usporedio sa ‘šamarom u lice igračicama i svim ženama’. Na kraju je dogovor postignut uoči početka SP-a, pa je tako i hrvatska javnost imala priliku pratiti otvaranje i završnicu SP-a na domaćoj javnoj televiziji što je itekako važno za promociju ženskog nogometa. No, ako znamo da je Prvenstvo trajalo mjesec dana i da je odigrano 60-ak utakmica jasno je koliko je još dug put do ravnopravnosti pred ženskim nogometom i nogometašicama.
Ipak, ovogodišnji SP koji se održavao u Australiji i Novom Zelandu pamtit će se i po ljepšim pričama. Po tome što su sudjelovale čak 32 reprezentacije (najviše dosad), po iznimnom interesu publike, ali i po nikad većoj glavnoj novčanoj nagradi. Naime, ukupni novčani fond nagrade iznosio je ove godine 110 milijuna američkih dolara, čak 80 milijuna dolara više od zadnjeg svjetskog prvenstva. Brojke pokazuju i da je ovo najpraćenije svjetsko prvenstvo u ženskom nogometu, a da će to biti tako bilo je jasno već kada su organizatori krenuli s prodajom ulaznica za prvu utakmicu. Interes je bilo toliko veliki da su utakmicu prebacili na dvostruko veći stadion. U Engleskoj se čak tražila dozvola vladajućih da na dan finala bude dopušteno točenje alkohola u jutarnjim satima što je inače zakonom zabranjeno. Sve kako bi dostojno popratili ulazak svojih miljenica u finale.
