Piše: Antonija Dujmović
Pojavnost sportaša i sportašica u medijima višestruko je značajna. Prije svega, može pridonijeti razvoju njihove sportske karijere u pogledu osiguravanja pokroviteljske podrške, a s druge strane, ima i važan društveni utjecaj u domeni kreiranja pozitivnih uzora djeci i mladima. Znamo da su neki sportovi, sportaši i sportašice veći miljenici medija u odnosu na druge, što je vrlo često i opravdano jer je obično riječ o najboljim promicateljima naše domovine u svijetu. Ipak, možemo se pitati trebamo li na sport gledati tek kao na vrt s nekoliko prekrasnih biljaka ili možda prije kao na raznovrsni arboretum? Je li krajnje vrijeme mijenjati medijsku paradigmu u praćenju sporta?
Mjerljivi parametri gledanosti, čitanosti i klikanosti jako su važni za funkcioniranje i opstanak svakog medija, no zasigurno se ne bi smjeli svi sadržaji, pa čak niti u komercijalnim medijima, svesti samo na one koji privlače najviše pažnje. Red društveno-političkih afera, malo nogometa i zabave pa sve začinjeno viralnim bizarnostima i pikanterijama iz života javnih osoba tek je karikirani medijski prikaz stvarnosti. A ne zaboravimo – mediji su snažan oblikovatelj svijeta u kojem živimo iz čega proizlazi i njihova društvena odgovornost. Sve ovo ukazuje na potrebu određene mjere kako ne bi došlo do potpune trivijalizacije medijskog sadržaja, ali niti do upitne poslovne održivosti nekog medija.
POTREBAN INKLUZIVAN MEDIJSKI PRISTUP SPORTU
Kada govorimo o sportskom segmentu medija možemo zaključiti kako brojni sportovi i njihovi glavni akteri prolaze ispod radara. Premda se posljednjih godina uočava određeni pomak, jasno je da u specijaliziranim sportskim rubrikama i minutama postoji još puno prostora za sveobuhvatniji pristup sportu.
Opravdano se nameće pitanje zašto danas, u trivijalnostima prezasićenom medijskom prostoru, vrijede old school novinarsko-urednički kriteriji samo za one koji ulažu najviše truda u ono čime se bave? Nekima je dovoljno da negdje otputuju, obuku novu haljinu, udebljaju se ili smršave i već su dobili svoj dio medijskog kolača, ali će za znanstvenike već trebati neko važno otkriće, a za sportaše, izuzmemo li pojedine muške kolektivne sportove, olimpijska, svjetska ili europska medalja. A znamo da se uspjeh ne mjeri jednim metrom, nekome je to zlatna medalja, nekome 14. mjesto, a nekome je uspjeh već i sam plasman na natjecanje. Sve to dakako ovisi o konkurenciji i sportu. S obzirom na to da se pored dominantnih sportova teško probiti u specijalizirane sportske medije nameće se kao nužnost da sportaš/ica napravi iskorak izvan tih uskih granica.
ZAHTJEVI DIGITALNOG OKRUŽENJA
Osim što je s medijske strane potrebno revidirati način praćenja sporta, pristupiti tome inkluzivnije, jednako tako današnje digitalno okruženje zahtijeva i od sportskih aktera drugačiju vrstu komunikacije prema javnosti. Gotovo se podrazumijeva da, sportaši i sportašice aktivno i ciljano upravljaju svojim online imageom ako računaju na podršku pokrovitelja. A mnogim je sportašima upravo to ‘tlaka’, nešto čime se najradije ne bi bavili, usredotočeni su na postizanje rezultata i tome su maksimalno posvećeni. Ljudi se jednostavno razlikuju prema svojim komunikacijskim vještinama i osobnostima. Tako je naprimjer, ekstrovertnim tipovima prirodnije davati sebe van, dok će introvertima takav vid komunikacije s javnošću biti opterećenje. Premda osobne karakteristike čine razliku, one nisu odlučujuće, najvažnije je imati jasnu komunikacijsku strategiju kako objave ne bi donijele više štete nego koristi.
Kako se pokrovitelji u svojim odlukama vode logikom medijske vidljivosti, sve su ovo razlozi zašto pojedini sportaši angažiraju profesionalce da upravljaju njihovom medijskom vidljivošću, savjetuju ih oko načina komunikacije s pratiteljima na društvenim mrežama, dogovaraju njihova pojavljivanja na društvenim događanjima i sl.
TKO SU UZORI DANAŠNJOJ DJECI?
Isticanje pozitivnih uzora izrazito je važno poglavito danas kada digitalni sadržaji imaju ogroman utjecaj na mlade. Svakodnevno su bombardirani velikom količinom različitih (dez)informacija o prehrani i izgledu, zagušeni su bezvrijednim junk info sadržajima, suočavaju se s nerealnim usporedbama i očekivanjima ali i s digitalnim uznemiravanjem, ‘boolanjem’ i nasiljem. U svijetu kojeg sve više kreira umjetna inteligencija, sve ukazuje na to da će naša temeljna dužnost u budućnosti biti mlade ljude naučiti razlučivanju stvarnosti od ‘fejka’, istine od laži. Upravo sportaši najbolje promiču vrijednosti i kvalitete koje mogu poslužiti mladima kao alati u nošenju s digitalnim izazovima.
Posljednjih godina svjedočimo društvenom fenomenu o kojem se u stručnim krugovima govori sve više, o mentalnom zdravlju djevojčica na što ukazuju iskustva brojnih škola diljem Hrvatske. Zbog izrazite osjetljivosti ove materije u javnosti se o tome istupa s posebnim oprezom. No, svakako je nužno iznaći načina kako kao društvo odgovoriti na ovu negativnu pojavu. Sportašice, trenerice, ženske ekipe, sportske djelatnice zaslužuju biti medijski vidljive jer osim što tako prepoznajemo njihova postignuća i podržavamo razvoj njihove sportske karijere, ističemo ih i kao pozitivne uzore djevojčicama i djevojkama.
SPORTAŠICE NISU MEDIJSKI OBJEKT
Muškarci čine većinu publike sportskih medija, a više ih je i među gledateljima u dvoranama i na stadionima. Sport se percipira kao suvremena muška arena, a muškarac srednjih godina kao najpoželjniji akter potrošačkog društva. Možda upravo zato na portalima sportašice nerijetko služe više kao zabavni kutak za oči gdje je naglasak na njihovom izgledu, odjeći ili tijelu. I nije to nikakva novost, od početaka likovne i audio-vizualne umjetnosti, uključujući i fotografiju, žena i muškarac uvijek su postavljani u relaciju promatrača i promatrane. Naravno, ima sportašica koje koketiraju sa seksepilom i to treba također prihvatiti kao njihov izbor. No nedvojbeno, seksistički prikaz sportašica izrazito je štetan jer ih svrstava u ladicu neozbiljnog sadržaja. Ipak, i tu je važno ne upadati u zamku krajnosti jer nije svaki prikaz sportašice u bikiniju ili haljini s dubokim prorezom seksizam. Bitan je kontekst i koja se poruka šalje.
S druge strane, većinu publike lifestyle časopisa i rubrika čine žene, pa se možemo pitati je li prisutnost sportašica, trenerica i sportskih djelatnica u tim medijima ujedno i način kako se mogu približiti kao kvalitetan i vrijedan uzor mladim djevojkama, a tako ujedno i doprijeti do svoje publike? Pomiriti ulogu sportašice kao aktivnog subjekta u sportskoj areni s njezinom ženskom stranom umijeće je koje se da svladati.
POZITIVNI POMACI
Uz tzv. nedominantne sportove, ekipni sportovi u ženskoj konkurenciji najslabije su zastupljeni u sportskim minutama i rubrikama. Da osvješćivanje po ovom pitanju može uroditi određenim pomacima, barem kada je televizija u pitanju, ukazuje usporedna analiza Agencije za elektroničke medije provedena na trima najgledanijim nacionalnim televizijama. Zastupljenost ekipnih ženskih sportova u sportskom segmentu vijesti u analiziranom razdoblju 2016. iznosila je 3,7 posto, dok je 2021. taj postotak iznosio 6 posto. U spomenutom međurazdoblju provedene su aktivnosti s ciljem boljeg praćenja ženskog sporta u elektroničkim medijima.
Pomaci postoje i u tv prijenosima. U veljači 2023. godine Vijeće za elektroničke medije donijelo je novi Popis značajnih događaja koji definira kulturne i sportske događaje od nacionalnog značaja, a koji trebaju biti javno dostupni na televizijskim programima slobodnog pristupa. Njime je ukinuta dosadašnja diskriminatorna praksa po kojoj Popis nije uključivao prijenos ili snimke finala svjetskih i europskih prvenstava u rukometu, košarci i vaterpolu u ženskoj kategoriji. Novi Popis ne radi razliku između muške i ženske konkurencije u bilo kojem događaju.
Svakako treba istaknuti i ulogu Sportske televizije (SPTV) – to je nacionalni kanal u Hrvatskoj s najvećim programskim udjelom promocije žena i rodne ravnopravnosti. U 2022. godini emitirali su 715 sati premijernog programa isključivog sadržaja posvećenog hrvatskom sportu i nastupima hrvatskih sportaša i klubova i 80 sati premijernog programa promocije žena u sportu.
KITI IVETA, PR savjetnica
Odnosi s javnošću u sportu dolaze do punog potencijala. Taj odnos je potrebno graditi sustavno i kontinuirano, a ne stihijski i periodično. Isto tako, reputacija koja se gradi godinama može biti narušena u sekundi. Zbog čestih kriza u svijetu sporta, PR stručnjaci moraju imati znanja kako reagirati kako bi sportaši u krizi snosili što manje posljedice. Prije svega sportaši su uzori i tako se trebaju ponašati na svim poljima, a ne samo na sportskim terenima. Vremena se mijenjaju, a javnost sve više zanimaju i druge informacije osim sportskih rezultata, osobito s pojavom društvenih mreža. Fokus nije samo na sportskim (ne)uspjesima sportaša već puno šire. Od sportaša se, kako na borilištu, tako i u odnosu s medijima, očekuje profesionalan pristup, dostupnost medijima unatoč rezultatima – bez obzira jesu li pobijedili ili izgubili, očekuje se da ispune svoje medijske i sponzorske obaveze. Emocije? One su danas dopuštene više nego ikad prije, pokazuju iskrenost i činjenicu da su sportaši samo obični ljudi. Upravo to njihova publika očekuje i poštuje.
Kada je riječ o upravljanju društvenim mrežama, sadržaju i oprezu da se ne našteti sportskoj karijeri, treba znati da je danas više nego ikad važno pametno i kvalitetno balansirati između profesionalnog i privatnog. Fanovi, mediji, sponzori, javnost žele znati sve o svom idolu. Odgovornost sportaša je velika, vlastitim primjerom moraju pokazati što znači profesionalnost, odgovornost, trud. Mislim da je najvažnije što putem mreža sportaši mogu demistificirati svoje uspjehe odnosno jasno i u realnom vremenu bez filtriranja prikazati kroz kakve sve izazove prolaze na putu do uspjeha. I ma koliko društvene mreže bile izvrstan alat za promociju, stvaranje baze navijača, za komunikaciju s njima, promociju sporta i sponzora, ne treba smetnuti s uma kako one u sekundi mogu postati i prokletstvo učinite li samo jedan pogrešan korak. Što se granice tiče, svatko je postavlja za sebe, pa tako i sportaši, no činjenica je da im društvene mreže ni u kojem slučaju ne smiju predstavljati distrakciju ili opterećenje.
*Tekst je izvorno objavljen u časopisu Hrvatskog olimpijskog odbora OLIMP br.86/2023.
