Većina dosadašanjih istraživanja rodne reprezentacije u dječjim programima bila je fokusirana na djevojčice i žene, dok je prikaz muškaraca i muževnosti u programima namijenjenima djeci bio uglavnom zanemarivan.
Postoji i dobar razlog zašto je reprezentacija žena u medijima, pa i dječjim programima, uglavnom bila u fokusu – podzastupljenost ženskih likova te česti stereotipizirani prikazi. No stereotipova nisu lišeni ni likovi muškaraca, što potvrđuje i istraživanje koje je proveo Geena Davis institut za rod i medije pri sveučilištu Mount Saint Mary.
Ova istraživačka organizacija, koja djeluje u suradnji s medijima i zabavnom industrijom s ciljem unaprjeđenja načina na koji su žene reprezentirane u medijima, analizirala je 25 najpopularnijih televizijskih programa među dječacima u dobi od 7 do 13 godina kako bi utvrdili na koji su način likovi muškaraca prezentirani u popularnim programima za djecu.
Istraživanje je provedeno u suradnji s međunarodnom organizacijom Promundo koja radi na unaprijeđenju rodne ravnopravnosti i sprečavanju rodno uvjetovanog nasilja te fondacijom Kering, koja je usmjerena na sprječavanje nasilja nad ženama, i to kao jedno u nizu istraživanja i projekata u sklopu inicijative Global Boyhood Initiative.
U sklopu studije analizirano 3.506 likova te su rezultati pokazali da su muškarci većinom prikazani kao agresivni, nedovoljno brižni i neuključeni roditelji. Likovi muškaraca u odnosu na likove žena rjeđe izražavaju osjećaje, bilo da je riječ o empatiji, sreći, pa čak i ljutnji, a i skloniji su rizičnom ponašanju.
Ipak najčešći stereotip koji ovi programi namijenjeni djeci perpetuiraju, je prikaz muškarca kao agresora, koji se u toj ulozi pojavljuju znatno češće nego žene (62.5 % naspram 37.5 %). Kada su obiteljske uloge u pitanju, muškarci su rjeđe prikazani kao angažirani roditelji te su rjeđe nego žene prikazani kao “iznimno kompetentni” roditelji.
Zabilježeni su i neki pozitivni trendovi – među glavnim likovima zabilježen je gotovo jednak udio obaju spolova, a i visok udio muških likova imao je razvijene bliske odnose, što razbija stereotip o muškarcima kao samodostatnim samotnjacima.
Prisutnost ovih stereotipa u dječjim programima nije iznenađujuća i dobro ocrtava društveni pritisak koji osjećaju dječaci i muškarci. Studija koju je 2017. proveo Promundo među muškarcima u dobi od 18 do 30 godina u SAD-u, Velikoj Britaniji i Meksiku, pokazala je da 72 % muškaraca tvrdi da im je rečeno da se “pravi muškarac” mora ponašati na određeni način – biti samodostatan, čvrst, stoik, fizički privlačan bez uloženog truda, heteroseksualan, kao i sklon rizičnom ponašanju. Isto tako, gotovo 59 % anektiranih muškaraca u Meksiku i SAD-u kaže da su ih njihovi roditelji učili da skrivaju svoje osjećaje, poput nervoze i straha.
Gary Barker, predsjednik Promundoa, u priopćenju za medije povodom objave rezultata ovog istraživanja, upozorio je kako “dječaci dobivaju i apsorbiraju stereotipne poruke o tome što sve treba raditi da se postane ‘pravi muškarac’ od najranije dobi”. Istaknuo je i da njihova istraživanja pokazuju da prihvaćanje nametnutih ideala muževnosti može imati snažan utjecaj i dugotrajne posljedice na njihovo ponašanje, poput umanjivanja šansi za razvoj bliskih odnosa, lošijeg mentalnog zdravlja i pojačanih izgleda za uporabu nasilja u odrasloj dobi.
Osim kreatora sadržaja, važnu ulogu u razbijanju negativnih stereotipa o muškarcima i muškosti, imaju i roditelji i skrbnici. U preporukama za roditelje autori ove studije upućuju na važnost razgovora, prepoznavanje rodnih stereotipa i nuđenja alternative uvrježenim obrascima ponašanja koji se vezuju uz mit o pravom muškarcu.
