Ivana Perković Rosan
Sunčica Ana Veldić veterinarka je i filmašica iz Zagreba koja, uz Tihu Gudac, potpisuje režiju i scenarij nove dokumentarne serije ‘Pijaca, pazar, plac’. Riječ je o dokumentarnom serijalu u produkciji Restarta koji kroz šest epizoda na HTV donosi priče o najživopisnijim hrvatskim tržnicama. O ‘Pijaci, pazaru, placu’, kao i njenom prvom dokumentarcu kojeg je snimila na Jakuševcu te o tome kako se nakon završenog Veterinarskog fakulteta odlučila posvetiti i režiji razgovarale smo sa Sunčicom Anom Veldić.
Kako je bilo raditi na dokumentarnom serijalu ‘Pijaca, pazar, plac’ i po čemu ćete pamtiti rad na njemu?
Bilo je vrlo intenzivno, mogla bih reći da sam godinu dana posvetila samo tome. Najviše ću pamtiti zapravo period nesigurnosti i traženja pravih protagonista. Dva su uvjeta za prave protagoniste – prvi je da se žele snimati, a drugi da su filmični pred kamerom. Nije dovoljno da je netko željan snimanja i pristupačan, a te činjenice treba biti svjestan i ne posustajati ako isprva ne nađeš one koji zadovoljavaju oba uvjeta.
Kad sam boravila u Splitu za vrijeme istraživanja, ustajala sam i u tri ujutro kako bih već u četiri sata bila na Pazaru, jednako kao i prodavači i prekupci. Dolazila bih s obiteljskim albumom u kojem sam imala fotografije svojih predaka iz zaleđa Splita, mjesta Ercegovaca pored Dicma. Na jednoj fotografiji je protagonistica Janja Križan prepoznala Matiju, sestru mojeg djeda koja je na Pazaru prodavala jaja, a onda bi od tog novca kupila ribu kojom je tržila opet u Dicmu. Tu smo se Janja i ja sprijateljile, upoznala me sa svojom kćeri Tanjom i odmah sam shvatila da će njih dvije biti najvažnije protagonistice splitske epizode.
Zanimljivo je da ste prvo završili veterinu, a kasnije ste se posvetili i režiji. Kada ste znali da želite biti veterinarka, a kada ste osjetili poziv da se počnete baviti filmom?
To je vrlo jednostavno. Jednako kao što u školi imamo najrazličitije predmete sat za satom, npr. sat biologije nakon sata glazbenog odgoja, mislim da i u kasnijem periodu života smijemo imati više izbora koje možemo uskladiti, a da na prvu ne djeluju kompatibilni. Čak unutar jedne struke danas postoje toliko različiti aspekti obavljanja tog posla da ponekad obuhvaćaju posve raznolike elemente tehničkih, humanističkih i izvedbenih djelatnosti za koje čovjek treba biti osposobljen. Mislim da dobar veterinar mora imati solidne komunikacijske vještine jednako kao i režiser koji komunicira s ljudima ispred i iza kamera. Režiser ujedno sjedi i u montaži u kojoj je poželjno da je precizan poput kirurga.
Znala sam samo da ne želim odbaciti to što sam naučila. Kad sam snimila svoj prvi film koji je bio opažen zaključila sam da u tom novom zanimanju dokumentariste to što sam prvo postala veterinarka nije moja mana, nego svojstvo koje će mi koristiti da budem konciznija.
Vaš prvi dokumentarni film ‘Hux Flux, Smokvin sin’ govori o psu kojem je dijagnosticiran rak. Koliko su uopće vlasnici kućnih ljubimaca u Hrvatskoj upoznati sa simptomima na koje trebaju obratiti pozornost i koliko se karcinoma prepozna na vrijeme?
Tumor koji je imao Hux spadao je u bolesti skrivene naravi, to je bio zloćudni tumor krvnih žila na slezeni čiji je rast pas kompenzirao sve dok nisu nastale metastaze na okolnim organima kad su počeli vanjski simptomi u vidu nevoljkosti, slabosti i smanjenog apetita.
Vlasnici čak i da su počeli psa redovito kontrolirati, u ovom slučaju ultrazvučnim pregledom svakih šest mjeseci od 8. godine života nadalje, ustanovili bi možda početak rasta tvorbe za koju bi veterinar savjetovao – da prate.
Nastavak ove priče je možda slučaj srodnika ovog psa čija je vlasnica htjela preduhitriti tumor i zaista je u tome i uspjela te je odlučila da se psu izvadi slezena čim se opazilo na ultrazvuku da se tumor pojavio. No, pas je svejedno dobio taj tumor na drugom organu i naglo uginuo.
Savjet veterinarske struke je da se psi stariji od šest (velike pasmine pasa) ili osam godina (manje i srednje pasmine) vode redovito na sistematske preglede.
Jedan od Vaših prvih radova na ADU, kratki dokumentarni film ‘White Trash’ snimili ste na Jakuševcu. Možete li se prisjetiti kako je to izgledalo kada ste tamo snimali i kako ste se odlučili snimiti tu priču?
Na studiju režije dokumentarnog filma dobili smo zadatak snimiti kratki dokumentarni film u kojem će tip izlaganja biti opservacija. Bio mi je to veliki izazov, biti samo i jedino muha na zidu i ne postavljati pitanja niti utjecati na ono što se događa ispred kamere. Na Facebook grupi za studente veterine našla sam oglas u kojem su biolozi koji uzorkuju galebove na smetlištu na prisutnost zoonoza (bolesti prijelaznih na ljude) tražili volontere za lov i uzorkovanje galebova.
To mi se učinilo jako zanimljivo i odmah sam kontaktirala biologa Luku Jurinovića smijem li se pridružiti kamerom. Prvo snimanje je bilo „divlje“, mojom kamerom iz ruke a onda su mi mentori Tonći Gaćina i Goran Dević savjetovali da uzmem snimatelja jer da ću estetikom sporog filma, uredne kamere sa stativa dobiti puno jaču i pomaknutiju priču.
U većini svojih filmova Vi režirate, snimate, montirate i pišete scenarij, koji dio posla Vas najviše veseli?
Najviše me veseli a ujedno i najviše muči montaža, taj zadnji, najintenzivniji oblik sjedilačkog misaonog rada. Često sam u njemu sama, a moram provesti puno sati da bih probrala najbolje među onim što mi funkcijski treba da sastavim priču. Zato mi je ovaj projekt „Pijaca, pazar, plac“ posebno drag jer sam imala posla sa strpljivom i pametnom montažerkom Ivanom Perčinlić i u tom poslu nisam bila ni sama ni zdvojna.
Imate li u planu neki novi projekt?
Trenutno imam u postprodukciji dugometražni dokumentarni film „O mačkama i ljudima“ o etičkim aspektima kastracije mačaka i odnosa prema tijelu općenito, kako mačjem tako i ljudskom, a još uvijek snimam kratki dokumentarni „Moj stan“ čiji je fokus trgovina nekretninama u poslijepotresnom centru Zagreba.
Uz Sunčanu Anu Veldić i Tihu Gudac dokumentarni serijal ‘Pijaca, pazar, plac’ kao producentica potpisuje i Vanja Jambrović koja je ujedno koscenaristica dvije epizode. Epizoda koja donosi priču o osječkoj piji bit će prikazana u ponedjeljak u 20.15. na prvom programu HTV-a.