Piše: Ivana Perković Rosan
Jedan je od glavnih ciljeva likovne terapije jačanje samopouzdanja i buđenje kreativnosti. Upravo to je ono što likovna terapeutkinja, akademska slikarica i povjesničarka umjetnosti Ivana Jovanović Trostmann promiče kroz rad s korisnicima Centra za rehabilitaciju Josipovac. Štoviše, njihova djela, slike anđela, našla su mjesto uz Ivanine radove na izložbi nazvanoj Et Ješua, koja je nedavno otvorena u dvorani zagrebačkog dominikanskog samostana Augustin Kažotić. Povod je to zbog kojeg smo s ovom priznatom Dubrovkinjom razgovarale o važnosti likovne terapije, o njezinu stvaralaštvu, kao i o udruzi Et Ješua, koju su osnovale žene.
‘Slikanje je način da skrenete misli na nešto što je kreacija, a kreacija uvijek sa sobom nosi nešto što je radost, stvaranje nečeg novog. U osnovi svaki čovjek želi raj, želi stvoriti nešto lijepo, pa kroz likovni rad poboljšava svijet ili bježi od neke realnosti koja mu je teška u nešto što može popraviti’, posebno je naglasila Ivana Jovanović Trostmann dodavši kako je terapijski rad s osobama s intelektualnim poteškoćama vrlo zanimljiv, ali i zahtjevan.
Ivana Jovanović Trostmann / Foto: privatni album
‘Godinama sam radila kao likovni pedagog u svim srednjim školama u Dubrovniku, predavala sam povijest umjetnosti i crtanje, tako da sam se susretala s ljudima koji imaju mentalnih i zdravstvenih poteškoća i kroz školu i kroz svoje volontiranje u društvu Rina Mašera. Morate uvijek vidjeti što osoba može, kako joj možete pomoći, kako može skrenuti pozornost da se kroz likovnu terapiju opusti i stvori novi proizvod. To je posao koji je zahtjevan jer morate znati kako nekome približiti to što radite’, objasnila je umjetnica koja je prepoznatljiva po sakralnim motivima i pejzažima.
‘U početku sam radila apstrakcije i dandanas radim apstrakcije, mrtve prirode, postavke cvijeća i pejzaže. Imala sam prekrasno djetinjstvo, sjećam se Dubrovnika kako je bio pun zelenila, šetnica, sporosti života i tu sporost života, za kojom svi mi patimo, nastojim prenijeti na slikama.
Ivana Jovanović Trostmann / Foto: privatni album
Drugo je sakralni opus, to je rezultat mog duhovnog iskustva koje sam imala prije 20-ak godina i ta tema mi je vrlo bliska i često radim projekte koji su vezani uz Isusa Krista. Osobno me je uvijek zanimalo zašto se ljudi toliko mole, zašto je Crkva toliko aktivna s duhovnim vježbama. To je nešto što se događa i onda se vi pitate, ako to ne osjećate, mora da je nešto u tome. Onda, malo pomalo, dođete u susret s tim stvarima na jedan drugi način jer tu niste glavni, nego ste vi netko tko čeka milost Božju. To je moje duhovno iskustvo i jedan poticaj za raditi dalje’, rekla nam je priznata Dubrovkinja. A kolika je njena ljubav prema slikanju velika, govori i to da joj je nekada teško odložiti kist.
Foto: privatni album
‘Nekad mi se dogodilo da sam cijeli dan radila pa sam zaboravila ručati, toliko volim svoj posao. Što se mene tiče, ja bih cijeli dan slikala, niti bih ručala niti večerala, ali ne možete tako živjeti, morate biti realni, staviti se u vremenske okvire. To je jedna privlačnost slikanja. Slikanje je stvarno jako lijep posao koji vas zavede i u kojem se nađete. To je jedna naša tišina, naš svijet gdje smo sami i netaknuti; još da ste slobodni vremenski i da ste u jednom mirnom okruženju, vi ste stvarno u jednom svom svijetu, to je mali raj’, ustvrdila je Dubrovkinja koja svoje znanje i ljubav prema slikanju prenosi i kroz rad Udruge Et Ješua. Štoviše, dvije članice udruge, i Nevenka Curić i Ivana Kralj, na nedavno otvorenoj zagrebačkoj izložbi predstavile su svoja djela.
Ivana Jovanović Trostmann / Foto: privatni album
‘To je zanimljivo, pet je žena osnovalo Et Ješuu, što na aramejskom znači Kod Isusa. Osim Nevenke Curić, koja je predsjednica udruge, i mene, koju su stavili kao zamjenicu predsjednice, a zapravo sam radni pogon, tu je i Ivana Kralj, koja radi dekoracije i nakit. U udruzi je i Jennie Marinović, koja je poreznica, pa nam pomaže oko tog dijela posla te Štefica Čakelić, koja je završila hagioterapiju, pa nam pomaže u razgovorima s ljudima s potrebama. Uz likovni dio kojim se udruga bavi, poput radionica malih anđela koje smo radili za Božić, mi organiziramo predavanja na različite teme. To pokušavamo uklopiti u naše radionice, razgovarati s mladima i organizirati parlaonice. Imamo profesora Nikolu Perkovića, koji nam je tu puno pomogao. Imali smo nedavno predavanje sa splitskom doktoricom Danijelom De Micheli Vitturi, koja je naša dugogodišnja suradnica i s psihijatricom Irenom Bošnjak Primorac, koja se rado odazvala i održala svoje predavanje o odnosima u obitelji. Česti su suradnici projekata i zborovi crkve Sv. Križa u Gružu, slavljenički tim Effatha i glazbenik Stijepo Gleđ Markos’, zaključila je.
Dalmatinski pejzaži Ivane Jovanović Trostmann predstavljali su Hrvatsku na 28. internacionalnom umjetničkom festivalu u Seulu u Južnoj Koreji 2022. godine. Tema festivala bila je poruka nade Novog svijeta za okoliš. / Foto: privatni album
‘Bila mi je izuzetna čast predstavljati Republiku Hrvatsku na jednom internacionalnom projektu gdje je sudjelovalo preko 50 zemalja svijeta, a ja sam nastojala kroz svoje slike pokazati jedan segment mediteranskog okružja kroz pejzaž, jednu šetnicu, radost života i isječak jadranskog okoliša. Umjetnici traže jedan bolji svijet. Puno umjetnika kada ne mogu popraviti svijet u kojem žive, nastoje to prenijeti na platno, izreći svoju misao, prenijeti nezadovoljstvo i trud, borbu i ljutnju. Neki drugi nastoje dočarati bolji svijet, pa stvaraju nježne slike da se čovjek može opustiti. Uvijek se sjetim rečenice pape Ivana Pavla II., koji je rekao da jedino ono što će svijet sačuvati u svojoj čistoći jest umjetnost’, istaknula je.
