Piše: Bojana Guberac
Tanja Blašković magistrica je likovne pedagogije, umjetnica koja trenutno živi i radi u Rijeci te djeluje u raznim umjetničkim područjima – od ilustracije, slikarstva i street arta, dizajna, kostimografije i scenografije do izrade tapiserija i umjetničkih instalacija od reciklirane plastike. Vodi edukativne i kreativne radionice za djecu i odrasle, jedna je od urednica fanzina Superkul koji predstavlja mlade neafirmirane umjetnike i umjetnice iz Hrvatske i regije te prvog muzejskog fanzina Beni koji radi u suradnji s MMSU Rijeka. Njezin je rad prepoznatljiv po nježnim jednostavnim ilustracijama čiji su motivi uglavnom žene i ljubav prema prirodi i životinjama. Uz to, koristi recikliranu plastiku za izradu umjetničkih radova i predmeta.
U recentnom periodu radila je na dva važna projekta. Tanja je kostimografkinja društveno angažirane predstave kolektiva Igralke „Bakice“ koja trenutno igra u Rijeci, a oduševila je publiku. Također, povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama protekle je godine u strogom centru Rijeke naslikala mural „Bitna si“ koji za cilj ima osnaživanje žena. Upravo su murali bili povod za razgovor s ovom mladom svestranom umjetnicom.
Za sada je naslikala desetak murala koji se nalaze u centru Rijeke, od kojih su joj najdraži prvi veliki crno bijeli mural rađen 2018. godine naziva “To sam ja, Jagoda, trčim po šumi, ispadaju mi sirevi iz ruke”, “Lasta” koji se nalazi na početku Vodovodne ulice u Rijeci, te “Sunbringer” koji je nastao prošlo ljeto na plaži Kantrida.
„Posebno mi je drag i posljednji koji sam radila prošle godine pod nazivom “Bitna si” a koji je nastao u sklopu istoimene kampanje u sklopu programa ususret Međunarodnom danu borbe protiv nasilja nad ženama“, ističe Tanja koju je oduvijek privlačilo ulaziti s radovima u javni prostor.
I to radovima koji su, kaže Tanja, šareni, topli i nježni. „Pogotovo u Rijeci koja je sva nekako siva. Volim prikazivati stvari koje mene čine sretnom i za koje znam da će činiti sretnom djecu iz susjedstva. Većinom su to motivi žena i životinja, ljubavi prema prirodi i sl. Želim da moji murali u prolazniku pobude osjećaj topline. Čak i kada se bavim ozbiljnom i teškom tematikom poput nasilja nad ženama, želim prikazati kako bi trebalo biti, a ne kako jest“, dodaje.
„Mislim da su murali super način da se gradu da malo boje i živosti, a usput murali mogu nositi važne poruke koje su tada vidljivije većem broju ljudi i publike nego što bi to bilo da su u galeriji“, smatra Tanja.
Zanimalo nas je kakav je položaj žena među muralistima i postoji li diskriminacija.
„Pošto se muralima ozbiljnije bavim kratko u odnosu na neke druge umjetnike i umjetnice ne bih htjela generalizirati, ali moj je dojam da u Hrvatskoj postoji puno super umjetnica koje jednostavno nikada ne dobiju priliku raditi na nekom “ozbiljnijem” velikom zidu, ne dobiju toliko angažmana kao kolege, što dakako utječe na njihovu vidljivost i prepoznatljivost u svijetu street arta. Smatram da žene nisu dovoljno zastupljene među muralistima i voljela bih vidjeti više radova umjetnica na pročeljima zgrada“, priznaje nam.
Pitali smo ju je li doživjela neugodna iskustva dok je radila murale, a njezin odgovor predstavlja tužnu sliku današnjice pogotovo zato što se ne radi o izoliranom slučaju.
„Nažalost da. Svaki rad u javnom prostoru sa sobom nosi neke rizike, posebno ako si žena. I kroz razgovor s kolegicama znam da moja iskustva nisu izuzetak i da ima i gorih iskustava nego što su moja. Tu se najviše radi o neprimjerenim komentarima seksualnog sadržaja, pitanjima o tome gdje živim, prijetnjama i sl. Zato pokušavam kada radim da radim u vremenu kada je ta ulica više prometna, ili pozovem nekoga da mi pravi društvo, kako ne bi ostala sama“, kazala je za naš portal.
Pa iako je doživjela diskriminaciju i neugodna iskustva nije zabrinuta oko budućnosti: “Ja samo želim raditi, ne zamaram se ni strahovima ni nesigurnostima (koje svaki umjetnik i umjetnica imaju). Kroz rad i iskustvo se raste. Ono što si želim u budućnosti je da se prvi put popnem na dizalicu i napravim jedan baš veliki mural.”
Ima, kaže, punu bilježnicu ideja, skica i nikad ostvarenih murala.
„Ima vremena i zidova tako da jedva čekam malo toplije vrijeme da opet počnem slikati po zidovima. Jedan od murala za koji mi je zaista žao da se nije ostvario je i mural “Budimo odgovorni” koji je trebao biti naslikan na jako frekventnom mjestu u Rijeci ovo ljeto, a nastao je kako bi na veseo način prikazao kako se zabaviti, a biti odgovoran prema sebi i drugima u isto vrijeme. Također, jedan od ranijih projekata koji je bio zamišljen kao više murala, ali se nikada nisu dobile dozvole grada Rijeke za izvedbu u javnom prostoru bez nekog posebnog razloga je i “Mural ženama” u sklopu istraživanja i programa “Kako žive umjetnice” Selme Banić koji je bio zamišljen kao više malih murala u raznim susjedstvima na kojima bi bile prikazane žene koje nas okružuju, a koje bi se sve ponovo skupile u centru grada na jednom velikom zajedničkom muralu. Na kraju smo svoje radove, ostale umjetnice i ja, naslikale na velikom platnu koje je pretvoreno u banner koji se kasnije nosio na raznim prosvjedima za ženska/ljudska prava. U sklopu te priče je i jedna jako ružna situacija koja se konkretno meni dogodila, a to je odbijanje moje skice od strane ravnateljice OŠ Gornja Vežica s razlogom da moj prikaz žene nije dovoljno ženstven – “nema ni grudi ni struk”, a još i nosi šareni džemper “što bi bilo primjerenije za neki drugi dio grada (Pehlin), a ne za urbanu sredinu kao što je Gornja Vežica”. Ta me situacija totalno šokirala i na temelju nje je nastao strip“, priča nam Tanja čiji primjer pokazuje s čime se sve mlada žena i umjetnica u današnjem društvu mora suočavati.
Mlada riječka umjetnica vjeruje u žensku solidarnost i osnaživanje. Potaknuta time, otkrila nam je koje ju muralistice inspiriraju.
“Iz Rijeke bih svakako izdvojila OjoMagico koja radi većinom u osnovnim bojama i kombinira apstraktnu geometriju s prikazima životinja (u zadnje vrijeme su to konkretno morske životinje) i jednostavno mi je fantastično tako neke motive kao što je gigantska jegulja vidjeti preko cijele kuće. Tu je naravno i PekmezMed čiji su bajkoviti portreti žena jednostavno čarobni. Iz Hrvatske bih izdvojila Teu Jurišić koja je fantastična ilustratorica i muralistica čiji me svaki novi rad totalno oduševi te Sanju Stojković kod koje mi se izuzetno sviđa upotreba boje u njenim apstraktnim muralima”, zaključila je za naš portal.
