Ivana Perković Rosan
Trebalo je čak osam sezona da u showu ‘Život na vagi’ pobijedi jedna žena. Zašto je ženama toliko teško izgubiti višak kilograma, koliko hormoni imaju utjecaja u tome i koliko je vježbanje posebno važno za žene teme su o kojima smo razgovarale s kondicijskom trenericom i instruktoricom Mirnom Čužić. Ova rođena Zagrepčanka, koja je je prije četiri godine otvorila fitness studio u Župi dubrovačkoj, naglašava koliko je važno da žene sebe i svoje zdravlje stave na prvo mjesto.
Po prvi put je u ‘Životu na vagi’ pobijedila žena, zašto je ženama teže skinuti kilograme i koliko hormoni imaju u tome utjecaja?
Drago mi je da je žena pobijedila, prije svega, jer je to poticaj i nada svim ženama koje su ‘digle’ ruke od sebe i misle da je nemoguće smršaviti do željene kilaže ako si u stanju pretilosti. To je nažalost česta isprika i razlog odustajanja od procesa mršavljenja kod žena. Istina jest da je nama malo teže u startu zbog fizioloških razloga. Muškarci su fizički u prosjeku veći i jači od žena odnosno imaju više mišićne mase zahvaljujući hormonu testosteronu. Za isti indeks tjelesne mase, muškarci će imati veću masu bez masti (mišiće), a manju masu masnog tkiva. Oni su genetski dizajnirani da imaju veći postotak mišića, a manje masnog tkiva. Veći postotak mišićne mase ima za posljedicu i više sagorijevanja kalorija u mirovanju. Tijekom procesa mršavljenja, ako je u to uključen i trening snage, a trebao bi biti, muškarci imaju tendenciju lakšeg dobivanja mišićne mase što im automatski smanjuje BMI (indeks tjelesne mase), dok nama ženama izgradnja mišića ide sporije. Ali sa psihološkog aspekta mi žene smo u prednosti jer smo jače – u glavi. Žene su predodređene da budu majke. Samim time nam je i hormonski status i sastav tijela drugačiji. Žene su općenito izdržljivije, lakše trpe bol i ustrajnije su u teškim situacijama, posebno ako je borba za djecu i egzistencija u pitanju. Alina je baš pravi primjer što sve čvrst mentalni sklop može postići. Možda je nama teže u startu, ali na duge staze, uz dobar plan treninga i prehrane promjene su dugoročne. Nažalost, tu je i utjecaj društva i iskrivljenih ideala ljepote koji nam ne idu u prilog. Baš zbog toga žene puno češće od muškaraca pokušavaju smršavjeti, a kad ne dobiju instant rezultate lako odustaju.
Zanimljivo je i da je na kraju showa dosta kandidata navijalo da se to napokon dogodi i davali su svoju podršku Alini koja se tijekom cijelog showa posebno trudila i bila brižna prema drugim kandidatima?
Ove sezone je općenito među kandidatima vladala nevjerojatna podrška. Bili su jedan veliki tim. Ali i izvan kampa, dok su sami doma skidali kilograme bili su jedni drugima motivacija i podrška. Mislim da je tu dosta imao utjecaja novi koncept natjecanja u parovima. Dinamika je bila drugačija pa samim time i odnosi. Ne mogu reći da je Alina baš cijelo vrijeme imala podršku od svih kandidata, ipak je tu borba za finale i svatko je davao svoj maksimum da dođe do cilja. Ali na kraju, svi su priznali da je njen trud od početka bio bez oscilacija i da je zaista zasluženo odnijela pobjedu.
Koliko je vježbanje važno za žene, posebno u menopauzi?
Vježbanje je važno za svako ljudsko biće, neovisno o spolu i godinama. Ali što se nas žena tiče moram naglasiti da smo opet u malom ‘zaostatku’ za muškarcima kako starimo. Gubitak mišićne mase dio je procesa starenja. Mišićna masa smanjuje se za 3 do 8 posto po desetljeću nakon 30. godine života, te za 5 do 10 posto nakon 50. godine. Tijekom procesa starenja to negativno utječe na svakodnevni život i povećava rizike od padova i prijeloma. Žene u menopauzi i postmenopauzi sa smanjenim postotkom mišićne mase imaju puno veći rizik od pada i prijeloma kostiju nego žene s očuvanom mišićnom masom. Budući da je skeletni mišić metabolički aktivno tkivo, uobičajeni metabolički poremećaji povezani sa starenjem, poput dijabetesa, također mogu biti povezani sa smanjenjem mišićne mase. Stoga je održavanje mišićne tijekom procesa starenja ključno za zdravlje mišićno-koštanog sustava. Menopauza označava kraj menstruacije i reproduktivne sposobnosti i povezana je s raznim fiziološkim hormonskim promjenama. Pad razine estrogena ima štetne učinke na sastav tijela, kao što je povećanje masnog tkiva, smanjenje mišićne mase, pad snage i mineralne gustoće kostiju. Zato žene u menopauzi imaju veći rizik od razvoja osteoporoze i drugih mišićno-koštanih poremećaja. Najbolji lijek za prevenciju svih tih negativnih promjena je upravo vježbanje. Trening s otporom pokazao se posebno učinkovitim u suzbijanju većine negativnih učinaka menopauze. Trening s otporom ima pozitivne učinke na povećanje mišićne mase, smanjenje masnog tkiva te očuvanje koštane mase. Osim toga, pozitivno utječe na mentalno zdravlje, samopouzdanje i zadovoljstvo samim sobom.
Dosta se u zadnje vrijeme govori i o mentalnom zdravlju, no nekako u drugom planu ostaje kako je vježbanje jedan od sjajnih načina nošenja sa svakodnevnim stresom?
Mentalno zdravlje je ključno za bilo kakve promjene u životu. Proces mršavljenja je dugoročno neodrživ i nemoguć bez promjena iznutra. Najveći uspjeh u današnjem svijetu je naučiti nositi se sa svakodnevnim stresnim situacijama i procesuirati i izražavati emocije. Svi smo preplavljeni raznim stimulansima – od dnevnih zadataka pa do tehnologije. Vježbanje je jedna od tehnika koja nas čini otpornijima na životne izazove. Trening je također sam po sebi stres za tijelo tako da ni tu ne treba pretjerivati. Ali, tijekom vježbanja izlučuju se ‘hormoni sreće’ i unatoč fizičkim naporima uvijek se poslije osjećamo bolje. Također, kad se izlažemo fizičkim izazovima postajemo otporniji i na mentalne izazove. Bolji nam je fokus, koncentracija i povećava nam se životna radost koja se često izgubi kad zapustimo sebe iznutra i izvana. Mislim da bi i doktori trebali ‘propisivati’ vježbanje na recept umjesto lijekova. Također, za svakodnevnu produktivnost na poslu i u privatnom životu trening bilo koje vrste je najbolji alat.
Što biste Vi preporučili ženama koje imaju u planu vježbati, ali stalno to odgađaju jer ne stavljaju svoje zdravlje na prvo mjesto?
Ono što cijelo vrijeme govorim svim ženama u ‘Životu na vagi’ – budi žena! Stavi sebe na prvo mjesto jer ako nisi sretna ti sama sa sobom uvenut ćeš s vremenom i izgubiti volju za životom. Lijepo je biti posvećena djeci, mužu, poslu… ali bez svog vlastitog zdravlja i sreće sve ostalo će se početi rušiti poput kule od karata. Jedan je život i nemoj izbrisati sebe da bi učinila sve druge oko sebe sretnima. Jer na kraju dana, kad se ugase svjetla i ostaneš sama sa sobom – gdje si ti? Što si učinila za sebe? Žena nije ničiji rob niti figura sa slike već osoba s vlastitim potrebama, sa svojom svrhom na ovom svijetu i zato želim da se sve skupa svaki dan na to i podsjećamo.
Imate svoj studio za vježbanje u Župi dubrovačkoj, kako Vam je bilo upustiti se u taj poslovni pothvat i to toliko daleko od rodnog Zagreba?
U Dubrovniku sam završila slučajno. U jednom trenu u životu dobila sam unutarnji poriv da je vrijeme za promjene. Sklona sam riziku, volim izazove i imam neku svoju životnu viziju koju pomalo ostvarujem. Zagreb mi je dao mnogo, ali trebala mi je promjena. Plan je bio Španjolska (iako sam gledala i Ameriku i Australiju), ali evo završila sam u Dubrovniku. Ne bojim se novog i nepoznatog. Istinski volim svoj posao, a još draže mi je kad mogu tu svoju ljubav prema zdravom načinu života i tjelovježbi prenijeti što većem broju ljudi. Dubrovačka županija je predivna sredina – i zbog ljudi i zbog kulturne baštine, ali i zbog nevjerojatne prirode koja ju okružuje. More da ne spominjem… To je posebna ljubav. Poslovni pothvat je došao spontano. Iako, napravila sam ipak malo istraživanje tržišta i razvila plan prije nego sam išta pokrenula. Rizik je bio velik jer sam krenula ne iz nule, nego iz minusa i onda još korona… Ali što je izazov veći, više strasti uložim u to što radim. No Hrvatska je ipak toliko mala… Rekla bih da je svijet mali kad otvorimo vidike i probudimo hrabrost u sebi.
Jeste li Vi od malih nogu voljeli vježbanje i sport ili se ta ljubav s vremenom počela razvijati?
Od malena sam bila jako aktivna, rekli bi roditelji hiperaktivna… Uvijek sam nešto trenirala i to više sportova odjednom. Sve me zanimalo i davala sam se na svakom treningu maksimalno o kojem god sportu se radilo. Oduvijek sam imala višak energije koji sam morala negdje kanalizirati inače ne bi imala koncentracije za učenje. Sport je bio lijek i kad sam bila tužna ili ljuta, i nagrada kad sam bila sretna. Imala sam dobru ekipu uvijek kraj sebe. Cijelo moje društvo je puno sportaša. A odrasla sam u Maksimiru blizu stadiona Svetice i parka Maksimir, tako da su sportski sadržaji bili dostupni svakodnevno. Tu je i klizalište Šalata na kojem sam provodila zimske dane, Sljeme i neizostavno bordanje. Stvarno mogu reći da sam imala bogato sportsko djetinjstvo koje me oblikovalo u osobu i trenericu kakva danas jesam.