Piše: Bojana Guberac
Eston Teco je novi modni brend umjetnice Tanje Blašković, a njezina prva kolekcija ”Hello summer” glorificira ljepotu stvarnih ženskih tijela. Udobne haljine i majice s »printovima« za modnu industriju i žutu štampu nesavršenih ženskih tijela novi su must have žena koje uživaju u svojem tijelu baš takvom kakvo jest.
Osim što je društveno-angažiran, brend riječke umjetnice naglasak stavlja i na održivost i ekologiju pa su tako Eston Teco proizvodi napravljeni od certificiranog organskog pamuka, koriste se eco friendly biorazgradive boje, a proizvođač je član Fair wear fondacije koja radi na poboljšanju radnih uvjeta u tvornicama tekstila.
Eston Teco na jeziku esperanto znači budućnost. »Nema tu nekih metafora – ja želim budućnost! Za sebe, za generacije koje dolaze iza mene i za životinje s kojima dijelimo ovaj planet. Zato sam i riječ budućnost prevela na esperanto – jezik koji je imao za cilj povezati cijelu zemaljsku kuglu kroz jezik što bi svakako dovelo do većeg razumijevanja i poštivanja među kulturama i nacijama – vrlo utopijsko razmišljanje, ali nešto čemu bi po meni trebali težiti«, kazala je za naš portal umjetnica Tanja Blašković s kojom smo razgovarale o standardima ljepote, body positivityju te o izazovima u ženskom poduzetništvu jer Tanja je, naime, otvorila obrt usred pandemije.
Kada govorimo o standardima ljepote, oni su se mijenjali kroz povijest, ali čini se kao da žene uvijek „robuju“ određenom standardu ljepote. No, Blašković smatra kako se za njezina života standardi ljepote i nisu previše mijenjali. Pa ipak, era interneta donijela je i prikaz današnjeg savršenog tijela s kojim u paketu dolaze i novi kompleksi.
»Trenutno se savršenim tijelom smatra ono manekenke Kendall Jenner, što dokazuje činjenica da je njezina fotografija u bikiniju „srušila„ internet. Kendall je prekrasna mlada žena koja, sigurna sam, jako puno radi na tome da izgleda kako izgleda i zaista izgleda fantastično. Međutim, realnost je takva da si ne može svatko priuštiti tako izgledati – što zbog vremena koje treba uložiti, što zbog novca koji je potreban za osobne trenere, posebnu prehranu. Veliku ulogu igra i genetika pa onda kada se takvo tijelo nameće kao savršenstvo i standard, a vi kao dijete, tinejdžerica, tinejđer i odrasla osoba stalno konzumirate takav sadržaj, to uvelike može negativno utjecati na vaše samopouzdanje i poimanje samog sebe«, kaže nam Tanja pa kao primjer pozitive prakse navodi sve češće primjere iz medija.
»Neizmjerno mi je drago da sve više i više u medijima vidimo fotografije normalnih tijela, s šlaufićima oko trbuha, borama, strijama, celulitom… svime što svatko od nas ima u većoj ili manjoj mjeri. Pristup »normalizirajmo normalna tijela« postaje dio mainstream medija. Problem je što standardi ljepote s kojima smo odrasli nerijetko isključuju nebijele osobe, lqbtq+ osobe, osobe s invaliditetom i druge, ali zaista imam osjećaj da se stvari mijenjaju na bolje, polako i puževim korakom, ali idemo naprijed.«
Blašković smatra da je ženama lakše prikloniti se nekom trendu nego se ogoliti i prikazati stvarnu sebe zbog negativnih komentara koje bi mogle dobiti.
»Nažalost, još uvijek se žene koje djeluju u javnom prostoru »razapinje« zbog izgleda. Recimo, primjer je nedavni slučaj kada su Kristinu Kovač mediji razapeli nakon što je objavila fotografiju sebe i kćeri na odmoru, s odvratnim komentarima da je stara, da se zapustila i drugim odvratnim nebulozama. Najgore od svega što je u cijelu priču zbog toga što se nalazi na fotografiji, upletena i njezina maloljetna kći. Pozitivna strana tog slučaja je divna kampanja #prirodnažena, puno je žena podijelilo svoje fotografije u prirodnom ležernom izdanju u znak podrške«, ističe Blašković čija je nova kolekcija okrenuta upravo body positivityju.
»Brend sam pokrenula jer sam htjela progovarati o stvarima koje me zanimaju i koje smatram važnima na način koji može doprijeti do velikog broja ljudi te do ljudi koji ne konzumiraju takav sadržaj inače. Mislim da je moda super način za to, a kao temu prve kolekcije odabrala sam body positivity jer smatram kako se u Hrvatskoj još uvijek na krivi način govori o tome ako se o tom pokretu uopće govori. Nije stvar u promicanju, kako to ljudi u komentarima po portalima znaju reći „debljine i nezdravog načina života„, već u povećanju vidljivosti normalnih ljudskih tijela te ukazivanjem na to da svatko, ali svatko, ima pravo osjećati se dobro u svojem tijelu, bez obzira na konfekcijski broj, ožiljke i strije. I nitko, ali nitko, nikada ne bi trebao biti zlostavljan i izložen ružnim komentarima zbog toga kako izgleda«, kaže nam riječka umjetnica koja je na vlastitom primjeru osjetila koliko okolina može biti okrutna te koje su posljedice takve okrutnosti.
»Pubertet me »uhvatio« jako rano, prije desete godine života, tako da sam se jako brzo razvila u odnosu na svoje vršnjake i zbog toga sam dobivala svakakve komentare vezane uz moju težinu, i što je najtužnije, ne samo od vršnjaka već i od obitelji. Ti ružni komentari su me pogodili do te mjere da sam u prvom razredu srednje škole prestala jesti. Jela sam jabuku, i možda još nešto sitno na dan, smršavila sam 20 kilograma i završila u bolnici jer sam padala u nesvijest. Svi oko mene su komentirali kako lijepo izgledam mršavija, kako sam sada lijepa, a ja nikad nisam bila nezdravija. A kad u obzir uzmemo i to da se tu radilo o komentiranju tijela jedne maloljetnice onda stvarno više nema mjesta sumnji u neprimjerenost i štetnost takvih komentara. Sada imam desetak kilograma više nego tada, normalno živim svoj život i uživam u sebi«, kaže nam Tanja koja je traume pretvorila u snagu i sada svojim radom osnažuje i druge žene.
»Smatram da društveno angažirani brendovi svakako trebaju postojati i da se njima može i treba mijenjati svijest. Jednostavno utječu na vidljivost nekih problema i tematika, a vidljivost za sobom povlači i veće razumijevanje, edukaciju i sve što dovodi do toga da se recimo u konkretnom slučaju normaliziraju ženska tijela različitih konfekcijskih brojeva«, objašnjava Tanja, a teme koje će se provlačiti kroz njezine sljedeće kolekcije su povratak prirodi i globalno zatopljenje.
Blašković je obrt otvorila u jeku pandemije pa nas je zanimalo koji su izazovi s kojima se suočila.
»Najveći mi je problem što sam primorana sudjelovati u kapitalističkom sustavu u kojem apsolutno nema mjesta ničemu osim profitu – ideja koja je meni vrlo strana. Kapitalizam ne brine za prirodu, za ljude i uvjete rada, ne brine za budućnost i o generacijama koje dolaze nakon nas – bitno je zgrnuti što više novaca sada, odmah, i onda taj novac ne preusmjeriti nazad u društvo i poboljšanje socijalnih politika, već se bilijunaši natječu tko ima veću raketu i igraju se astronauta. To nije održivo, i mislim da je veoma štetno za ljude i planetu. Uz to, živim i radim u Hrvatskoj koja je poznata po svojoj vrlo jednostavnoj birokraciji koja je vrlo prijateljski nastrojena prema poduzetnicima. Mislim da je moj sarkazam jasan, jako je teško kada nekoj instituciji pristupiš s pitanjima na koje ne možeš dobiti odgovor zato što nitko tko bi taj odgovor trebao znati odgovor ne zna, a ako slučajno kao poduzetnik nešto pogriješiš zbog toga što ti nitko nije znao reći kako to treba napraviti, kazne su velike. Ali kada nešto radiš s jasnim ciljem i vjerom u sebe i svoj rad, onda je i hrvatska birokracija samo jedna prepreka koju preskočiš«, zaključuje za naš portal angažirana umjetnica čiji brend možete potražiti na Instagramu i Facebooku – a gdje drugdje!