Piše: Ivana Perković Rosan
Dora Bašić je na nedavnom svjetskom prvenstvu u paraboćanju u Rio De Janeiru postigla svoj dosad najveći uspjeh, osvojila je srebrnu medalju. Od nje je jedino bila bolja prva igračica svijeta Brazilka Andreza Vitorija de Oliveira. O ovom velikom uspjehu, o Dorinom sportskom putu kao i o problemima s kojima se osobe s invaliditetom susreću u Hrvatskoj razgovarali smo s ovom viceprvakinjom iz Slavonskog Broda.
‘Ponos, sreća i volja za dalje’, opisuje Bašić kako se osjećala kada je osvojila srebro u Brazilu u kojem je prošle godine bila dva puta na natjecanjima.
‘Prošle godine u travnju isto sam bila na svjetskom kupu u Brazilu i tad sam osvojila treće mjesto. Većinu vremena smo u dvorani, ali u travnju smo stigli obići farmu šećera, a na svjetskom prvenstvu u prosincu obišli smo Isusov kip. Druga je to kultura, bilo mi je zanimljivo vidjeti da ulice nisu baš sređene. Mi ponekad mislimo kao da je svuda bolje nego u Hrvatskoj. Kako sam išla na natjecanja u inozemstvu uvidjela sam da živimo u lijepoj maloj zemlji i da nije ni drugdje puno bolje i čak je kod nas vrlo dobro. Unazad godinu dana bila sam na europskom prvenstvu u Sevilli u Španjolskoj i na svjetskom kupu u Povoa de Varzima u Portugalu. U Sevilli je pristupačno i manje trgovinice su pristupačne za osobe s invaliditetom, baš kao i u Portugalu’, ispričala nam je svoje dojmove Dora koja se boćanjem bavi dvadesetak godina.
‘S boćanjem sam pauzirala zbog srednje škole i fakulteta, a kad sam završila fakultet vratila sam se boćanju, sad je to već deset godina. To je jedini sport kojim se kao osoba s višestrukim oštećenjima u skladu sa svojim motoričkim stanjem mogu baviti. Na međunarodnim prvenstvima se natječem zadnje tri godine’, kaže Bašić koja je završila menadžment na Veleučilištu u Slavonskom Brodu i predsjednica je Boćarskog kluba za osobe s invaliditetom “Dan”.
Dora Bašić na Svjetskom prvenstvu u bocci u Rio De Janeiru u prosincu 2022. osvojila je srebrnu medalju u kategoriji BC1 / Foto: privatni album
‘Posvetila sam se sportu, ujedno sam članica Udruge osoba s invaliditetom “Loco moto” Slavonski Brod tu sam dosta aktivna kao i u svom klubu. Klub je osnovan 2003. godine, a ima 20 članova, što sportaša, što asistenata, što članova obitelji. Treniranje i natjecanja je ono čime se bavimo, a sve to služi za socijalizaciju, za izlazak iz kuće, za samopoštovanje i osnaživanje’, istaknula je ova viceprvakinja koja dodaje kako u Slavonskom Brodu sportski savez za invalide jako dobro radi, tako da postoji košarka u kolicima, sjedeća odbojka, paraplivanje, paraatletika kao i niz drugih sportova. Ipak ističe da bi se dosta toga što se tiče prava osoba s invaliditetom moglo promijeniti na bolje.
‘Naravno to su zakoni, pristupačnost, određene povlastice, sve to osobe s invaliditetom govore, ali ništa se ne radi. Nismo vidljivi, kao da ne postojimo ne možemo očekivati da će se nešto promijeniti ako sami ne ukažemo na to. Zapošljavanje osoba s invaliditetom u Hrvatskoj pa ni u Slavonskom Brodu nije na dobroj razini, ali i osobe s invaliditetom nisu dovoljno obrazovane. Kad naiđu na prva zatvorena vrata većinom ne idu dalje, a tu bi se trebalo raditi s obje strane i sa strane poslodavca i sa strane zaposlenika’, zaključila je.
