Piše: Ivana Perković Rosan
Koje sve probleme i izazove donosi demencija ljudi zaista saznaju tek kad netko njihov blizak oboli od ove bolesti. Mnoštvo je tu otvorenih pitanja s kojima se bore članovi obitelji, a dobra vijest je da u Zagrebu postoji Savjetovalište za demencije gdje se mogu dobiti mnogi korisni odgovori. S voditeljicom ovog prvog takvog savjetovališta u Hrvatskoj, doktoricom Sanjom Klajić-Grotić razgovarale smo o Savjetovalištu, o tome zašto je važno pravodobno prepoznavanje ranih simptoma demencije, o čimbenicima rizika, o nefarmakološkim metodama liječenja i stresu kojem su izloženi članovi obitelji koji se brinu o oboljelima.
‘Savjetovalište za demencije je zajednički projekt grada Zagreba i DZ Zagreb Istok, a otvoreno je 19. rujna 2023. Prvo je takvo savjetovalište ne samo u Zagrebu, već i u Hrvatskoj, a radi se o savjetovalištu na nivou primarne zdravstvene zaštite koje provode liječnici kao zdravstveni profesionalci. Ono svojim radom prati potrebe stanovnika grada Zagreba s obzirom da demencije predstavljaju javnozdravstveni prioritet, a stanovništvo Hrvatske je jedno od najstarijih u Europi. Savjetovalište radi jedanput tjedno, može se doći bez uputnice i besplatno je za sve naše sugrađane uz prethodnu najavu telefonom i mailom’, rekla nam je doktorica Klajić-Grotić o radu Savjetovališta za demencije. A jedan od glavnih ciljeva je otkrivanje oboljelih u ranim fazama bolesti.
‘Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije trenutno najvažnije oružje u borbi protiv demencija je pravodobno prepoznavanje ranih simptoma, a najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest, oko 60 posto svih slučajeva.
Prvi simptomi su zaboravljivost, učestalo ponavljanje istog pitanja, poteškoće u govoru, zametanje stvari te vremenska i prostorna dezorijentacija. Oboljele osobe postaju disfunkcionalne u svom svakodnevnom životu te je neophodno što ranije uvesti antidementive. Antidementivi su lijekovi koji mogu usporiti razvoj simptoma i tijek bolesti i tako poboljšati kvalitetu života oboljele osobe. Upravo se radom savjetovališta doprinosi otkrivanju oboljelih u ranim fazama bolesti, ali istovremeno daje podrška oboljelima i članovima njihovih obitelji’, rekla je doktorica Sanja Klajić- Grotić kojoj se za savjet javljaju iz cijele Hrvatske. Od pacijenata koji imaju početne simptome do članova obitelji oboljelih. A najčešće je riječ o ženama.
‘Žene nam se javljaju češće od muškaraca, jer je ženski spol jedan od faktora rizika te dvije trećine oboljelih predstavljaju žene. Čimbenici rizika mogu biti nepromjenjivi i promjenjivi. Nepromjenjivi čimbenici rizika jesu životna dob iznad 65 godina, ženski spol i pozitivna obiteljska anamneza. Promjenjivi čimbenici rizika jesu: u ranom životu obrazovanje, u srednjim godinama visoki tlak, debljina, povišen LDL- kolesterol u krvi, pušenje, oslabljen sluh, traumatska povreda mozga i prekomjerno konzumiranje alkohola, u kasnijim godinama šećerna bolest, depresija, nedostatak fizičke aktivnosti, odsutnost socijalnih kontakata, poremećaj spavanja i zagađenje zraka. Na promjenjive čimbenike rizika možemo utjecati preventivnim mjerama i tako smanjiti ili usporiti razvoj demencije i do 40 posto. Posebno bih naglasila da osobe koje imaju problema sa sluhom trebaju napraviti obradu, s obzirom da je oštećenje sluha značajan čimbenik povećane pojavnosti demencije, a korištenje slušnog pomagala ima protektivni učinak’, istaknula je doktorica Klajić-Grotić. A osim što žene češće obolijevaju od demencije žene su češće i one koje brinu o oboljelima i u riziku od burnout sindroma.
‘Žene čine dvije trećine obiteljskih ili neformalnih njegovatelja koji brinu o oboljelima u kućnim uvjetima. Obiteljski njegovatelji izloženi su visokoj razini stresa koji narušava njihovo psihičko i fizičko zdravlje i često znaju razviti burnout sindrom uslijed izgaranja. To je postupan proces, tako da žene koje su većinom njegovatelji oboljelih mogu imati osjećaj praznine i mentalne iscrpljenosti te nedostatak motivacije. Od tjelesnih simptoma sindroma izgaranja mogu razviti umor i iscrpljenost, gubitak apetita i poteškoće sa spavanjem te bolove u mišićima; od kognitivnih simptoma poteškoće s koncentracijom i probleme s pamćenjem; od emocionalnih simptoma manjak samopoštovanja i osjećaj bespomoćnosti. Kod nekih članova obitelji koji su bili u pratnji oboljele osobe u Savjetovalištu za demencije prepoznali smo mogući burnout sindromom te ih savjetovali o daljnjem postupanju koji obuhvaća pomoć stručne osobe, uz rad na sebi i podršku okoline’, ispričala nam je stručnjakinja koja i iz prve ruke zna što znači kada član obitelji ima demenciju.
‘Moja majka je bolovala od Alzheimerove bolesti i upravo je to za mene bio poticaj, da sve što sam prošla i naučila kao kćer njegovateljica i o čemu sam se dodatno educirala kao obiteljska liječnica podijelim s ljudima kojima je to potrebno. Stoga sam 2018. godine započela s organizacijom tribina po različitim kvartovima grada Zagreba, a u zadnjih pola godine održane su u Kulturnom centru KNAP, knjižnici u Novom Jelkovcu, Matici umirovljenika grada Zagreba, Domu za starije Maksimir, Knjižnici Bogdana Ogrizovića. U Savjetovalištu za demencije i na tribinama govorim o fazama i simptomima bolesti; o odgovarajućoj dijagnostici; o potrebi liječenja antidementiva; o nefarmakološkim metodama liječenja; o potrebi oblikovanja adekvatnog okoliša; o pravima oboljele osobe u našem zdravstvenom i socijalnom sustavu.
Nadalje, ukazujem na činjenicu da pristup osobi s demencijom treba biti nenametljiv i taktičan, bez povišenih tonova i naglih pokreta tijelom, kako takvo ponašanje ne bi u njima u ranoj fazi bolesti izazvalo nesigurnost i bojažljivost, a u kasnijim fazama osjećaj ugroženosti, nemir i agresiju. Dementni bolesnici najsigurnije se osjećaju u svom vlastitom domu i u poznatom okolišu najbolje funkcioniraju. Kako bolest napreduje oboljele osobe se mijenjaju kognitivno i bihevioralno. Ako svojim postupcima ugroze sebe ili druge osobe (npr. ostavljen plin koji gori u kuhinji) potreban je smještaj u ustanovu ili organizacija 24-satne skrbi u vlastitom domu uz angažman svih članova obitelji. Taj angažman je vrlo zahtjevan i može dovesti do burnouta članova obitelji koji su najviše angažirani’, istaknula je dodavši i kakve sve nefarmakološke metode liječenja pomažu.
‘Oboljelima dementnim osobama uz antidementive pomažu i nefarmakološke metode liječenja koje su usmjerene na kognitivnu stimulaciju i poboljšavaju im kvalitetu života. To su psihosocijalna metoda naziva orijentacija stvarnosti, kognitivne vježbe, muzikoterapija, fizička aktivnost, socijalni kontakti, likovna terapija. Muzikoterapija je značajna u svim fazama bolesti, jer slušanje glazbe ili njezino izvođenje pomaže u regulaciji određenih neurotransmitera, npr. serotonina i dopamina. Serotonin je hormon sreće i dobro utječe na san, a dopamin pozitivno utječe na emocije i osjećaj zadovoljstva. U prvoj fazi bolesti slušanje glazbe utječe na smanjivanje simptoma depresije uz farmakološku terapiju, a u kasnijim fazama može pomoći u smirivanju simptoma nemira i agitacije. Procesuiranje glazbe kao kognitivne funkcije očuvana je do kasne faze bolesti. Kognitivnim vježbama aktiviraju se nove neuronske mreže i usporava kognitivno propadanje uslijed bolesti, kao na primjer igre pamćenja po asocijacijama, učenje pjesmica napamet, čitanje knjige uz prepričavanje pročitanog, rješavanje križaljki. Fizička aktivnost pozitivno djeluje na cerebrovaskularni i lokomotorni sustav poboljšavajući cirkulaciju i djelujući na tonus mišića omogućavajući oboljeloj osobi da duže ostane aktivna i samostalno pokretana’, rekla nam je.
Tribina o demenciji u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića / Foto: privatni album
Pozitivna vijest je, kako nam je rekla, to što je u zadnje dvije godine u Zagrebu značajno podignuta svijest o demencijama.
‘To primjećujem po velikom broju ljudi koji dolaze u savjetovalište i na tribinama koje održavam. Od demencije obolijevaju osobe starije životne dobi koje su često teže pokretne i upravo je zbog toga važno s edukacijskim tribinama doći u njihov kvart, jer znanje ruši predrasude. Na tribinama sudjeluje i glumica Denis Grabarić, koja interpretira nekoliko ulomaka iz knjige ‘Elizabeth je nestala’, glumeći ženu oboljelu od Alzheimerove bolesti. Ovakvim tribinama pokazujemo kako knjiga, glumica i liječnica mogu doprinijeti destigmatizaciji Alzheimerove bolesti i drugih demencija i kako svatko od nas može dati svoj obol u borbi protiv te teške i tužne bolesti. U manjim ruralnim sredinama još uvijek oboljele dementne osobe prati stigma, tako da se i dalje zdravstveni djelatnici i mediji trebaju truditi da svojim djelovanjem to promjene’, naglasila je doktorica Klajić-Grotić. Ova stručnjakinja je za kraj ostavila i jednu važnu poruku:
‘Sjećanja oblikuju naš identitet, a njihovo stalno propadanje kod ljudi s demencijom znači gubitak osobnosti i društvene pripadnosti. Stoga se trebamo truditi svi zajedno, kao društvo i kao pojedinci da oboljelim dementnim osobama sjećanja nestanu što kasnije te da im u bolesti sačuvamo dostojanstvo.’
